MINUTE UOČI "KUMA"
Četvrtak, HRT 1, 21.29
Umjesto "Kuma", evo pjevačice Gabi Novak. Da možda ne će početi neki glazbeni festival? Ne, gđa Novak, iako je nitko nije ništa pitao, i iako bi na svakom festivalu pobijedila, izjavljuje da joj je "Kum" najbolji film. Neupitan govori i najdraži hrvatski barmen Ivica Zadro. I njemu je "Kum" fantastičan. U Beogradu bi neumjesno rekli: idi, bre, leči se. Poslije ovo dvoje euforičnih amatera, nastupa pravi mudrac, majstor Krzmalo. Pogodili ste, o kumu i kumovima izneodlučio se uvaženi predsjednik vlade g. Zoran Milanović. Ne može se izabrati između Kuma i Kuma 2, ne zna koji mu je bolji. Tako se govori, to je veličina i duh rođenog vođe. Pošto je ponizio predgovornike, on se sa smiješkom čovjeka koji pristaje na milijunti kompromis, i svima čini uslugu, spušta na razinu bijednih predgovornika. Ipak se odlučio: najbolji mu je prvi "Kum". Svi znaju da laže. Njemu je najbolji Čačić.

PETI DAN
Petak, HRT 1, 22.
Prilikom druge od ukupno dvije teme (prva je bila ono smeće od filma agilne Angeline) došlo je do opće panike u pretplatništvu. Govorilo se i govorilo i govorilo o Agrokoru i Ivici Todoriću. Taman kad smo se već svi počeli bojati da će udariti grom u sve nas pred našim malim ekranima, ili da će sekundu prije munje i praska u studio opet uzalud uletjeti glavni urednik Bruno Kovačević i pasti preko prvog kabela, čarolija je prestala. Tema je iscrpljena u zadnji čas. Srećko Horvat, kao najmlađi, odmah je razložno doveo u sumnju svako daljnje postojanje "Petog dana", jer: ovo je bilo prvi put da se na HRT-u uopće govori o sveprisutnoj firmi i njenom vlasniku. Prethodno je gđa prof. dr. Nadežda Čačinović otvorila pitanje je li za Hrvatsku dobro sve što je dobro za Agrokor i pošteno ga, nakon kraće analize, zatvorila negacijom (nije). Čuli smo i da je osamnaest tisuća tona žita nestalo iz silosa "Đakovštine" pronađeno na policama.

DNEVNIK
Subota, Nova TV, 19.15
Nije lijepo od uslužnog Dorijana Elezovića i njegovih urednika razasutih po Novoj TV da se intimiziraju s rvackim političarima. Možda g. Elezović i kolege ne znaju da se to snima, emitira itd. Da znaju, možda ne bi političare pitali kako im se zovu djeca, po kome su dobila imena, a ako nisu, zašto nisu. Čuveni govornik Jozo Radoš, zbunjen slavom koja ga obasiplje svakog dana sve više, izvolio je izjaviti sljedeće: "Djeca su dobila imena po svojim predacima." Predak, bedak, didak, preci, bedaci, prijeko preče, naokolo bliže - sve se to ispremiješalo u glavi koja tradicionalno puca od pameti. Jozo Radoš je, u onom davnom svojem prvom mandatu, na svečanosti u Sinju, održao svoj najpoznatiji govor "Da nije bilo Cetine, ne bi bilo Alke." Mislim da je rekao i da ne bi bilo njenog kanjona (što zvuči prilično logično), ali i koječega još, ne hvatajte me sad za riječ. Slobodno nastavite niz.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
Nismo radili uvodni prilog, pa recite vi, kakav ste bili kao dijete? Puca nam prsluk, odgovara nacija. Pred voditeljem Aleksandrom Stankovićem sjedi nepoznat mladić srednjih godina i zove se Matija Babić (33). Tajkunčić Babić vlasnik je portala autoironično nazvanog index, jer mali Matija ima od fakulteta samo prvu godinu. Život ga je rano odnio na drugu stranu. Kaže da je i u školi bio loš đak. Koga to zanima? Nikoga. Oni koje bi to trebalo zanimati, sve su već davno saznali na njegovom komično bahatom blogu. Jedan od te rijetke sorte je i voditelj Stanković koji se dosadno i prozirno pretvara da sve prvi put čuje. Nakon otprilike 40 minuta obostranog prenemaganja pokazana nam je slika polugolog ljepotana Ninoslava Pavića u društvu Ive Sanadera, a razvijena je i teorija o tome da Josipović krade i pere milijune kuna. I što sad? Ništa do prvih tužbi.

VIJESTI
Ponedjeljak, HRT 1, 17.00
Iz bučne Hrvatske danas je tiho otišla Helga Vlahović. HRT joj se odužila razumijevanjem njene veličine i značenja. Nacionalne vijesti u 17 sati počele su, a čime bi drugim nego savršeno napravljenim prilogom o gđi Vlahović, što kvalitetom podsjeća na činjenicu da na Prisavlju sjede najbolji TV profesionalci. Urednik i voditelj Goran Brozović čita da je gđa Helga Vlahović bila jedna od najugodnijih pojava, idu podaci, a za kraj jednominutnog priloga, ispod slike Bečkog novogodišnjeg koncerta, slušamo oproštajnu poruku preminule dive. Govori nam da budemo radosni, da trčimo ususret životu. Poslije njene posljednje riječi uz sliku iz bečke dvorane ide originalni ton veselog Straussovog marša na koji publika uvijek plješće. Voljena i obožavana gđa Helga Vlahović Brnobić smogla je snage da se pristojno oprosti od svoje publike, od svih nas, a njena Hrvatska televizija znala nam je poručiti da ne tugujemo nad Helginim zaštitnim znakom - nad Bečkim novogodišnjim koncertom i veseljem koje on donosi.