Objavljeno u Nacionalu br. 465, 2004-10-12

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Htjela sam... Saborske nakaze i srčane tegobe

Srce u grlu! Šeći, hodaj, diši, vježbaj, zaboravi popove, pobačaje, izvanbračni seks, divljake iz Sabora, bolesnike iz Vlade, diši, diši, duboko diši... Uzalud. Pokucala sam susjedi Gabi na vrata. Odvezla me u bolnicu

Vedrana RudanVedrana RudanDanas sam htjela pisati o nakazama koje sjede u Saboru i vrijeđaju jedno drugo. I o monstruoznoj ideji da se za potrebe hrvatske Vlade izgrade raskošne dveri u centru Zagreba. I o Bozaniću koji je rekao kako se “u društvu zaboravlja prirodan autoritet oca u obitelji”. I o hrvatskim popovima koji se uvijek jave kad se govori o tucanju i abortusu. Ovaj put se u medijima ukazao Predstojnik Ureda Hrvatske biskupske konferencije za obitelj koji kaže da bračna neplodnost može biti “posljedica nekog protuprirodnog i lošeg ponašanja.” Uvaženi glasnogovornik Crkve u Hrvata u tiražnom je dnevniku pojasnio što je Predstojnik htio reći, ” Neplodnost može imati razne uzroke. Ali istina je da su neke žene neplodne zato što su pobacile prvo začeto dijete, ili zato što su se dugo služile neprimjerenim kontraceptivima.” Pa da čovjek ne popizdi?! Narod gladan, bolestan, bez ruku, bez nogu, pljačkaju ga multinacionalne kompanije i domaći razbojnici, Država nam djecu truje drogom, mafijaši se međusobno ubijaju usred bijelog dana, ubijaju se i takozvani mali ljudi jer je nalaženje smisla života u ovakvoj zemlji znanstvena fantastika… A popovima u raskošnim mantijama najveća je briga kako izmjeriti veličinu grijeha Hrvatica koje su neplodne jer su abortirale prvo dijete?! Teza bez dokaza, nagađanja dokonog Predstojnika i još dokonijeg popa koji je ipak, to mu se mora priznati, debelo kvalificiran za tu temu. On je jedini hrvatski pop teoretičar koji se tuca uz Božji blagoslov i koji nije frustrirani drkadžija pretjerano opsjednut seksom. Kad bi se mene pitalo, samo bi on govorio o abortusu, začeću, porodima, dojenju, majčinom mlijeku, pelenama, odgoju djece, bračnom seksu, izvanbračnom seksu, ženskoj glavobolji kao kontracepcijskoj metodi, muževom drkanju kad je žena na službenom putu, bludu, protuprirodnom bludu… On o tome sve z n a. Svi ostali hrvatski katolički popovi samo su teoretičari bez prakse ili teoretičari s praksom koju nisu blagoslovili ni Bog ni Papa. Htjela sam pisati i o Župnom uredu Lukovdol i Obiteljskom centru Kaptol koji su u Novom listu objavili prestrašan plaćeni oglas u kojem među ostalim stoji, “predbračni i izvanbračni seksualni odnosi su uvijek nepošteni i nepravedni i izdaja su muškosti i ženskosti seksualnih partnera”. Jadno moje dijete koje se kriomice, kriomice od mene, krstilo i pričestilo, u krsnom listu mu piše da sam ja rimokatolik, a izvanbračno se tuca?! U kojem vremenu žive uposlenici Župnog ureda Lukovdol i Obiteljskog centra Kaptol? I o tome sam htjela pisati. Ali… Probudilo me u šest ujutro. Znam da će popovi reći da je to božja kazna… Probudilo me u šest ujutro. Srce u grlu! Šeći, hodaj, diši, vježbaj, zaboravi popove, pobačaje, izvanbračni seks, divljake iz Sabora, bolesnike iz Vlade, diši, diši, duboko diši… Uzalud. Pokucala sam susjedi Gabi na vrata. Odvezla me u bolnicu na Sušak, upala sam među bolesne i nesretne. Svi infarktaši koji su se vukli po hodnicima moji su znanci i vršnjaci. EKG, vađenje krvi, preljubazne sestre, pregled kod doktora Padovana, ispijanje čaše kalija, novi lijek i Padovanova primjedba, smanjite malo doživljaj, gospođo, ponašajte se u skladu sa svojim godinama. Jebote, ja na samrti, a razbijam glavu popovima i sabornicima? Zašto ne bih razmišljala o nečem pozitivnom? Postoji li to uopće? Zazvonio mi je mobitel. Marin. Javlja mi gdje je svojoj lijepoj ženi Jasmini kupio prekrasnu ogrlicu u obliku zmije. Super, kupit ću si zmiju za oko vrata! Pit ću novi lijek koji mi neće tjerati srce u grlo! Gabi više nikad neće biti samo moja susjeda. Ona je od danas moja prijateljica, stalno je bila uz mene iako ima i svojih briga, koronarografiju čeka mjesecima jer Sušak nema katetera. To joj nikad, nikad, nikad zaboraviti neću. Da, ležat ću doma na kauču i čitati dirljivu knjigu besmrtnoga Smoje “Dnevnik jednog penzionera”... I neću okolo postavljati pitanje, zašto Splićani po ovom Velikom Piscu nisu nazvali najljepši trg u svom gradu, nego… Kako malo čovjeku treba da shvati da je život ipak lijep? Nekoliko muklih udaraca srca u grlu, hladan znoj, bol u grudima… Odmah progledaš i vidiš oko sebe dobre ljude. Zaboravila sam, baš se čudim, o zlim sabornicima i popovima licemjerima i kardinalu uvijek nakićenom poput božićne jelke mogla bih pisati danima. A kad želim pisati o drukčijim bićima, nikako da nanižem šest tisuća znakova? Ovo je patetično, poznato je da su ljudi s jednom nogom u grobu sladunjavi, ipak ću napisati, možda su ovo moje posljednje riječi, svi bismo bili zdraviji kad ne bismo bili opsjednuti samo Zlom. I Dobro raste tu pokraj nas. Jebote! Govorim poput popa?! Kad mi bude bolje, a k o mi bude bolje… Popit ću duplu dozu Atenolola, otići ću u Sabor i jebat im lupešku, lažljivu… Htjela sam dodati… mater. Ali, što su jadne mame krive? Ne, definitivno ne, nisam više ona stara!

Vezane vijesti

Slinavci oko premijera plasiraju gadarije

Slinavci oko premijera plasiraju gadarije

Potpredsjednik SDP-a i predsjednik saborskog odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo Zlatko Komadina odbacio je danas kao neistinite navode iz… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika