Info-grafika koja pokazuje da je 13 najvećih banaka Portugalu, Italiji, Irskoj, Grčkoj i Španjolskoj posudilo ukupno 2,91 trilijun euraRecesija je izvjesna u cijeloj Europskoj uniji i u ovoj godini, što, dakako, neće proći bez posljedica ni za Hrvatsku. Treba se ponovo pripremati za crni scenarij, koji, očito, ponajmanje ovisi o nama samima. Više nije problem samo razvikani slučaj Grčke, koja je sa svojih pet bankrota u manje od dva stoljeća postojanja kao suvremene europske države, među rekorderima u povijesti. Neće biti minimalnog oporavka ni u cijeloj Europskoj uniji. U upravo ažuriranim podacima MMF-a u vezi s procjenama kretanja svjetskog gospodarstva, koji su prošle jesenji nagovještavali blagi oporavak eurozone, snižene su sve jesenje projekcije gospodarskog rasta. Tako se u eurozoni, prema najsvježijim prognozama, očekuje pad gospodarskih aktivnosti za 0,5 posto, što je za značajnih 1,6 posto manje u odnosu na jesenje procjene MMF-a. Blagi oporavak nagoviješten je tek za 2013. Ali - minimalan, manji od 1 posto, a iznosio bi, ako se ostvari, tek nevelikih 0,8 posto.

To je dvostruko manje od projekcije iz redovitog prošlog, jesenjeg izvještaja ove međunarodne financijske institucije. Dok Grčka definitivno pada u ambis, pa je od nje većina analitičara, zapravo, već digla ruke, najveći pad doživjet će španjolsko i talijansko gospodarstvo. Za razliku od ranije najavljenog gospodarskog rasta od 0,3 posto za Talijane, sad im se proriče pad od čak 2,2 posto. Za Španjolce, koji su po stopi nezaposlenosti odavno već probili sve europske rekorde prešavši stopu od 20 posto, što izvodi sve više nezadovoljnika na ulice španjolskih gradova, najnovije su prognoze također loše. MMF proriče pad španjolskog BDP-a od 1,7 posto umjesto jesenas najavljenog minimalnog rasta. Ukratko, kriza u Europskoj uniji nije više samo opterećena pitanjem kojim sve članicama Europske unije može zaprijetiti kreditni rejting "smeća", tj. "junka". Sve je više problem europskog gospodarstva odlazak u "svinjac", što je postala posprdna odrednica za skupinu od pet starih članica Europske unije okupljenih pod akronimom PIGS. To na engleskom znači svinje, a akronim okuplja Portugal, Italiju, Irsku, Grčku i Španjolsku, prema početnim slovima tih država na engleskom.

Sve te države nalaze se u prestižnom krugu eurozone u kojem je 17 članica Europske unije prihvatilo euro kao zajedničku valutu. Unatoč težini i ozbiljnosti situacije u kojoj se trenutačno nalazi Grčka, ona je možda, koliko god to apsurdno zvučalo, u najpovoljnijoj situaciji. Već je vrlo blizu odluke da napusti eurozonu i vrati se svojoj nacionalnoj valuti drahmi. Grčkoj bi to, s jedne strane, vratilo samopoštovanje, a grčki političari više ne bi imali razloga upućivati otrovne retoričke strelice europskim kolegama. Monetarni manevri vlastitom valutom mogli bi Ateni omogućiti bezbolniji izlazak iz trenutačnih problema. Doduše, to Grcima ni tada neće biti lako, ma koliko su oni navikli na takve neugodne situacije. U povijesti međunarodnih ekonomskih odnosa ostaje zapisano da Grčka u nešto manje od dva stoljeća svoje neovisnosti, od 1829. godine, u pola tog razdoblja nije bila u stanju plaćati svoje obveze. Dakako, u takvim se situacijama uvijek postavlja i pitanje koliko netko može biti neovisan kad ovisi o svojim kreditorima. Još prošle godine Amerikanac Nouriel Roubini, danas jedan od najutjecajnijih ekonomskih analitičara u svijetu, preko stranica New York Timesa savjetovao je Grčkoj da planski počne pripremati bankrot i napusti eurozonu. Pozivajući se na uspješne primjere Islanda i Argentine, koji su u posljednjem desetljeću proglasili bankrot, Roubini je u tome prepoznao jedini izgledni put da Grčka iziđe iz začaranog kruga nelikvidnosti, nekonkurentnosti i sve dublje depresije, koja kontinuirano prerasta i u sve teže obračune demonstranata i policije na ulicama grčkih gradova. Portugal je, također, već dugo suočen s ekonomskim problemima, baš kao i Grčka, Irska, Španjolska, a u nešto manjoj mjeri i Italija.

I Portugal je, baš kao i Grčka, pet puta u svojoj povijesti bankrotirao, ali mu se već više od stoljeća to nije dogodilo. Portugal je zadnji bankrot preživio prije 120 godina. Rekorder po broju bankrota u povijesti je Španjolska, koja je, prema dostupnim podacima, bankrotirala čak 13 puta. Ta je kraljevina bila i prva država koja je u povijesti objavila bankrot, a samo u 19. stoljeću bankrotirala je sedam puta. Dio tih bankrota bili su posljedica skupih osvajačkih pohoda u Srednjoj i Južnoj Americi. I Francuska je čak osam puta bankrotirala u 17. i 18. stoljeću. To je bila cijena plaćena za podršku u kolonijalnom ratu za neovisnost na američkom tlu. I besprijekorna i uzorna Njemačka uspjela je dva puta u povijesti bankrotirati. Oba puta nakon izgubljena dva svjetska rata koja je pokrenula. Prema ažuriranim prognozama MMF-a za svjetsko gospodarstvo i u cijeloj eurozoni već dugo na semaforu gori žuto svjetlo, pa je sve veći strah kad će sve završiti u crvenom i kako izići iz problema.

No povijest, pa i ona veoma bliska, pokazuje da izlazi nakon bankrota država postoje. Argentina je svoj financijski slom preživjela početkom milenija - potkraj 2001. U masovnim prosvjedima 21. prosinca 2001. u sukobu s policijom poginulo je 39 prosvjednika, a predsjednik Argentine Fernando de la Rua morao je pred pobješnjelim ljudima pobjeći helikopterom. Njegov nasljednik Adolfo Rodríguez Saá dva dana kasnije pred kongresom je objavio prestanak otplate inozemnih dugova, koji su u tom trenutku bili dosegnuli 145 milijardi dolara. Argentina je danas, jedno desetljeće kasnije, ponovo uspješno gospodarstvo koje je u sljedećih osam godina bankrota postizalo visoke stope gospodarskog rasta od osam posto.

Islandski bankrot 2008. izazvao je, također, veliki šok i iznenadio cijeli svijet mogućim priklanjanjem te skandinavske zemlje Rusiji, od koje je zatražio financijsku pomoć. Ipak, devalvacijom nacionalne valute - krune, islandsko se gospodarstvo oporavilo unatoč dvjema velikim vulkanskim erupcijama. Prošle je godine MMF Islandu potvrdio gospodarski rast od gotovo 3 posto. Ukratko, odlazak država u bankrot pod pritiskom krize, u pravilu, ne znači propast svijeta, nego i polaznu točku s koje se može krenuti u novi gospodarski ciklus. Ukratko, i nastavljanje cijele skupine zemalja okupljene pod akronimom PIGS stopama Grčke može im donijeti oporavak, samo je pitanje kako će nakon takvog eventualnog izlaska iz krize izgledati arhitektura Europske unije. Ona, po svemu sudeći, u tom slučaju, ne bi ostala ista kao ova s kojom je Hrvatska prošle godine potpisala ugovor o pristupanju.