Photo: Petar Glebov/PIXSELL (Ilustracija)Dok se u europskim političkim krugovima nastavlja borba za nestajuće ostatke moći ususret sve moćnijim tržištima, jedina institucija EU koja još može utjecati na stvarnost, Središnja banka, nije pod kontrolom nijedne demokratske institucije zbog nepostojanja federalne vlade eurozone.

Općenitije, tržišta širom svijeta postupno uvode i samostalno nadziru institucije nužne za poštivanje jedinog prava koje im je važno: prava vlasništva.

Tako se u financijskom i komercijalnom svijetu pojavljuju mnoga čuvarska tijela, koja isprva od nacionalnih parlamenata dobivaju povlašten tretman prije nego što im oduzmu autonomiju jer su transnacionalna, i za koja su državne vlasti tek instrumenti na njihovu raspolaganju.

Nadziranje građana u službi korporacija

Ovo je osobito slučaj s ACTA-om (Anti-Counterfeiting Trade Agreement), trgovinskim ugovorom postignutim nakon strogo povjerljivih pregovora koji su se održavali od listopada 2007. među vladama nekih razvijenih zemalja, uključujući Francusku. Nakon što su ga odbili Kinezi, Brazilci i Indijci, njegovu primjenu u Europi može zaustaviti samo glasovanje Europskog parlamenta koje će potvrditi nacionalni parlamenti. Pod krinkom organiziranja globalne borbe protiv krivotvorenja i zaštite vlasnika prava i brandova, ACTA zapravo ubrzava razvoj sveopćeg nadziranja potrošača i građana, pretvarajući države u pomoćnu policiju u službi velikih kompanija.

Zabrane

Prije svega, primjenjujući na cijeli svijet načela američkih zakona SOPA i PIPA i daleko nadmašujući francuski HADOPI, ACTA sve interakcije na internetu smatra jednako ozbiljnom prijetnjom kao i krivotvorenje. Ona obvezuje države potpisnice na nametanje krivičnih sankcija pružateljima pristupa i tehnologije koji odbiju pratiti i cenzurirati mrežnu komunikaciju; njezin Članak 27 čak dopušta poduzimanje "hitrog postupka kojim bi se spriječili budući prekršaji" bez sudskog procesa te prepušta nedržavnim akterima provođenje policijskih zadataka (motrenje i prikupljanje dokaza) i utjerivanje pravde (sankcije); isti članak, koji se bavi "sredstvima masovne distribucije krivotvorina", čak bi zabranio blogerske platforme, P2P mreže i besplatni softver. Konačno i još nevjerojatnije, Članak 23 ovlastio bi zemlju potpisnicu da nametne zakonske kazne za besplatne aktivnosti jer bi one, prema ACTA-i, trebale biti izvođene samo "na komercijalnoj osnovi": stoga bi se od nas moglo zahtijevati da platimo za slanje e-mailova i dijeljenje datoteka između pojedinaca.

Izmicanje demokratskoj kontroli

Ostatak sporazuma je u dopuni koja bi poglavito mogla dovesti do proglašavanja generičkih lijekova krivotvorinama, a posljedica toga bila bi zabrana njihove upotrebe.

Konačno i možda najgore: jednom kada ga odobre parlamenti, sporazum će izmaći demokratskoj kontroli. Članak 36 u stvari imenuje opskurni "komitet ACTA-e" koji bi, pod Člankom 42, imao zadatak prisiliti na suradnju zemlje koje nisu potpisale sporazum te bi mu čak bilo dopušteno mijenjati njegov sadržaj bez nadzora nacionalnih parlamenata!

Važno je usprotiviti se ACTA-i

Stoga je nužno usprotiviti se potpisivanju ACTA-e kako hitna provedba globalne vladavine zakona ne bi ujedno označila i potpisivanje smrtnog naloga za demokraciju, već radije organizaciju razvoja na globalnoj razini.

Preneseno sa stranice Attali.com

Prevela Diana Robaš