Objavljeno u Nacionalu br. 470, 2004-11-15

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Eminemu nedostaje glazbeni talent da bi postao hip-hop Elvis

Eminem - 'Encore' (Interscope/Equarius)

Ilko ČulićIlko ČulićIzjava “Eminem je novi Elvis” obično se pripisuje Chucku D-ju iz Public Enemyja, ali usporedba najpopularnijeg i najutjecajnijeg repera današnjice s pokojnim kraljem rock ‘n’ rolla dobila je na težini tek onda kad je sličnu tezu postavio legendarni Elvisov hitmaker Mike Stoller, koautor r’n’r evergreena “Hound Dog”, “Jailhouse Rock” i “Love Me Tender”. Nakon gledanja filma “8 Mile” i upoznavanja s Eminemovom glazbom 70-godišnji Stoller bio je prilično oduševljen otkrićem da se opet pojavio bijeli dečko koji perfektno razumije poruke i ritmove afroameričkoga geta. Na pozornici ili u filmu Eminem možda ima nešto od Elvisove karizme, a barem je podjednako uspješan u uznemiravanju konzervativne Amerike, no čini se da je stari Stoller opasno precijenio njegov muzički potencijal. Premda Marshall Mathers još uvijek s lakoćom proizvodi MTV pop hitove pa se njegov recentni singl “Just Lose It” čvrsto drži pri vrhu svih važnijih svjetskih top-lista, na četvrtom samostalnom albumu “Encore” on nije došao ni blizu pjesmama koje bi se mogle identificirati kao nekakav novovjekovni “Hound Dog” ili “Jailhouse Rock”. Isti problem povlačio se uz razvikane prethodnike “Slim Shady”, “The Marshall Mathers” i “The Eminem Show”, a pojavljivat će se sve dok bude trajala zabluda o Eminemu kao velikom glazbenom talentu. U svoje vrijeme Elvis je bio najbolji ili barem jedan od najboljih, ako se uvaži fakt da je većinu krucijalnih singlova ranog rock ‘n’ rolla snimio Chuck Berry. Da se doista nametne kao “hip hop Elvis”, Eminem bi najprije morao dostići Beastie Boyse i Outkast u long play formatu, a “Encore” definitivno ne može podnijeti toliki teret. Ambiciozno postavljen projekt sa 16 pjesama rastegnutih u čak 77 minuta ima nekoliko vrlo zanimljivih dijelova, osobito u “Never Enough” gdje gostuje 50 Cent, u “Ass Like That” podebljanoj unikatnom produkcijom hip hop veterana Dr Drea i na antibushovski intoniranom sljedećem singlu “Mosh” za koji je napravljen odličan animirani videospot, ali to bi sve skupa dalo materijala tek za portretiranje reperske inačice kontroverznog shock-rockera Marilyna Mansona. Cijeli album “Encore”, s uobičajeno lajavim Eminemom, ipak bi mogao imati jednu važnu funkciju u kontekstu Bushova reizbora i aktualnih predviđanja “još četiri najgore godine”. Tu više nema mjesta usporedbama s uglavnom apolitičnim Elvisom, međutim Eminem se otkriva kao mogući nasljednik Lennyja Brucea, popularnog komičara, ozloglašenog džankija, nekonvencionalnoga političkog komentatora i jednog od najglasnijih kritičara konzervativnog establishmenta u doba “hladnog rata” i McCarthyjeve hajke na unutarnje neprijatelje. Lenny Bruce umro je 1966. od heroinskog overdosea, a ispod njegove često citirane izjave: “Ja nisam komičar. I nisam bolestan. Svijet je bolestan, a ja sam liječnik”, danas bi se među prvima mogao potpisati upravo Eminem. A potraga za novim Elvisom se nastavlja, makar dosad nije pronađen ni novi Sam Phillips.

Nicola Conte – ‘Other Directions’ (Blue Note / Dallas)

Retro-future jazz producent i DJ iz Barija kod nas ima najviše simpatizera u krugu stalnih posjetitelja “Kontrapunkta”, ali kultni status zaslužen debitantskim albumom “Bossa Per Due” iz 2001. ne može se automatski prenijeti na “Other Directions”. Na dugo iščekivanom Conteovu drugom albumu prorijedili su se nekoć dominantni utjecaji bossa nove i latin-jazza, a sasvim su iščezli orijentalni začini. Zaokret prema još starijoj jazz-pop tradiciji izvukao je u prvi plan besprijekorno uigran prateći band i ne baš sjajan izbor gostujućih talijanskih pjevačica kojima slabo pomaže i londonska broken-soul heroina Bembe Seque.

Daddy G – ‘DJ Kicks’ (K7)

Prije nego što su odigrali ulogu studijskih trip-hop inovatora i ubacili se među velike koncertne atrakcije, Massive Attack su djelovali kao klupski soundsystem The Wild Bunch, a Daddy G je iskustva iz 80-ih poslije nadopunjavao i samostalnim DJ nastupima. Uz takav background nije nikakvo iznenađenje što njegov 70-minutni mix downtempo elektronike, soula i starog reggaea predstavlja jedan od vrednijih dometa u ediciji “DJ Kicks”. S liste Massive Attack rariteta preuzeti su briljantni remiksevi napravljeni za Nusrata Fateha Ali Khana i Les Negresses Vertes, te singl verzija “Karmakome” u remiksu napuljske Almamegrette.

Interpol – ‘Antics’ (EMI / Dallas)

Planetarna ekspanzija disco-punkera otklonila je gotovo sve sumnje u potencijal newyorških bandova koji se furaju na naslijeđe engleskog new wavea, no tamo gdje dečki iz Rapture, ”!!!” i Radio 4 glasno dozivaju Gang Of Four, kvartet Interpol radije bira tamniji zvuk Joy Divisiona i Psychedelic Fursa. Od novijih utjecaja najdublji su tragovi Afghan Wigsa, a na drugom albumu Interpol se može pohvaliti i zavidnim brojem originalnih rješenja pretočenih u jako dobre pjesme poput “Narc”, “Take You On a Cruise” i “Slow Hands”. Ako uskoro nešto ne zabrljaju, oni bi mogli biti najpouzdaniji američki saveznici Franza Ferdinanda.

Zvjezdice:

Eminem – 3
Nicola Conte – 3
Daddy G – 4
Interpol – 4

Vezane vijesti

Lady Gagu skinuo s trona: Eminem dobio 10 nominacija za Grammy

Lady Gagu skinuo s trona: Eminem dobio 10 nominacija za Grammy

Američki bijeli reper Eminem dobio je najviše nominacija za dodjelu glazbenih nagrada Grammy 2011., čak deset, objavljeno je u četvrtak. Nagrade će… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika