Vedrana RudanMoja je kupaonica stara osam godina. Ništa nije slomljeno, ipak ću ga razoriti. Kupila sam pločice koje izgledaju kao stare keramičke pločice, zapravo su mramorne kockice. Umjesto kade montirat ću tuš-kabinu s kristalnim staklima. Na zidu će biti stup iz kojeg će u moje tijelo prskati ili ledena kiša ili vruća para. Umivaonik neće imati onu odvratnu porculansku nogu, to više nije u modi, jedva čekam da iz moje kupaonice izađe glupa noga. Umivaonik neće biti od porculana, bit će od kristala. I zahodska školjka. Ravne linije. Neću više starom četkicom za zube izvlačiti prašinu koja se skuplja oko šarafa. Majstori će ući u moju kuću, pa izaći. A onda ću ja stupiti u svoju novu kupaonicu koja će imati i kristalnu plohu u koju će biti uvaljen umivaonik. Onako kako je to u kuhinjama. A na kristalnoj plohi bit će posudice za tekući sapun, četkice za zube, češljeve, četke… Naravno da će i moja nova kupaonica imati bide. U kristalnom bideu moći ću namakati svoje svileno rublje, ili držati čašu s vinom dok budem sjedila na školjki i čitala Gloriju. Naravno, naravno… Iz nove pipe u moju će čučicu prskati mlaka vodica… Kupaonica? Bide? Nikad nisam hodala svijetom i govorila ljudima, ej, ljudi, imam kupaonicu, srušit ću staru i napraviti novu, imam bide… Nikad to nisam radila. Svi ljudi imaju kupaonicu, svi ljudi imaju bide…

Na riječkoj ženskoj kardiologiji postoji i tuš-kabina. Vrata tuš-kabine su naslonjena na ulaz u kabinu. Naslonjena, prislonjena, oslonjena, nagnuta Jedna se pacijentica na riječkoj kardiologiji tuširala, pa joj je pozlilo, pa se naslonila na vrata koja su bila naslonjena, pa je tresnula, pa se razbilaA moja je prijateljica ležala na riječkoj kirurgiji. U sobi je bilo mnogo žena. Neke su bile pokretne, druge nepokretne, pa su pokretne pomagale nepokretnima. Na ženskoj riječkoj kirurgiji renovira se ženski zahod, to je kompliciran zahvat, zato su sve ženice sa ženske kirurgije morale ići piškiti i kakati u zahod na muškoj kirurgiji. Tko zna da li je zahod na riječkoj ženskoj kirurgiji gotov ili se još renovira?

A moja je prijateljica ležala na riječkoj kardiologiji. Možda ih je u sobi bilo deset, možda manje, možda više. Neke pokretne, druge nepokretne. Pokretne su bile pokretne. A nepokretne su pišale i kakale u plastičnu gusku. Smrad je bio nesnosan, smrdjela je i gospođa koja je kakala u pelene, imala je moždani udar. Sestre ne mogu toliko puta mijenjati pelene koliko se puta pacijentica koja je preživjela moždani udar u njih može pokakati. Zato gospođe koje kakaju u pelene nesnosno smrde. A jedna je gospođa ležala pokraj prozora. Prozor je mogao biti širom otvoren, pa će gospođa dobiti upalu pluća, ili širom zatvoren, pa će se sve gospođe ugušiti od smrada. Gospođe su se dogovorile, prozor će biti ili otvoren, ili zatvoren.

Ujutro pacijentice, one pokretne, odlaze u prostoriju za koju liječnici, medicinske sestre i neki pacijenti uporno govore da je kupaonica. U toj prostoriji postoji veliko, željezno, stoljetno korito koje neki nazivaju umivaonikom. Iznad njega pacijentice peru lice i zube, a medicinske sestre u njega izlijevaju tekući sadržaj iz mnogobrojnih plastičnih guski. Moja prijateljica mi je rekla, smrad je neizdrživ. U toj prostoriji koju, kako rekoh, mnogi smatraju kupaonicom postoje dvije WC školjke, ali ne i WC papir. Jedna WC školjka stoji ispod stoljetnog željeznog korita, netko ju je iščupao iz neke rupe. Na drugu sjedaju mnogobrojne pokretne pacijentice.

Na riječkoj ženskoj kardiologiji postoji i tuš-kabina. Vrata tuš-kabine su naslonjena na ulaz u kabinu. Naslonjena, prislonjena, oslonjena, nagnuta. Želim reći, nisu pričvršćena za neki dovratak, ništa ih ne drži. Jedna se bolesna gospođa, tamo su sve gospođe bolesne, tuširala, pa joj je pozlilo, pa se naslonila na vrata koja su bila naslonjena, pa je tresnula, pa se razbila… Pa je krvava lica ušla u svoju sobu, a pacijentice su urlale, aaaaaaaaa. Onda su pokretne pacijentice otpratile pokretnu, ali razbijenu pacijenticu, do čeličnog korita koje neki nazivaju umivaonikom, a medicinske sestre iznad njega izvrću raznobojne, plastične guske. Pa su pokretnoj, ali razbijenoj pacijentici, pokretne, privremeno čitave pacijentice, oprale lice. Vjerojatno su rekle ranjenoj gospođi, morali ste paziti, draga gospođo, ovdje kupanje može biti za život opasno. Čistoća jest pola zdravlja, ali u hrvatskoj zdravstvenoj ustanovi čovjek mora birati između pola zdravlja i života. Mi smo se sve odlučile za život. Tuširajte se doma, draga gospođo.

A onda je jednog jutra u bolesničku sobu moje prijateljice ušla nova pacijentica. Fina gospođa, to se odmah vidjelo. Presvukla se u pidžamu, navukla na sebe kućni ogrtač i složila svoje stvari, koliko je to moguće učiniti, u bolesničkoj sobi u hrvatskoj bolnici. Sve pacijentice u sobi bile su tužne gospođe. Neke su se bojale operacije, druge su željele otići doma i oprati se, trećima je netko zloban rekao da operaciju treba platiti iako se operacije u Hrvatskoj ne plaćaju, osim u privatnim klinikama, a državna bolnica nije privatna klinika. Strašno je što postoje zli ljudi koji okolo šire gadne laži i bolesne ljude čine još bolesnijima. Jesam li rekla da su i moja prijateljica i sve gospođe koje su ležale na kardiologiji bile tužne gospođe? Jesam. A onda je nova gospođa posložila svoje stvari nekamo. Pa se okrenula mnogobrojnim i pokretnim i nepokretnim gospođama, pa ih je pitala… Tu je moja prijateljica napravila pauzu. Smijala se i smijala, suze su joj tekle niz lice. Rekla mi je, kad se malo smirila, nova gospođa nas je pitala, u kojoj od kupaonica je bide? Vrištale smo od smijeha. Sve. Pokretne su se od smijeha tresle, nepokretne samo plakale.

Da. Mnogi ljudi svakodnevno ulaze u kupaonicu, zajašu bide i misle da je to mala stvar. I ja sam bila među njima.