'Izbori u Rusiji nisu bili namješteni, ali nisu bili ni fer jer se favorizirao Putin'Prosvjednici - iz novog, upravo pod Putinom stasalog srednjeg sloja u Rusiji (a njemu pripada svaki treći Rus) nastavit će tražiti demokratske promjene. Oni se ne vezuju ni za koga iz postojeće institucionalne oporbe. Ovisno o tome kako će odgovoriti na taj izazov, Putin bi, eventualno, mogao računati i na drugi šestogodišnji mandat, čime bi njegova vladavina obilježila prvu polovicu stoljeća Rusije na početku trećeg milenija S Toninom Piculom, saborskim zastupnikom, ali i potpredsjednikom Parlamentarne skupštine OE SS-a i šefom OE SS-ovih 200 promatrača na nedavnim predsjedničkim izborima u Rusiji, razgovarali smo neposredno nakon njegova povratka iz Moskve. Treći put je bio na čelu OE SS-ove promatračke misije na nekima od parlamentarnih i predsjedničkih izbora u zemljama iz te druge po veličini svjetske multilateralne organizacije.

U OE SS-u sudjeluje 56 država, a među njima i Vatikan, iako nema parlament. Poslije vođenja OE SS-ovih promatračkih timova na parlamentarnim izborima u Republici Moldovi i predsjedničkim izborima u Kazahstanu, došao je na red najveći izazov za bivšeg hrvatskog ministra vanjskih poslova – predsjednički izbori u Rusiji. I prije nego što se zaputio u Rusiju bilo mu je jasno, kako kaže, da nitko neće moći ugroziti povratak Vladimira Putina u Kremlj. Nije bilo, dakle, teško odgovoriti na pitanje "tko", ali je moglo biti sporno "kako". (Ondje je nakon 2000. godine Putin već proveo dva mandata, ukupno osam godina.) Na to su nepogrešivo ukazivale sve predizborne ankete, ali, kako ističe Picula, i izrazita dominacija Putinove kampanje u svim ruskim medijima.

Ona je zasjenila ostalu četvoricu sudionika izborne utrke, uključujući i ruskog bogataša Mihaila Prohorova, vlasnika košarkaške NBA momčadi New Jersey Netsa, kao i vremešnog komunističkog lidera Genadija Zjuganova, kojem je ovo bio valjda zadnji pokušaj da osvoji Kremlj.

Može li se već sada ocijeniti da je Putin ovom pobjedom na predsjedničkim izborima osigurao boravak u Kremlju sljedećih 12 godina, uključujući, dakle, i drugi, novi šestogodišnji mandat?

- To će ovaj put, mnogo više nego prije, ovisiti o njegovoj sposobnosti pacificiranja konkurenata i smirivanja nezadovoljstva novih generacija, koje se počelo izlijevati ulicama ruskih gradova. Zbog nedostupnosti širenja utjecaja preko televizije, novi ruski buntovnici orijentirani su na društvene mreže. Internetom se danas u Rusiji koristi gotovo 40 milijuna građana. Protiv toga više nije moguće djelovati samo tradicionalnim sredstvima ruske politike. Putin je kao političar ponikao u čuvenoj obavještajnoj agenciji bivšeg Sovjetskog Saveza - KG B-u - i dosad je demonstrirao poznavanje svih vještina potrebnih za vladanje ruskim prostorom. Ovi izbori su za njega, ali i za nas, međunarodne promatrače, neko novo iskustvo.

Tko to prosvjeduje protiv Putina unatoč njegovoj uvjerljivoj pobjedi s više od 60 posto glasova birača?

- Riječ je o nezadovoljnim pripadnicima tzv. srednjeg sloja, društvene skupine koja nedvojbeno postoji u Rusiji, a više nije malobrojna. Pripada joj, prema relevantnim procjenama, svaki treći ruski državljanin. Po anketama što su ih provele neovisne agencije, oko dvije trećine novih prosvjednika liberalnog su usmjerenja, 85 posto je visokoobrazovano, a nešto manje od pola mlađe je od 30 godina. Apsurdno je da je njihov nastanak kao prepoznatljivog društvenog sloja u ruskom društvu omogućio upravo Putinov dolazak u Kremlj početkom 2000. Putin je otada, najprije kao predsjednik u dva mandata, a potom premijer u jednom, uspio srediti destruirane državne financije. Napokon, koliko-toliko uredio je i ubiranje poreza, u čemu je, prije njega, vladao potpuni kaos. Ukratko, stabilizirao je zemlju. Sve je to omogućilo povratak Rusije na međunarodnu pozornicu, kao i njen ulazak u alternativnu svjetsku peteročlanu skupinu BRI CS zemalja - država s danas najvišim stopama gospodarskog rasta u svijetu. To mu, međutim, više neće biti dovoljno. Putin se, po svemu sudeći, nalazi pred novim, dosad nepoznatim izazovom.

Izvješće OESS-va promatračkog tima na prošlotjednim predsjedničkim izborima nije bilo pozitivno. Ocijenili ste da izbori nisu bili pošteni. Vi ste tu lošu ocjenu iznijeli pred ruskom i međunarodnom javnošću. Ne mislite li da ste učinili medvjeđu uslugu hrvatskoj diplomaciji?

- Ne slažem se. OE SS koji sam predstavljao na izborima u Rusiji ima svoja pravila po kojima 'Putin i njegovi predstavnici ignorirali su i dolazak na uobičajeni brifing s predstavnicima promatračkih misija'postupa u praćenju izbora u bilo kojoj zemlji. Samo sam primijenio uvriježene standarde, iste kao i kad sam vodio prethodne dvije promatračke misije OE SS-a: jednu na parlamentarnim izborima u Moldovi, a drugu na predsjedničkim izborima u Kazahstanu. Da se razumijemo, na izborima jesu uočene nepravilnosti, ali one nisu bile takve prirode da su mogle presudno utjecati na njihov ukupni rezultat. Nema, dakle, govora o tome da su izbori bili namješteni kao što su brzopleto i potpuno netočno prenijeli neki hrvatski mediji. Ali problem je bio u tome što, prema OE SS-ovim standardima, oni nisu u svojim bitnim aspektima bili dovoljno fer. Od često arbitrarnog postupka registracije kandidata preko medijske diskriminiranosti do manjkavosti u postupku brojenja glasova. Uočljivo je favoriziran jedan kandidat - pobjednik Vladimir Putin. To je bilo osobito očito u upotrebi državnih kapaciteta u izbornoj kampanji. Ostali kandidati tako značajnu podršku nisu imali na raspolaganju. Diskriminacija je bila vidljiva i u promidžbenom segmentu. U minutaži na TV ekranima četvorica njegovih konkurenata zajedno nisu imali ni približno prostora koliko Putin. Pritom valja imati na umu da u Rusiji uobičajenih velikih billboard plakata nije bilo. Na putu od aerodroma do hotela "Marriot" u središtu Moskve, gdje smo bili smješteni, uočio sam samo jedan, i to Mihaila Prohorova. U svakom slučaju, Putinova je pozicija zbog toga bila toliko nadmoćna da je mogao lagodno preskočiti sudjelovanje u sučeljavanjima predsjedničkih kandidata, što su njegovi protivnici iskoristili. Putin, ali i njegovi predstavnici, ignorirali su i dolazak na uobičajeni brifing s predstavnicima promatračkih misija.

Ne mislite, dakle, da bi ta vaša ocjena mogla imati ikakve posljedice?

- Apsolutno. Radilo se o praćenju izbora prema jasnim standardima i uz posredovanje ODIHR-a – OESS-ova ekspertnog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava koji standardno na ekspertnoj razini prati pripreme i provedbu izbora u svakoj zemlji. Jednostavno, kad bi hrvatske izbore došli pratiti ruski promatrači, te kad bi oni ukazali na legendarnu nelogičnost da u hrvatskim biračkim popisima ima više birača nego što Hrvatska ima stanovnika, nitko im na takvu i slične primjedbe ne bi mogao prigovoriti niti se ljutiti. Ipak, to dolazi u vrijeme kad hrvatska diplomacija pokušava obnoviti razgovore s Rusijom o energentima.

Projekt DružbAdria nikada nije zaživio, a i pitanje priključenja Hrvatske na plinovod Južni tok još nije riješen.

- To što nije realiziran projekt DružbAdria i što smo kilavili s Južnim tokom doista je utjecalo na bilateralne odnose, ali taj posao nisu htjele dokraja realizirati HDZ-ove vlade. Bio sam član Vlade koja je pregovarala i potpisala multilateralni sporazum DružbAdria, a da smo mogli, sigurno bismo taj posao i završili.

No i sad nedvojbeno ima prostora da hrvatska i ruska diplomacija zatvore mnoga pitanja u obostranom interesu. Što mislite o drugim kandidatima?

- Oni zaista nisu imali šanse. Iako je jedan od njih, Sergej Mironov, predsjednik Demokratske stranke, bio blizak s prosvjednicima koji su na nogama još od prosinca prošle godine nakon parlamentarnih izbora za Dumu. Na tim je izborima nekoć više nego snažna Putinova Jedinstvena Rusija pala s uvjerljivih 65 posto potpore birača ispod 50 posto, a to je u Putinovu stožeru podignulo stupanj pripravnosti. Nakon tih izbora stotine tisuća ljudi prosvjedno su marširale ne samo ulicama Moskve i Sankt Peterburga, nego i drugim većim gradovima u Rusiji. To je sada slika nove realnosti s kojom će se Putin nastaviti suočavati, jer je i na ovim izborima loše prošao u urbanim sredinama, ne samo u Moskvi, nego i rodnom Sankt Peterburgu.

Kako ste doživjeli među kandidatima najbogatijeg Mihaila Prohorova, vlasnika NBA momčadi New Jersey Netsa.

- Oko njegove kandidature cijelo su se vrijeme provlačile razne kontroverze, uključujući i onu da on, zapravo, nije autentičan kandidat. Prema tom tumačenju, bio je ubačen u ring kako bi eventualno oduzeo glasove nekom od ozbiljnijih Putinovih protivnika. Oporbeni lideri smatraju da se vlast nije ozbiljnije obračunavala s Prohorovom jer svojom kampanjom i profilom nije zalazio u Putinovo biračko tijelo.

Kako god promatrali izbore, jasno je da su Putinove suze na pobjedničkom skupu nakon izbora bile i neka vrsta svjedočanstva da je i on sam bio u neizvjesnosti oko rezultata izbora. Doduše, ne u smislu hoće li pobijediti, nego hoće li to biti s dovoljno uvjerljivom razlikom, bez obzira na to što je on rekao da su suze od vjetra.

- Mislim da nije suzio zbog vjetra, jer bi u tom slučaju i barem neki drugi ljudi oko njega pustili koju suzu. Po svemu sudeći, bio je dirnut atmosferom. Zaboga, pobijedio je na izborima. Suze su bile iskrene, ali nije to htio priznati. Želio je do kraja potvrditi javni dojam o čovjeku koji se s lakoćom hrva s tigrovima. Putinova politika danas možda funkcionira i pola koplja iznad realnih ruskih mogućnosti. Ambiciozno gura široku vanjskopolitičku agendu, na kojoj će se djelomice mjeriti uspješnost njegova šestogodišnjeg mandata. Upitno je, međutim, koliko će ruske nacionalne interese na međunarodnom planu uspjeti uskladiti s onim što ona realno može. Čekaju ga nove kušnje, ali Rusiju je već dosad dobrim dijelom repozicionirao na međunarodnoj političkoj pozornici, unatoč trajnim slabostima postsovjetske tranzicije.