Objavljeno u Nacionalu br. 459, 2004-08-31

Autor: Ivan Polan

GOST KOLUMNIST

Prevara Vlade u slučaju Slobodne Dalmacije

Vlada ne primjenjuje ispravno zakone koje je donio hrvatski Sabor

Privatizacija Slobodne Dalmacije već desetak godina prolazi kroz skandale. Najnoviji je izazvalo rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kojim je ocijenjena dopuštenom koncentracija koja će biti stvorena kad EPH kupi Slobodnu Dalmaciju. To je rješenje skandalozno iz više razloga.

Odluka Ive Sanadera da proda Slobodnu Dalmaciju EPH-u nije naišla na dobar prijem u vrhu HDZ-a i zbog toga bi premijer mogao imati velikih problema u stranciVlada RH po svojem položaju mora voditi brigu o ispravnoj primjeni zakona koje je donio Sabor. U ovom slučaju ponašala se suprotno pa je očito utjecala na Agenciju da donese nezakonito rješenje. Naime, od trenutka kad je donesena HDZ-ova politička odluka da se Slobodna Dalmacija proda EPH-u, Agencija je bila izvrgnuta pritisku da po prijekom postupku donese svoje rješenje. Zaključak Agencije o pokretanju postupka ocjene dopustivosti koncentracije donesen je 12. 7. 2004., a samo rješenje 27. 7. 2004., dakle nakon svega 15 dana. Prema zakonskim odredbama Agencija je dužna rješenje donijeti u roku od tri mjeseca od donošenja zaključka o pokretanju postupka. U konkretnom slučaju Agencija je imala vremena do 12. 10. 2004.

Takva brzina bila bi i za pohvalu kad ne bi bilo učinjeno toliko silnih pogrešaka. Agencija je među ostalim trebala korektno utvrditi prodane naklade općeinformativnih dnevnika. Taj se podatak precizno može dobiti iz nekoliko izvora. Jedan od njih je i Hrvatska gospodarska komora. Agencija je poslala upit Komori, a ova nije dala svoj odgovor do 27. 7. 2004. Činovnici u Agenciji, nešto radi nesmetanog predstojećeg kupanja, ali više zbog pritisaka iz Vlade i EPH-u sklonih lobija, naprasno su donijeli rješenje bez službenih podataka u rekordnom roku od 15 dana.

Činovnicima iz Agencije sigurno je bilo poznato da je Hrvatska gospodarska komora tek koji mjesec prije na temelju novog Zakona o medijima dobila u nadležnost praćenje podataka o prodanim nakladama dnevnih listova i da se za takav posao treba i pripremiti. Podatak se mogao dobiti i iz drugih nesumnjivih izvora, npr. iz Ministarstva financija i tiskara. Za korektnu obradu takva podatka treba mnogo više vremena. Agencija je ipak žurila i uzela u obzir podatke koje je dostavio sam EPH i drugi nakladnici dnevnih listova. Alkemijskom formulom ti su podaci prerađeni u potpuno nesuvisao zaključak.

Agencija je također trebala korektno definirati tržište distribucije tiska i razlučiti veleprodaju od maloprodaje te tržišta oglašavanja. Tržište distribucije tiska utvrđeno je na temelju neprovjerljivih podataka. Naime, autor rješenja nije se udostojio navesti na temelju čijih je podataka došao do zaključaka. Prema meni poznatim podacima, dopuštenom koncentracijom EPH će faktički ovladati cjelokupnom veleprodajom tiska, a ne sa samo 40 posto kako je nategnuto u rješenju.

Tržište oglašavanja nekorektno je suženo samo na oglašavanje u općeinformativnim dnevnim listovima pa je tako dobivena potpuno iskrivljena slika tog najopasnijeg monopola. Postupak nije vođen samo brzopotezno nego i vrlo konspirativno tako da su svim zainteresiranima i moguće oštećenima zatvorena vrata. U obrazloženju rješenja navodi se čudna i neobjašnjiva kronologija datuma:
·17. 5. 2004. održana je usmena rasprava o ovom predmetu na kojoj su prisustvovali samo Ninoslav Pavić i Vesna Alaburić.
·1. 6. 2004. EPH je prijavio namjeravanu koncentraciju.
·24. 6. 2004. EPH je dopunio prijavu po nalogu Agencije pa se taj datum ima smatrati danom podnošenja prijave.
·12. 7. 2004. donesen je Zaključak o pokretanju postupka ocjene dopustivosti koncentracije.
·27. 7. 2004. doneseno je rješenje.

Čudan neki postupak. Prvo se održava usmena rasprava, pa se zatim podnosi prijava, pa se zatim donosi službeni akt kojim postupak počinje i odmah nakon toga donosi se rješenje. Kad bi se radilo o tipfelerima, čovjek bi to mogao zanemariti, kao što se može zanemariti višestruki tipfeler da je Tisak u stečaju. No sadržaj izreke rješenja upravo je katastrofalan. U njoj se EPH-u nalaže da u roku od šest mjeseci proda svoj udio u Tisku, a ako to ne učini, u sljedeća tri mjeseca mora prodati svoj udjel u Distripressu. Prodaja udjela u Tisku ograničena je višestrukim uvjetima. Udjel ne smije biti prodan kapitalno niti personalno povezanoj tvrtki s EPH. Do prodaje udjela EPH se mora suzdržavati aktivnosti koje bi povećavale koncentraciju. Dvije godine nakon prodaje udjela u Tisku EPH ne smije raskidati ugovore o distribuciji s Tiskom i drugim distributerima. Sva ograničenja izričito se odnose na slučaj prodaje EPH-ova udjela u Tisku. Za slučaj prodaje EPH-ova udjela u Distripressu nema nikakvih ograničenja. To znači da EPH može prodati svoj udjel u Distripressu bilo kome, do te prodaje može raditi što ga volja i povećavati koncentraciju, može raskidati sve ugovore o distribuciji i može bez ikakvih ograničenja zavladati i diktirati ne samo komercijalne uvjete na medijskom tržištu nego i politička opredjeljenja građana na izborima. Jednak cilj nedavno je pokušao ostvariti EPH-u blizak Grupo d. d.

Teško mi povjerovati da je čitavo Rješenje o dopuštenosti koncentracije prilikom EPH-ove kupnje Slobodne Dalmacije tipfeler. Više mi to sliči odvratnoj sprezi mufljoza, političara i državnih činovnika.

Vezane vijesti

'Nemate pravo čuvati svoja radna mjesta'

'Nemate pravo čuvati svoja radna mjesta'

Savez samostalnih sindikata Hrvatske obrušio se na Vladu zbog odredbe kojom bi se političari nakon saborskog odnosno ministarskog mandata mogli… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika