Moamer GadafiRevolucija je počela u Bengaziju. Mladi Libijci okupili su se kako bi protestirali protiv Moamera el Gadafija. Mirne demonstracije ubrzo su se pretvorile u oružani ustanak. Demonstranti su zauzeli vojarne Gadafijevih trupa i Bengazi je nakon pet dana bio slobodan grad. Pripadnici vojske i ministri pridružili su se ustanicima.

Međutim, revolucionarima je trebalo sedam mjeseci dok nisu oslobodili i glavni grad Tripoli. Doduše, bez pomoći NATO-a to im ne bi uspjelo. U sukobima je poginulo više od 50.000 ljudi.

Prije nekoliko dana se iz Nigera javio Gadafijev sin Sadi. On je tom prilikom pozvao svoje pristalice na ustanak protiv „nove Libije". Jedan od Libijaca, pripadnik specijalnih jedinica, kaže da „Gadafijeve pristalice više ne mogu osvojiti Libiju, ali mogu izazvati nemire i eventualne napade".

Kršenje ljudskih prava

Međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International okrivila je libijsku policiju da krši ljudska prava. Oni tvrde da posjeduju dokumente o brojnim zlostavljanjima, među kojima su i ratni zločini, te da su ljudi nezakonito pritvarani i mučeni.

„Naoružani pripadnici policije koja sada upravlja velikim dijelom Libije, zlostavljali su zatvorenike za koje sumnjaju da su pristalice režima svrgnutog Moamera el Gadafija, priopćio je Amnesty International. Ekspert te organizacije Carsten Jirgensen kaže: „Problem je što je policija iznad zakona. Njeni pripadnici ne odgovaraju za svoja djela i vlasti to ne osuđuju. Naravno da postoji strah da će se situacija u Libiji pogoršati".

Amnesty International navodi da su zatvorenici najviše zlostavljani u vojnom zatvoru u Misrati. Prijelazna vlada u Tripoliju najavila je da će se uhvatiti u koštac sa osobama koje krše ljudska prava. Ono što u Libiji trenutno nedostaje je da se sa riječi prijeđe na djela. Ni sudovi još nisu u stanju da vode procese protiv nekoliko tisuća uhapšenih Gadafijevih pristalica.

Sreći nigdje kraja

Prijelazna vlada najavila je da će svakoj obitelji dodijeliti novčanu pomoć u iznosu od 1.200 eura. Međutim, Libijci nisu samo zbog toga „sretni", pokazuje studija instituta Ixford Research Institutes. „Životni standard nakon Gaddafija se poboljšao", smatra 76 posto ispitanika. Samo 12 posto smatra da je situacija lošija. Libijci godinu dana nakon Gadafija kažu:

„Ne mogu vam reći koliko sam sretan. Svoju sreću jednostavno ne mogu opisati. Toliko sam sretan da ću se odreći svojih primanja u sljedeće dvije godine. Ranije smo živjeli u veoma lošim uvjetima".

„Godinu dana nakon revolucije osjećam se dosta sigurnije. Naša zemlja je sada sigurnija i stabilnija".

Ipak, 96 posto Libijaca je na strani revolucionara. Samo četiri posto njih smatra da je revolucija bila greška. „Bio sam na Gadafijevoj strani. Međutim, ne mogu mi zbog toga sve oduzeti. Tko im daje to pravo", kaže jedan Libijac.

Obilježavanje godišnjice početka ustanka održava se brojnim gradovima širom Libije. Ipak, službene proslave neće biti iz poštovanja prema tisućama ljudi koji su poginuli u borbama, ali će na lokalnom nivou biti organizirani prigodni događaji.

Moamer el Gadafi ubijen je u svom rodnom gradu Sirtu 20. listopada prošle godine. Okolnosti njegovog ubojstva su i dalje zagonetne.