ArhivaVideo trenutno proživljava strahovit uspjeh na internetu, razotkrivajući mnoge dimenzije naše modernosti. Američka nevladina organizacija Invisible Children (Nevidljiva djeca) objavila je 5. ožujka film dugačak 30-ak minuta koji raskrinkava Josepha Konyja, ugandskog gospodara rata, vođe Božje vojske otpora osnovane 1986. godine, čiji je cilj bio zbaciti predsjednika Musevenija (koji je još uvijek na vlasti) i zamijeniti ga diktaturom utemeljenom na Bibliji. Kony je prvi čovjek kojeg je Međunarodni kazneni sud 2005. godine optužio za silovanja, ubojstva i prisilnu obuku djece koja sačinjavaju četiri petine njegove vojske. Video vrlo učinkovitom tehnikom prikazuje idealni život djeteta u Kaliforniji, uspoređujući ga sa životom djece u Ugandi koja su postala žrtve ovog čudovišta. Čelnik NVO-a objašnjava da je kao rezultat njegova djelovanja američka vlada prošlog listopada odlučila poslati stotinu pripadnika američkih specijalnih jedinica u pomoć vojsci Ugande u potrazi za Konyjem; također zahtijeva da se poduzme sve kako 2012. godina ne bi završila bez njegova uhićenja i slanja na suđenje u Haag.

Ovaj videozapis (koji je na YouTubeu u pet dana vidjelo preko 70 milijuna ljudi, čime je srušen rekord među humanitarnim videosnimkama) podruprle su bezbrojne osobe iz američkog javnog života, od Lady Gage i Marka Zuckerberga do Justina Biebera i Georgea Busha, tvoreći dio općeg govora o rastućem utjecaju novih tehnologija na rješenje globalnih problema.

Uistinu se možemo samo nadati da će ova svjesnost uroditi plodom. Također nam može biti žao što su takav film napravili Amerikanci, toliko udaljeni od poprišta djelovanja, a ne Europljani, kojima je Afrika "dvorište" (osobito Francuska jer je Božja vojska otpora danas aktivna u Srednjoafričkoj Republici), ili - još bolje - sami Afrikanci.

Međutim, pogledamo li pobliže, moramo biti oprezniji.

Prvo jer se ovaj film oslanja na dvojnu naivnost, to jest vjerovanje da je ono što se događa u Americi dovoljno da promijeni svijet (jedini intervjuirani političari su slabo poznati američki parlamentarci) i da će to što su film pogledali korisnici interneta biti dovoljno da zaustavi strašnog gospodara rata koji je 25 godina prkosio ugandskoj vojsci.

Drugo jer je zasluga interneta trenutačno stvaranje vrlo iscrpne rasprave o suštini filma i pozadinskim motivima inicijatora projekta. Bezbrojne ugandske nevladine organizacije požalile su se da problem Ugande više nije Kony, već demokracija (nepostojeća u Ugandi), obrazovanje, zdravstvo, siromaštvo, i da bi međunarodna kampanja radije trebala pomoći u pronalaženju novca za to nego da traži ostarjelog i zaboravljenog gospodara rata koji je 2006. najavio prestanak napada u Ugandi, ima tek nekoliko tisuća sljedbenika i Amerikanci su ga štoviše, kako kažu, mogli već odavno zaustaviti da su to stvarno htjeli.

Drugi u SAD-u (uključujući web stranicu Facecrooks) doveli su u pitanje NVO koja je pokrenula film, Invisible Children, i pokazali da je, kako se čini, samo trećina od 8.7 milijuna dolara koje je ta NVO skupila 2011. godine preraspodijeljena, a glavnina sredstava upotrijebljena je za pokrivanje troškova filma.

Unatoč svemu, nemojmo skrivati svoje zadovoljstvo. Svijet polako postaje svjestan svog jedinstva. Danas se više ne može dogoditi nikakvo barbarstvo, a da o njemu ne dobijemo nužne dokaze. To je najvažnije.

Autor: Jacques Attali

Preneseno sa stranice www.attali.com

Prevela Diana Robaš