Objavljeno u Nacionalu br. 465, 2004-10-12

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

'Predsjednici' polako ulaze u akciju

Srećko JurdanaSrećko JurdanaAutor ove kolumne razvio je običaj da tekstove povremeno započinje jednom dobrom i jednom lošom viješću, i u skladu s tim danas on može s radošću konstatirati da se Miroslav Ćiro Blažević definitivno namjerava kandidirati za predsjednika države, a sa žalošću da se Boris Mikšić – uvrijeđen “medijskim bojkotom” – kandidature za predsjednika odrekao. S Blaževićevom kandidaturom predsjednička kampanja značajno dobiva na humoru, s Mikšićevom apstinencijom značajno na humoru gubi. Anonimni šmirant* iz “dijaspore” koji se pred kamerama razmeće mahanjem nekakvim donatorskim papirima u vjeri da će nacija nakon toga pred njim pasti na stražnjicu, spomenuti gospodin Mikšić može se u svojoj političkoj biografiji pohvaliti isključivo podatkom da je devedesetih Stjepana Tuđmana, mlađega sina očuha domovine, uspio prevariti za nekakvu lovu*, tako da se ovaj navodno u bijesu čak pismeno odrekao njegovoga već realiziranoga kumstva.

Dostojanstvo pod stolovima

I kandidat Blažević preko Tuđmanovih je od države dignuo pozamašnu lovu*, ali ostao je – za razliku od Mikšića – u savršenim odnosima s tom požrtvovnom obitelji, što će mu nesumnjivo pomoći u aktualnoj borbi za Pantovčak. Neki birači mogli bi mu, naime, pokloniti povjerenje doživljavajući ga kao Franjinu kabaretsku inkarnaciju. U javnome predstavljanju kontura svoga izbornoga programa gospodin Blažević je među ostalim istaknuo kako “namjerava vratiti dostojanstvo Hrvatima”, u čemu svakako posjeduje neusporedivo iskustvo. Tuđmanu se uvlačio u krevet dok je poglavar ležao bolestan od gripe, a jednom je misteriozno nestao za vrijeme dvorskoga ručka, i tek su ga nakon nekog vremena uspjeli pronaći pod stolom kako se igra s Tuđmanovom unukom. Postane li predsjednik, svi njegovi nacionalni štićenici moći će – dakle – dostojanstvo potražiti pod stolovima.

Teško je reći, doduše, tko je od uvaženih predsjedničkih kandidata kompetentniji da vrati dostojanstvo Hrvatima: gospodin Blažević kao dvorski ispodstolni ceremonijal-majstor (Untertischkammerordinarius*), ili možda Slaven Letica kao novi ban Jelačić iznikao u odjelu za povijesne velikane. Konkurencija je već sada izuzetna, a tek smo na području “nezavisnih”: može se pretpostaviti da će ona ojačati do neviđenih razmjera kad se u izborni planetarium* uključe oficijelni kandidati stranaka. Iz HSLS-a na primjer, stranke dvoje ljudi, najavljuju već da bi za kandidata mogli emanirati Ivana Čehoka, čime će se uvaženome Jelačiću na sceni naglo pridružiti i Isus Krist Superstar.

Hrvatski Ciceron

Ako se odluče za Đurđu Adlešić, pokrit će nešto veći mizanscenski prostor; gospođa bi mogla bez problema nastupiti i kao kandidatkinja HDZ-a, s obzirom na to da je za tu stranku godinama obavljala dojavničke poslove. Dostojanstveniku Blaževiću, banu Jelačiću i JCS-u u HDZ-u bi – nakon znakovitoga javnoga ograđivanja Superhika – mogli suprotstaviti Lady Madonnu, o čemu još uvijek, mesićevski rečeno, postoji “otvoreno pitanje”. Gospođa Madonna ima jake konkurente u Hebrangu, Primorcu ili nekoj drugoj misterioznoj i – kako reče Ivo Sanader – “vrlo uglednoj osobi”.

Kad je riječ o Stipi Mesiću, kandidatu nad kandidatima, širina njegovoga diplomatskoga vokabulara historijski ga svrstava uz bok Ciceronu. S Poljskom, na primjer, “nemamo otvorenih pitanja”, ali zato bi “gospodarska suradnja trebala biti bolja”. S Bugarskom također. I s Rumunjskom, Sirijom, Libijom, za razliku od Slovenije s kojom “imamo neka otvorena pitanja”, a “gospodarska suradnja bi i tu trebala biti bolja”, kao i u slučaju Bosne. Jednostavno, gospodarska suradnja bi sa svima “trebala biti bolja”, iako samo s nekima imamo “otvorena pitanja”.

Publika zasićena stereotipima

Ovakvih suptilnih državničkih pouka, koje ukazuju na bitne probleme hrvatskih multilateralnih odnosa, ne bi se u svoje vrijeme mogao dosjetiti ni Jure Bilić, i one Mesića nezaustavljivo guraju u drugi mandat.

Neki vrlo kritički orijentirani promatrači u kuloarima, doduše, tvrde da s gospodinom Mesićem šarlatanizacija politike doseže svoj vrhunac, jer čovjek neprestano bježi od bitnih stvari glumeći ozbiljnost. Autor ovih redaka zauzima se, međutim, na tom planu za oprezan pristup. Ako su Mesiću, čak i ovakvom kakav jest, alternativa Tuđmanov Untertischlaufer, ban Jelačić i Lady Madonna, tada nedoumice zapravo nema: aktualni predsjednik zaslužuje ostanak na Pantovčaku. On svakako nije oličenje principijelnosti, promicatelj profinjenoga stila a la Solana i uzor akademske glagoljivosti, ali nije ni drugorazredni egzibicionist. Ne može se, ipak, zanemariti osjećaj da gospodin Mesić u zadnje vrijeme doživljava tihi pad popularnosti.

Podatak da je na televizijskome glasovanju nazočnih promatrača osvojio tek treće mjesto ne mora biti realna indikacija njegovoga statusa, ali govori nešto o zasićenju publike njegovim stereotipnim nastupima. Mesić ljude ničim ne iznenađuje, ne proizvodi nikakav retorički pomak ili dramski efekt, ne brani nikakve konkretne koncepcije, oslanja se na jeftine populističke trivijalnosti, primjetno je zadovoljan onim što jest i u kampanju ulazi s panonskom letargijom predodređenoga pobjednika, a takvo pravocrtno ponašanje i prividna “igra bez rizika” u politici često priređuju neugodna iznenađenja.

STUPAC TJEDNA: BIG BROTHER; SEVERINA

Činjenica da se jedna delirična improvizacija sa skupinom usiljenih, nižerazrednih i potpuno nezanimljivih profila – kao što je RTL-ov Big Brother – može promovirati u medijsku senzaciju prvoga reda, podosta govori o kulturnome podneblju u kojem se provodi takav eksperiment. Po bezidejnosti i prenemaganju sudionika Big Brother je uvreda elementarnome ukusu i dostojan simbol ukupne razine programa kakvu je RTL Televizija ponudila hrvatskome tržištu. No, što da se radi? Treći program HTV-a prodan je na brzinu, kao i sve ostalo, i nedorasli improvizatori mogu sad na njemu raditi što im padne na pamet. Nisu, međutim, samo oni u pitanju, nego i cijela prateća medijska ergela koja napuhuje podatke o gledanosti te idiotarije, i pokušava na njoj frenetično zaraditi svoj djelić publiciteta. Kad je o hrvatskoj estradi riječ, davitelji se uvijek solidariziraju s daviteljima. * * *
Gospođa Severina Vučković – pjevačica i glumica internacionalne umjetničke oznake Coitus ante portas – izdala je novi turbofolk-album, s popratnim reklamnim spotom koji po kičeraju, neukusu i prenavljanju gotovo da nadmašuje sve njezine ranije “uratke”. Skladno se nadopunjujući s gorespomenutim Big Brotherom, odmah je postala televizijska i medijska tema dana, nacionalna vrijednost koju ne može zaobići čak ni ova seriozna rubrika. Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo.

Vezane vijesti

Veliki poklon fanovima povodom rođendana

Veliki poklon fanovima povodom rođendana

"Na kraju 30-ih... Ja sam ipak samo vaša, vama pripadam i ovu i sve ove godine... Kad sam bila tužna, vi ste me tješili svojim pljeskom i voljeli… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika