Ilko ČulićNajmanje tri domaća koncertna promotora pokušavali su ove godine organizirati gostovanje Red Hot Chili Peppersa u Zagrebu. Najagilniji među njima hvalio se naokolo kako je već sve dogovorio i zamalo nije uspio pretočiti svoju šuplju priču u sponzorski ugovor s jednom velikom pivovarom. Da se netko sjetio konzultirati slovenske kolege koji zadnjih pet-šest godina nastoje dovesti RHCP u Ljubljanu, doznao bi kako je sada uzaludno uopće razmišljati o takvom pothvatu. Trenutno najtraženija svjetska live atrakcija jednostavno si ne smije dopustiti da zaluta na europsku periferiju, gdje se ne može namaknuti ni dvadesetak tisuća ulaznica za koncert Metallice. Naime, RHCP ovog ljeta operiraju s mnogo većim ciframa od Metallice. Na svakom od tri rasprodana londonska koncerta održana u Hyde Parku 19., 20. i 25. lipnja imali su blizu 100.000 gledatelja, a obožavatelji koji su tamo stigli u posljednji trenutak morali su za ulaznicu platiti preprodavačima čak 90 funti. U Londonu je ispred Peppersa nastupio njihov mladalački uzor James Brown, a kao support su angažirane i berlinske disco-punkerice Chicks On Speed. One su se na drugom koncertu suočile s neviđeno netrpeljivim auditorijem jer u povijesti rockerskih pizdarija još nigdje nije zabilježeno da su ženski band gađali bocama. No to je bila jedina loša vijest s trodnevnog spektakla koji su RHCP u rekordno kratkom roku dokumentirali dvostrukim live CD-om “Live In Hyde Park”, pa se ovih dana nalaze na samom vrhu britanske top liste albuma. U diskografiji što se proteže do gotovo zaboravljenog prvijenca “The Red Hot Chili Peppers” iz 1984., ovo je prvi koncertni album. Za takve prigode obično se radi retrospektiva cijele karijere, ali RHCP su već na lanjskom DVD izdanju “Live At Slane Castle” pokazali da će se u sastavljanju koncertnog repertoara radije zadržati kod dva posljednja albuma “Californication” i “By The Way”. Od starijih favorita opet su piknuli samo nezaobilazne hitove “Give It Away” i “Under The Bridge”, pa je ponavljanje “Slane Castlea” izbjegnuto ubacivanjem dvije nove pjesme “Rolling Sly Stone” i “Leverage of Space” te nekoliko neobičnih obrada među kojima se ističe urnebesna verzija Moroderovog disco klasika “I Feel Love”. Na početku pjesme “Right On Time” citirali su “Transmission” od Joy Division, a trominutna free jazz improvizacija koju vrlo precizno opisuje naslov “Flea’s Trumpet Treated By John” izvedena je iz kompozicije Charlieja Parkera “Billie’s Bounce”. Premda je na dva diska raspoređeno preko 120 minuta materijala, jedini značajniji pad kvalitete primjećuje se u samoj završnici gdje je John Frusciante, valjda ponesen iznimnom atmosferom u Hyde Parku, na “Give It Away” nalijepio desetominutnu solažu primjereniju nekakvom hard rock mastodontu iz 70-ih. Sve drugo može se uzeti kao definitivna potvrda da su Red Hot Chili Peppers prerasli matičnu funk-metal scenu i da su se barem u koncertnom izdanju potpuno izjednačili s R.E.M i U2.

'Live in Hyde Park', Red Hot Chili Peppers: preko 120 minuta materijala na dva diska sa samo jednim znatnijim padom kvaliteteBadly Drawn Boy – ‘One And One Is One’ (XL / Dallas)

Nakon vrlo zapaženih ranih singlova i izvrsnog debitantskog albuma “The Hour Of The Bewilderbeast” Badly Drawn Boy obilježen je kao najbolji engleski odgovor na Becka, ali u sljedećim pokušajima nije uspio zadržati takvu reputaciju. Kantautor Damon Gough danas je samo jedan od važnijih predstavnika nabujale akustičarske Brit-folk scene, a njegov četvrti LP osim neoriginalnog naslova (londonski Asian-breakbeat band Joi ima istoimeni album iz ‘98., objavljen na “Real Worldu”) nosi tragove nepotrošenog talenta koji je s pjesmama poput “Another Devil Dies” i “Four Leaf Clover” bliži Royu Harperu nego Becku Hansenu.

Calexico – ‘World Drifts In – ‘Live At The Barbican’ DVD (City Slang / Dallas)

90-minutna snimka preklanjskog londonskog koncerta Calexica u prvoj trećini prikazuje besprijekorno uigran sekstet, uglavnom koncentriran na pjesme s tek zgotovljenog albuma “Feast Of Wire”. Poslije se na stage penju gosti iz orkestra Mariachi Luz de Luna čija je uloga ipak malo prenaglašena. Kad se njegov frontman Ruben Moreno prisjeti Antonija Banderasa i povuče svoje muzikante u “Canzion Del Mariachi”, Joey Burns i John Convertino na trenutak izgledaju kao statisti u vlastitom filmu, a u prvi plan vraćaju se tek u grandioznom 10-minutnom finalu s “Crystal Frontier”. U hrpi bonus materijala nalaze se tri videospota, zanimljiva reportaža o Calexicu i Burnsov dokumentarac “The Soul Of Mariachi”.

The Cure – ‘The Cure’ (Geffen /Aquarius)

Da bi se došlo do posljednjeg dobrog albuma The Cure treba napraviti flashback u “vinilne” 80-e i napipati “Disintigration”. Kasnije, osim singla “Friday I’m Love”, nema nijednog čvrstog dokaza koji bi branio nekoć dosta raširenu tezu o “Gothic Floydima”. Premda ih je suradnja s pomodnim nu-metal producentom Rossom Robinsonom nakratko osvježila i vratila na američki top-10, Robert Smith i njegova ekipa teško mogu efektno poentirati u ovoj akciji jer ono što The Cure forsiraju kao udarne pjesme na novom albumu prije dvadesetak godina vjerojatno ne bi stavili ni na B-strane singlova.

Zvjezdice:
Red Hot Chili Peppers – 4
Calexico – 4
Cure – 2
Badly Drawn Boy – 3