Objavljeno u Nacionalu br. 455, 2004-08-03

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

A te kosti smejaše se... Bog da prosti!*

Je li normalno vrištati, skakati, urlati, smijati se i tuliti gazeći po zaboravljenim kostima nevinih, umlaćenih žrtava? Sve je normalno kad u rat kuglicama u "ličko selo Rizvanušu, desetak kilometara udaljenu od Gospića", krenu hrvatski političari i hrvatske političarke

Vedrana RudanVedrana RudanA što je paintball?
To je igra kojom se bogati oslobađaju stresa. Uvuku tijelo u posebnu uniformu, u ruke zgrabe specijalnu pušku, meci su kugle napunjene bojom, ratnici se podijele u dvije grupe, navuku maske i krenu u rat protiv protivničke ekipe. Tako dokoni parajlije ubijaju i budu ubijeni, a opet, ne ubijaju i ne ginu.
A što je Globus?
Globus je nacionalni tjednik. Nekome od njegovih urednika palo je na pamet da u ličkoj šumi organizira rat kuglicama, da tamo pošalje fotoreportere i novinarke i objavi reportažu na sedam stranica. Ratnici su bili hrvatski političari i političarke.
Tko je ratovao u “ličkom selu Rizvanuši, udaljenom desetak kilometara od Gospića”?
Đurđa Adlešić, Ingrid Antičević-Marinović, Ruža Tomašić, Mate Leles, Ante Markov, Željko Nenadić, Nikola Ivaniš, Gordana Sobol, Jozo Radoš.
A koji političari, iako pozvani, nisu ratovali u “ličkom selu Rizvanuši, udaljenom desetak kilometara od Gospića”?
Davorko Vidović, iako je kupio nove tenisice, nije došao jer se ukočio, voltareni nisu pomogli, piše u Globusu. U “ličkom selu Rizvanuši, udaljenom desetak kilometara od Gospića”, gradonačelnik Gospića Milan Kolić i potpredsjednik Sabora Darko Milinović, zvani Lički Rambo, samo su se ukazali. Dva ugledna Ličanina na sebe su, radi snimanja, navukli ratničke kombinezone, ali su odbili navući maske na lica i pucati.
A kako su se zabavljali ratnici u “ličkom selu Rizvanuši, udaljenom desetak kilometara od Gospića”?
Vikali su, pucaj, pucaj! Derali su se, kill him, kill him! Štiti ga! Ne mrdajte! Štitite mi leđa! Picula je rekao, ubiše me dušmani! You are down, vikala je Ruža Tomašić. Bio je to rat do istrebljenja, rekla je policajka Tomašić. I nije bilo ratnih zarobljenika, dodao je pogođeni Picula. A Nenadić je osvojio zastavicu. Lijepo su se zabavljali ratnici u onom selu.
A što je Paulin Dvor?
To je mjesto u Slavoniji.
A kakve veze ima Paulin Dvor s našim ratnicima iz onoga ličkog sela?
Hrvatska vojska ondje je u prosincu 1991. pobila 19 civila, a njihove je ostatke utrpala u plastične bačve.
A kakve veze ima Mesić s Paulin Dvorom?
Mesić je bio u Srbiji, ispričao se za hrvatske zločine. Rekao je, ako netko smatra da se nisam trebao ispričati, neka se sjeti zločina u Paulin Dvoru, pokraj Osijeka, u kojem je ubijeno 18 Srba i jedan Mađar. Tamo su pobijeni civili koji su bili pod našom zaštitom i to je jedan od razloga za ispriku.”
Ali kakve veze ima Paulin Dvor, “nedaleko od Osijeka”, s našim junacima koji su se igrali rata u “ličkom selu Rizvanuši, udaljenom desetak kilometara od Gospića”?
Davne 1996. neki su ljudi one ostatke onih trupala u onim plastičnim bačvama preselili iz Paulin Dvora. Kamo? U ličko selo Rizvanušu, udaljeno desetak kilometara od Gospića. U tom ličkom selu neki drugi i drukčiji ljudi iskopaše te ostatke ne tako davne 2002.
A što ako je to neprijateljska propaganda?
“Iz dopisa Županijskog suda u Gospiću vidljivo je da je dana 13. svibnja 2002. obavljena ekshumacija posmrtnih ostataka 18 osoba pronađenih na lokaciji u ‘Rizvanuši’, a u zapisnicima koji prileže vidljivo je da su posmrtni ostaci bili u plastičnim bačvama, a uz svaku žrtvu pronađen je dokument s imenom i prezimenom, pa se tako prema tim dokumentima radi o Milanu Labusu, Božidaru Sudžukoviću iz Paulina Dvora, Boji Grubišić iz Paulina Dvora, Milović Spasoju iz Paulina Dvora, Draginji Katić iz Paulina Dvora, Milanu Katiću iz Paulina Dvora, Bošku Jeliću iz Paulina Dvora, Dragutinu Kečkešu iz Paulina Dvora i Vukašinu Mediću iz Paulina Dvora, dok kod ostalih nisu pronađeni dokumenti u vidu osobne iskaznice. U dopisu suda navodi se kako će se vještačenjem utvrditi da li podaci pronađeni uz posmrtne ostatke odgovaraju toj osobi, a iz dopisa Ureda za zatočene i nestale proizlazi da je ekshumacija posmrtnih ostataka na predjelu ‘Rizvanuša’ provedena na temelju zahtjeva Međunarodnoga kaznenog suda iz Haaga, da su posmrtni ostaci 18 osoba prevezeni na Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu radi daljnje obrade.”
A što je rekao jedan Ličanin kad je ovih dana u Globusu vidio fotografiju na 31. stranici, onu desno dolje?
Vidite, rekao je, ovdje gdje “hadezeovac Nenadić iz šipražja vreba neopreznog haespeovca, kojemu će uskoro ispaliti kuglu u pravaška pleća”, e pa pedesetak metara dalje nekad je bilo mrcilište. Tu su se odlagale crknute životinje, njihov smrad privlačio je divljač, a tu su bila zakopana trupla iz Paulin Dvora. Dvjesto metara dalje je i takozvana Katina jama, u nju su 1991. bacani pobijeni domaći.
Treba li se igrati rata kuglicama punim boje i fotografirati se za hrvatski tjednik?
Svakako.
Je li pametno kad lički političari samo za potrebe snimanja navuku kombinezon, a odbiju pucati i navući maske?
Naravno. Pravi bi Ličani još nekoliko godina trebali izbjegavati navlačenje maski i pucanje u leđa.
Je li normalno vrištati, skakati, urlati, smijati se i tuliti dok gaziš po zaboravljenim kostima nevinih, umlaćenih žrtava?
Sve je normalno kad u rat kuglicama u “ličko selo Rizvanušu, desetak kilometara udaljenu od Gospića” krenu hrvatski političari i hrvatske političarke.
A što nije normalno?
Nije normalno kad autorica teksta poželi da se vesela ekipa iz Like podijeli u dvije grupe i krene gaziti grobove svojih roditelja, braće, sestara i rodbine. I još kad bi meci bili pravi…

Ah, ratnika li: Đurđa Adlešić, Ingrid Antičević-Marinović, Ruža Tomašić, Ante Markov, Nikola Ivaniš, Gordana Sobol, Jozo Radoš… Hrvatska vojska je 1991. pobila 19 civila i njihove ostatke utrpala u plastične bačve. Sad se nad kostima žrtava političari igraju rata! *Jovan Jovanović Zmaj, “Tri hajduka”

Vezane vijesti

U Libiji razminiranje po hrvatskome modelu

U Libiji razminiranje po hrvatskome modelu

Libija je zainteresirana za primjenu hrvatskog modela borbe protiv mina te za suradnju s hrvatskim tvrtkama koje se bave razminiranjem, proizvodnjom… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika