Ilko ČulićManchester je vidio svakojake kombinacije odigrane s američkim partnerima, poput nezaboravne suradnje New Ordera i newyorškog hip hop inovatora Arthura Bakera, no dosad nijedan band u gradu nije na mjesto frontmana postavio Teksašanina s jakim južnjačkim naglaskom i pritajenim preferencijama za country-rock klasike Grama Parsonsa. Pjevač Brandon Carr stigao je u Manchester iz Dallasa, a prije njega su The Earlies regrutirali još jednog Teksašanina po imenu John Mark Lapham. Englesku polovicu grupe čine Gilles Hatton i Christian Madenn, klavijaturist, aranžer i “diktator” koji po svemu sudeći ima glavnu ulogu na gotovo senzacionalnom nastupnom albumu “These Were The Earlies”. Četveročlana postava kompletirana je tek krajem 2003. nakon dugotrajnih konzultacija i razmjene demo materijala preko interneta, no Madennova sklonost perfekciji došla je do izražaja u samo nekoliko mjeseci na odličnim singlovima “Morning Wonder” i “Devil’s Country”. Do promocije albuma potkraj srpnja na njihovu stranu stala je većina utjecajnih britanskih pop magazina, a pohvale su s podjednakim oduševljenjem ispisivali rockerski NME i elektronički DJ. U laskavim usporedbama s Flaming Lips, Mercury Rev i Spiritualized nije bilo nimalo pretjerivanja, pogotovo stoga što su The Earlies sretno izbjegli dječje bolesti svojih prethodnika i debitirali s remek-djelom nove psihodelije koje će biti teško zaobići u izboru najboljih albuma za 2004.
Ako je posljednji album Flaming Lipsa “Yoshimi Battles The Pink Robots” pokazao prototip psihodeličnog postrockerskog zvuka za 21. stoljeće, “These Were The Earlies” predstavlja usavršeni model s brojnim sitnim poboljšanjima i priključcima za dodatno napajanje iz vrlo različitih izvora: eksperimentalne elektronike škotskih ekscentrika Boards Of Canada, “acid” kultova iz 60-ih poput teksaške Red Crayole i antologijske pjesmarice Briana Wilsona. Drugi bitan odmak od prepoznatljivog zvuka Flaming Lipsa i produkcije Davea Fridmanna proizlazi iz proširenog instrumentarija u koji povremeno ulaze violončelo, flauta i oboa. Cijena kompleksnih aranžmana plaćena je na promotivnim koncertima gdje su se The Earlies pojavili s čak 11 muzičara, ali to se očito uklapa u njihove ambiciozne planove. Što god budu pokušali, imat će pokriće u 50-ak minuta izvrsne glazbe koja iz prve preskače stilske barijere podignute između britanske i američke scene. Ignoriranje lokalnih običaja možda će ih usporiti u pohodu na nacionalnu top-listu, no ovo je projekt strpljivo pripreman skoro četiri godine pa im sigurno neće biti problem još malo pričekati trenutak kad će šira publika prepoznati iznimnu vrijednost pjesama kakve su “One Of Us Is Dead”, “Morning Wonder”, “Devil’s Country” ili “Bring It Back Again”. Dotad će valjda i WEA revidirati nerazumnu odluku da se prvijenac The Earlies distribuira samo na britanskom tržištu, kao da je ostatak svijeta pretrpan ovakvim dragocjenostima.

The Earlies – 'These Were The Earlies' (WEA)Groove Armada – ‘The Best Of’ (BMG / Menart)

Ovo je prava kompilacija ako želite skupiti hitove Groove Armade od “At The River” do “Easy” na jednom CD-u, ali izbor podređen singlovima ne pokriva sve velike domete iz njihove diskografije i osim dvije-tri pjesme prikazuje ih samo kao dance atrakciju. Najviše nedostaju “Whatever, Whenever” i genijalni downtempo hip hop “Suntoucher” s rimama Jeru The Damaje, a potpuno je zanemaren prvi album “Northern Star” koji je još 1998. definirao interese Toma Findlaya i Andyja Cata podjednako usmjerene prema plesnom podiju i chill outu.

Juana Molina – ‘Tres Cosas’ (Domino / Dancing Bear)

Pop dive na zalasku pjevačke karijere nerijetko se prebacuju na televiziju i preuzimaju vođenje zabavnih emisija, no nećete lako naći TV zabavljačicu koja bi se mogla nositi s Juanom Molinom. Bivša argentinska TV zvijezda prometnula se u kantautoricu koja potpisuje svih 13 pjesama za drugi album, sama radi miks i produkciju, a u njezinim je rukama i cjelokupan instrumentarij baziran na akustičnim gitarama i starijim modelima sintesajzera. Premda je sve otpjevala na španjolskom, bilo bi pogrešno ubaciti je u kategorije s oznakama “world music” ili “latin”. Juana je rasla s Beatlesima i europskom klasikom, a danas se već nakon prvih taktova razlikuje od svega što prepoznajemo kao zvuk Južne Amerike.

Momma Gravy – ‘Adios’ (Different Drummer)

Kolekcionari ambijentalnih audioskulptura s potpisima Air i Lemon Jelly ne bi smjeli propustiti drugi album dua Momma Gravy. Njegovi su korijeni u engleskom gradu Hullu i tamošnjoj izdavačkoj kući Pork koju je 90-ih proslavila Fila Brazilia, ali “Adios” je mnogo zanimljiviji od posljednjih radova razvikanih sugrađana. Momma Gravy izdvaja se inventivnijom upotrebom elektronike i drugačijim izborom retro elemenata što katkad podsjećaju na 30-ak godina stare kompozicije Tangerine Dreama i Electric Light Orchestre.

Zvjezdice:

The Earlies – 5
Groove Armada – 3
Juana Molina – 4
Momma Gravy – 4