Objavljeno u Nacionalu br. 849, 2012-02-21

Autor: Dean Sinovčić

Christian Bale

Filmove biram srcem, a ne razumom

Poznati velški glumac samo za Nacional govori o suradnji s najpoznatijim redateljima, o svojoj karijeri nakon Oscara i snimanju najskupljeg kineskog filma dosad 'Cvijeće rata' što ga je predstavio u Berlinu

Christian Bale
nedavno je snimio
novi nastavak
sage o Batmanu,
'The Dark Knight
Rises'Christian Bale nedavno je snimio novi nastavak sage o Batmanu, 'The Dark Knight Rises'Nakon što je 2008. Christian Bale prihvatio ulogu Batmana u filmu "Vitez tame" pa je film zaradio milijardu dolara u kinima diljem svijeta (i zauzeo 10. mjesto na rang-listi filmova koji su najvše zaradili), ovaj 38-godišnji Velšanin postao je jedan od financijski najunosnijih glumaca. A kad je prije godinu dana osvojio Oscara za najboljeg sporednog glumca u drami "Boksač", dokazao je još jednom da visokobudžetni hit-filmovi nisu jedino što ga zanima. Bale je jednako poznat i po ulogama pozitivaca i po ulogama negativaca u filmovima kao što su "Shaft" i "Američki psiho", kao što je poznat i po svojim fizičkim transformacijama. Zbog uloge u filmu "Nestajanje" iz 2004. smršavio je 28 kilograma, a drastično je smršavio i za ulogu u "Boksaču". U berlinski hotel The Regent došao je, radi intervjua za Nacional, u punom sjaju, visok, snažan, onakav kakav treba biti Batman.

Nove Batmanove avanture nedavno su snimljene, film "The Dark Knight Rises" kreće u američka kina 20. srpnja, tako da Bale izgleda vrlo atraktivno. Na filmski festival u Berlinu nije došao radi tog filma, nego radi kineskog filma "Cvijeće rata" koji je na Berlinaleu doživio europsku premijeru. Riječ je o najskupljem kineskom filmu svih vremena s proračunom od 90 milijuna dolara, a režirao ga je Zhang Yimou koji se prije deset godina proslavio filmom "Heroj", a zatim i filmom "Kuća letećih bodeža". Ulaganje se isplatilo jer je već sada to najgledaniji film u Kini svih vremena. Obrađuje masakr u Nankingu iz 1937. godine, kad je japanska vojska šest tjedana ubijala, mučila i silovala lokalno stanovništvo.


Bale glumi Johna Millera, pogrebnika koji dolazi u samostan kako bi sahranio poginulog svećenika i uskoro shvaća da se u samostanu krije grupa djevojčica koja je u njemu pohađala školu, ali i grupa prostitutki. Iako je običan varalica sklon alkoholu, Miller preuzima ulogu svećenika koji želi zaštititi i učenice i prostitutke od nasilne japanske vojske.

Glumačku karijeru započeli ste kao 13-godišnji dječak u filmu "Carstvo Sunca" Stevena Spielberga 1987. U filmu "Cvijeće rata" vraćate se istoj temi, japanskoj okupaciji Kine. Je li vam uloga u filmu "Carstvo Sunca" na neki način pomogla u pripremama za ovaj film?

- Bio sam zaintrigiran time što ću se nekoliko desetljeća kasnije vratiti na snimanje filma sa sličnom tematikom. S tim što je "Carstvo Sunca" bio američki film sniman u Kini, dok je "Cvijeće zla" pravi kineski film. Zato je ovo bilo novo iskustvo. A što se tiče rada sa Stevenom Spielbergom i Zhangom Yimouom, ne volim uspoređivati redatelje, ali mogu reći da obojica spadaju među najbolje na svijetu. Redatelji nisu u položaju u kakvom su glumci koji rade zajedno i znaju kakav je tko. Redatelji ne rade zajedno, ne znaju metode rada onog drugog, samim tim su vrlo različiti. Zato je svako snimanje filma novo iskustvo. Recimo, završio sam snimanje novog "Batmana" koji je opet režirao Christopher Nolan, a trenutačno snimam "Lawless" koji režira Terrence Malick. Njih dvojica su dva različita planeta. U slučaju Zhanga Yimoua jezik nije bio nikakva prepreka, mislim da sam s njim bolje komunicirao nego s mnogim redateljima s engleskog govornog područja. To je pitanje povezanosti koju ili osjetiš na snimanju filma ili ne osjetiš.

Jeste li uloga u ovom filmu dobili slučajno ili ste se baš željeli okušati u kineskom filmu?

- Iskreno, ne smatram da pripadam glumačkoj eliti, u nju spadaju dva-tri glumca koji mogu 'Američki psiho'
iz 2000. godine
kanadske redateljice
Mary Harron'Američki psiho' iz 2000. godine kanadske redateljice Mary Harronreći "a sad želim glumiti u kineskom filmu", a da im se to odmah i ostvari. Ja sam samo imao sreću da me nazove redatelj Zhang Yimou i ponudi mi ovu ulogu dok sam ja tragao za novim filmskim iskustvom. Kad sam čuo njegov prijedlog, rekao sam "to je to". Meni se i prije sviđala ideja o snimanju filma u kojem će se križati međunarodne filmske kulture. Ima toliko dobrih redatelja diljem svijeta da bi bila prava šteta ograničiti se na rad samo s redateljima iz Amerike ili Britanije. Ujedno, Zhang Yimou je jedan od najcjenjenijih autora filmskih priča, i tako je počela naša suradnja.

Zar prošlogodišnji Oscar za ulogu u filmu "Boksač" nije ništa promijenio u vašoj glumačkoj karijeri?

- Oscara sam osvojio dok sam snimao ovaj film u Kini. Kad sam se vratio s osvojenim Oscarom, domaćini su mi organizirali slavlje. Meni je bilo drago što sam osvojio tu nagradu za ulogu koja mi je puno značila. Međutim, što se tiče karijere, nisam primijetio da mi se išta promijenilo nakon osvajanja Oscara.

Birate li, zbog osvojenog Oscara, na drukčiji način uloge u filmovima?

- Ne, uvijek sam ih birao iz istog razloga. Koliko god ne smatra da je glumačka karijera rezultat neke posebne strategije, mislim da je glumcu to nemoguće planirati. Možda je strateško planiranje moguće redatelju ili scenaristu, koji su odgovorni za cijeli proces nastanka filma. Ja ne želim imati toliku odgovornost, ja volim iznenađenja, kad mi ponude ulogu u filmu koja na papiru izgleda dobro i kad me svi nagovaraju da je prihvatim, moja najčešća reakcije je "maaa, ne bih". A onda se pojavi nešto opskurno, ali ja to prihvaćam jer me emocije vode u tom smjeru. Radije puštam da me srce, a ne razum, vodi kroz karijeru.

Jeste li zajedno osmislili vaš lik Johna Millera?

- Lik Johna Millera već je postojao u priči koju mi je Zhang Yimou predočio jer je smatrao da je važno predstaviti zapadnjake koji su se u to vrijeme našli u središtu kinesko- japanskog rata u Nankingu i koji su tada uspostavili sigurnosnu zonu. Istina, John Miller je drukčiji, on je lutalica koji isprva nema namjeru nikome pomagati jer sam sebi izgleda kao izbjeglica. Ono oko čega smo se složili jest da je u prvoj verziji scenarija bilo previše dijaloga, pa smo to zajedno skresali, pri čemu mi je Zhang Yimou bio jako zahvalan jer sam do besvijesti ponavljao snimanje nekih scena kako bi on na kraju odabrao najbolju verziju.

Kako ste se snašli među svim onim mladim Kineskinjama s kojima glumite, jesu li bile oduševljene time što vas gledaju svaki dan i glume s vama?

- Da, i djevojčice i žene priredile su mi divan doček. Žene su iskusne glumice i bilo mi je zabavno snimati s njima. Što se tiče djevojčica, fascinirala me lakoća s kojom su plakale uvijek kad je to redatelj tražio od njih. Meni je, kao glumcu, dosta teško zaplakati, treba mi neko vrijeme prije nego što se natjeram da mi suze krenu na oči. A kad u tome uspijem, sav sam sretan. Zato su sve scene u kojima sam morao snažno iskazati svoje emocije bile snimane više puta sve dok redatelj ne bi dobio ono što je tražio od mene. Za razliku od mene, te djevojčice zaplakale bi u sekundi. Da mi je barem imati taj njihov talent! Nevjerojatne su, u sebi su imale taj realizam koji samo djeca imaju. A kad bi im redatelj rekao "dosta plakanja", istoga bi trenutka prestale. Tako su uvjerljivo plakale da mi ih je bilo žao, mislio sam da ih trebam zagrliti. A onda bi im redatelj okrenuo leđa, a one bi prestale plakati i počele plaziti jezike. Tada sam znao da su sjajne profesionalne narikače.

Jesu li vas tijekom snimanja filma i u Kini prepoznavali kao zvijezdu kao što vas prepoznaju u Americi?

- Uživao sam u Kini jer sam tijekom snimanja vodio doista jednostavan i običan život. Ljudi su bili vrlo pristojni, naravno da su me ponekad prepoznavali, ali nikada me nisu gnjavili i nikada mi to nije bilo teret. To sam jako cijenio. Znate, ovaj film je u Kini postao nevjerojatan hit i da se sada vratim tamo, vjerojatno bi se mnogo toga promijenilo. Film smo snimali u gradu koji je 45 minuta udaljen od Nankinga gdje živi malo ljudi pa sam se kretao samo među ekipom iz filma. A oni su me, naravno, prepoznali. To je bilo sve od prepoznavanja, jer nisam išao u obilazak velikih kineskih gradova. Ipak, bila je jedna smiješna situacija. Producenti su smatrali, i to mi vrlo pristojno objasnili, da ipak trebam tjelohranitelja. Nikada ne tražim tjelohranitelja jer smatram da tjelohranitelj privlači pažnju. Doveli su mi doista pristojnog mladića zaposlenog u vojsci koji je navikao na posao tjelohranitelja jer su ga angažirali, kako mi je rekao, i kad je Barack Obama došao u Kinu, i kad poznati političari obilaze Kinu, tako da je i on sam postao poznat. Dok smo hodali stubištem, upozoravao bi me na svaku stepenicu. Onda bih ga ja pitao "ima li još koja ste penica" a on bi rekao "da, još jedna". Bio je uvijek odjeven u crno, visok 195 cm, vrlo ozbiljan. Drugom prilikom hodali smo ulicom u Nankingu, a ispred nas nešto sporije hodao je neki čovjek. Zato sam i ja usporio, ali moj tjelohranitelj je došao do njega s leđa, uhvatio ga za ramena, podigao sa zemlje i odnio u stranu. Zatim je zamahnuo rukom i pokazao mi da je ulica slobodna za mene. Molio sam ga da to više ne radi jer ionako nitko ne obraća pažnju na mene, tek nakon njegovih poteza ljudi bi se osvrtali i pitali što se to događa. "Tko je taj idiot koji miče ljude s ulice", takva pitanja su postavljali.

Vidjeli smo da ste prihvaćali uloge u kojima ste morali strašno smršavjeti ili se strašno udebljati, kako ste se pripremali za ulogu Johna Millera?

U trileru 'Nestajanje' iz 2004. transformirao se do neprepoznatljivostiU trileru 'Nestajanje' iz 2004. transformirao se do neprepoznatljivosti- Budući da glumim pogrebnika, stvorili smo pozadinsku priču o Johnu Milleru, o tome kako je postao pogrebnik, pa sam posjetio mrtvačnicu, razgovarao s pogrebnicima, naučio njihov posao, što mi je bilo nevjerojatno iskustvo. Iako to nije nužno, ja uvijek želim znati sve o liku koji glumim, kako bi mogao svoj lik predstaviti redatelju i opisati mu ga. Mene zanima sve kod ljudi, kao što me zanimalo na snimanju ovog filma, to ludilo rata, ti vojnici koji su uvježbani da rade sve ono što moral zabranjuje.

Zhang Yimou dosad je radio s azijskim glumcima koji znaju često pretjerivati u glumačkom nastupu. Je li to tražio i od vas?

- Zanimljivo je to što ovaj film gledamo očima 13-godišnjeg dječaka, to su njegova sjećanja na ljude i događaje iz Nankinga. Zato sam smatrao da trebam redatelju ponuditi nekoliko verzija Johna Millera, pa neka sam izabere. Želi li mirnog i tihog Millera ili glasnog Millera? A onda bi mi Yimou, koji bi sigurno bio odličan glumac kad bi to htio, pokazao kako bi to odglumili azijski glumci.

Vaš Batman je superheroj, dok ste kao John Miller u ovom filmu heroj s ljudskim licem, sa svim onim dobrim i lošim stranama koje svaki čovjek ima.

- Nikad nisam tražio povezanost između likova koje sam glumio u karijeri. Dok radim na jednom filmu, potpuno zaboravljam sve ostale filmove u kojima sam dotad glumio. Kad sam snimao svoje prve filmove, bio sam simpatično naivan pa sam znao razmišljati o tome kakve sam različite likove glumio u to vrijeme. Kad razmišljam o Batmanu i "Cvijeću zla", razmišljam o tome da je u slučaju Batmana, s obzirom na to o kakvoj se ogromnoj produkciji radi, sve moralo biti isplanirano u detalje i sve je moralo ići kao po špagi. To nije bio slučaj kod filma "Cvijeće rata", tu smo se mogli zafrkavati, iskušavati različite verzije jedne te iste scene, jedna scena bi ujutro izgledala drukčije nego na kraju dana, iako se i tu radilo o velikoj i skupoj produkciji.

Koje su razlike između snimanja kineskog i hollywoodskog filma?

- Gledano politički, u Kini se radilo sedam dana u tjednu, što je nemoguće u Hollywoodu, barem ne bez plaćanja prekovremenog. Međutim, Zhang Yimou je imao veliku ekipu na filmu koja mu je bila potpuno odana, koja ga je obožavala i radila za njega 24 sata na dan. Ono što me iznenadilo jest brzina kojom se sve događalo na snimanju u Kini. Za potrebe ovog filma izgrađen je mali grad koji je glumio Nanking. Imao je sve, katedralu, ali ne samo fasadu nego je i iznutra ta katedrala izgledala kao da je izgrađena prije 100 godina. Samo za filmsku ekipu izgrađen je hotel u kojem je bila smještena. Sve što je trebalo, bilo je izgrađeno, nije bilo ograničenja.

Jeste li naučili, barem malo, kineski jezik?

- Na sreću, nisam se trebao služiti kineskim u filmu, ali naučio sam neke osnove, poput psovki.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika