Objavljeno u Nacionalu br. 460, 2004-09-07

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Najviše uspjelih eksperimenata u britanskoj glazbi posljednjih desetljeća napravio je bivši punker

Na trostrukom box setu predstavljena je karijera Jaha Wobblea, dub-punk basista koji je surađivao s Brianom Enom, Edgeom, Sinead O'Connor i Natachom Atlas

Ilko ČulićIlko ČulićDok su Sex Pistols provocirali Ujedinjeno Kraljevstvo s “God Save The Queen”, Rottenov i Viciousov prijatelj Jah Wobble posuđivao je Sidovu bas gitaru i hvatao najdublje tonove jamajkanskog dub-reggaea. Kad je malo kasnije Rotten dao otkaz u Pistolsima i pokrenuo Public Image ltd, na bas je postavio Wobblea koji nije imao nikakvog iskustva u sviranju s bandom, ali je već tada pod prstima držao originalnu dub-punk fuziju. Sjajan početak karijere na antologijskim post-punk albumima ranog PIL-a “Flowers Of Romance” i “Metal Box” dao mu je priliku za osamostaljenje i Wobble je krenuo u glazbenu ekspediciju koja traje do danas, s kraćim prekidom sredinom 80-ih kad se utapao u alkoholu i radio kao kondukter na londonskoj podzemnoj željeznici. Premda je potrošio mnogo studijskih sati na gostovanjima kod Bjork, Primal Scream, Shamen i drugih koji su znali prepoznati kvalitetu vrhunskog session basista, Wobble je došao do impozantne brojke od 30 samostalnih albuma. Nakon pokretanja vlastitog labela “30 Hertz” produktivnost mu se gotovo utrostručila, pa je snalaženje u njegovoj diskografiji katkad pretežak zadatak i za dugogodišnje sljedbenike.
Dragocjena pomoć stiže s trostrukim kompilacijskim CD-om “I Could Have Been A Contender”, makar je i ovih 225 minuta materijala nedostatno za definitivnu retrospektivu velike karijere u kojoj su se kao partneri i suradnici izmjenjivali Brian Eno, Bill Laswell, The Edge iz U2, “canovci” Holger Czukay i Jackie Leibezeit, Sinead O’Connor, Natacha Atlas i duga povorka manje zvučnih imena sa svakojakim etničkim predznacima. Od virtuoznog kineskog harfista po imenu Zi-Lan Liao do bosanske pjevačice Amile Sulejmanović iz zaboravljene sarajevske pop grupe Radio iz 80-ih, angažirane na albumu “Umbra Sumus” u čudnovatoj interpretaciji sevdalinke “Mehmeda majka budila”. Efektni flashbackovi u 70-e napravljeni su ubacivanjem PIL klasika “Public Image” i “Poptones”, prelazak u 80-e dočaravaju jedan od prvih Wobbleovih samostalnih radova “Betrayal Dub” i “How Much Are They” iz izvrsne kombinacije s Czukayem i Leibezeitom, a najstarija snimka na kojoj se pojavljuje njegov prateći band Invaders Of The Heart skinuta je s albuma “Without Judgement” iz 1989. Nakon toga Jah Wobble imao je nekoliko zapaženih ulazaka na britansku top-listu, a ultimativni hit “Visions Of You” s vokalom Sinead O’Connor otvorio mu je vrata Island Recordsa i pripremio teren za snimanje bestselera “Take Me To God”. U predstavljanju toga albuma na box setu povučen je sasvim krivi potez jer je zanemaren hit singl “The Sun Does Rise”, dodatno zanimljiv kao vjerojatno najveći pjevački domet Dolores O’Riordan. Drugi propust napravljen je kod selekcije materijala sa sljedećeg albuma “Heaven & Earth”, gdje je ispuštena prekrasna verzija indijskog tradicionala “Oh Namah Shiva”, no zato su svi noviji Wobbleovi projekti prezentirani na najbolji mogući način čak i po cijenu da psihodelični ambijent “The Mystery Of Twilight” s albuma “Solaris” zauzme 25 minuta na trećem disku. Kad se sve zbroji, ispada da je najviše uspjelih eksperimenata u britanskoj glazbi u posljednjih dvadesetak godina napravio jedan bivši punker.

Jah Wobble 'I Could Have Been a Contender' (Sanctuary Menart)Feist – ‘Let It Die’ (Polydor / Aquarius)

Kanadska pjevačica Feist izašla je iz anonimnosti kao prateći vokal na koncertima svoje prijateljice i bivše cimerice Peaches, a mnogo zapaženiju ulogu odigrala je s dva efektna gostovanja na nedavno objavljenom albumu norveških akustičara Kings Of Convenience “Riot On An Empty Street”. No Feist će najviše poena ipak osvojiti prvim samostalnim CD-om koji predstavlja dopadljivu mješavinu neofolk melodija i organic-downtempo produkcije a la Morcheeba. Potencijalni hitovi su pjesme “One Evening” i “When I Was A Young Girl”, a izdavač će vjerojatno forsirati i obradu Bee Gees disco ljige “Love You Inside Out”.

The Libertines – ‘The Libertines’ (Rough Trade / Menart)

Doajen nezavisne diskografije Alan McGee, najzaslužniji za otkriće Jesus & Mary Chain i najveći krivac za Oasis, uvjeren je da njegovi novi štićenici Libertines zaslužuju počasti s kakvima se u Britaniji dočekuju White Stripes. Drugi album londonskog pop-punk kvarteta koji u produkciji “clashovca” Micka Jonesa kombinira naslijeđe Kinksa, Buzzcocksa i The Jam s recentnijim utjecajima Manic Street Preachersa doista nosi nekoliko odličnih pjesama, ali otkriva i pukotine stvorene nepredvidljivim ponašanjem pjevača i gitarista Petea Dohertyja. U zadnje vrijeme on je imao hrpu problema zbog heroina i cracka, pa Libertines nisu baš uspjeli razviti punu brzinu poslije jako dobrog starta s debi albumom “Up The Bracket”.

The Peter Malick Group featuring Norah Jones – ‘New York City – The Remix Album’
(Koch / Aquarius)

Prije nego što je upoznala trofejnog producenta Arifa Mardina, Norah Jones okušala se kao jedna od pjevačica u easy listening projektu newyorškoga gitarista i skladatelja Petera Malicka. Tri godine poslije Malick još uvijek izvlači profit iz svoje najbolje investicije, ovaj put uz pomoć nekolicine malo poznatih newyorških house remiksera. Land Shark, Bastone & Burns i DJ Strobe bili su mu višestruko jeftiniji od razvikanih sugrađana poput Masters At Work ili Joea Clausella, a njihovi skromni rezultati na ovom remiks albumu pokazuju da nisu ni zaslužili bolju cijenu.

Zvjezdice:
Jah Wobble – 4
Feist – 3
Libertines – 3
Peter Malick Group -2

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika