Zagrebački kvartetEkskluzivnom korizmenom koncertu Zagrebačkog (gudačkog) kvarteta mogla je nazočiti tek šačica ljudi, prvenstveno onih najbržih i najinformiranijih koji su uspjeli doći do jedne od dvadesetak nabavljivih karata, a sve zbog nevelikog, ali savršeno opremljenog studija i radnog prostora kvarteta u Ilici 31a.

Prigodan program u ovom se slučaju sveo na ¨Sedam posljednjih riječi Isusa Krista¨ Josepha Haydna, reduciranu inačicu izvornog djela napisanog po završetku ¨pariških simfonija¨ (82-87) tijekom zime 1786./1787., s namjerom izvođenja na Veliki petak u prirodno osmišljenoj crkvi Santa Cueva u Cadizu. Početna instrumentacija odnosila se na klasični orkestar, a u idućih se desetak godina prilagodila gudačkom kvartetu, te oratorijskoj formi podržanoj solističkim i zborskim vokalnim dionicama. Unutar sedam ¨sonata¨ klasične forme, s dojmljivom Introdukcijom i furioznim finalom (Il Terremoto - Potres) na početku i samome kraju djela, slogovni je raspored sedam Kristovih (latinskih) rečenica odredio puls sonatnih tema iznesenih u opisnim tonalitetima. Primjerice u mračnom f-molu stavka ¨Bože moj, bože moj, zašto si me ostavio?¨, distantnom A-duru u ¨Žedan sam.¨, te u modulaciji iz c-mola u Es-dur koja se u rekapitulaciji smjestila u čvrsti C-dur u glazbenom opisu izraza ¨Zaista ti kažem, danas ćeš biti samnom u raju.¨.

Unatoč nužnim nedostacima živog nastupa, također u petak ali 9. ožujka 2012. godine, angažirana je izvedba Zagrebačkog kvarteta svakako ostavila pozitivan dojam, a uspjela je, sukladno osnovnoj ideji, uključiti na svaki način koncentriranu publiku u meditativne procese pojedinih stavaka Haydnove ¨instrumentalne pasije¨: u onim istoznačnim (Largo > 3/4) u Kristova direktna obraćanja bogu, a u ostalima (Grave, Adagio ili Lento > alla breve) u dubine Isusovih misli i smisao sadržajnih biblijskih fakata.

Ovakvim pametno osmišljenim nastupom, kao i predstavljenim nosačem zvuka s netom izvedenim materijalom, naš se najpoznatiji gudački kvartet zavidno smjestio na mizansceni globalne komorne pozornice, a svojim se odnosom prema Haydnovom djelu na najbolji način pridružio suosjećaju s poznatom Kristovom mukom, vezanom, između ostalog, i uz današnju sveopću i u svojoj suštini sve dublju moralnu krizu.