'Uloge koje sam igrao u kazalištima u Los Angelesu i New Yorku još teku mojim venama'Nakon dugogodišnje uspješne glazbene karijere Lenny Kravitz odlučio se okušati i kao filmski glumac. Nakon male uloge u hvaljenom i za Oscara nominiranom filmu "Precious" prihvatio je ulogu u filmu "Igre gladi", u kojem, pomalo neobično, glumi modnog stilista. Da ne bi bilo zabune, "Igre gladi" nije film o modi i slavnim osobama, nego o postapokaliptičnoj priči nastaloj na temelju istoimene hit knjige Suzanne Collins koja se odvija u zemlji što se nekoć zvala Sjedinjene Američke Države. Sad se ta zemlja zove Panem, sastoji se od centra zvanog Kapitol i 12 okruga koji su nekada željeli osvojiti i pokoriti Kapitol. Nisu uspjeli, a kao upozorenje jednom godišnje održavaju se Igre gladi, po jedan dječak i djevojčica od 12 do 16 godina iz svakog okruga bore se na život i smrt, a taj rat prenosi se na televiziji kao reality show. Lenny Kravitz u filmu glumi Cinnu, stilista koji se brine o izgledu glavne junakinje filma Katniss.

Ovaj intervju s Lennyjem Kravitzom održan je, pred početak prikazivanja u Hrvatskoj i Americi 22. ožujka, u hotelu "Four Seasons" u Los Angelesu, gdje se i inače organiziraju intervjui sa slavnim osobama. Dok smo s Kravitzom razgovarali u apartmanu na 12. katu, Johnny Depp šetao se predvorjem, a Mickey Rourke održavao je konferenciju za novinare na drugom katu. Kravitz, čini se, vrlo ozbiljno shvaća svoju glumačku karijeru, iako je daleko od toga da trči za statusom filmske zvijezde.

Postoji mlada glumica po imenu Zoe Kravitz...
- Samo malo da razmislim... Mislim da sam čuo za nju.

Jeste li je, kao otac, pitali za neki savjet prije nego što ste se odlučili za glumačku karijeru?
- Priznajem, Zoe ima više iskustva nego njezin otac. Ali ja sam preponosan da je pitam za savjet ili uopće razgovaram s njom o glumi. Biste li vi pitali svoje dijete za savjet? Ako ništa drugo, sretan sam što se ne natječemo za iste uloge. Ipak, priznajem da sam je impresionirao kad sam dobio ulogu u "Igrama gladi". Kako ja već imam neke godine, nisam znao koliko je ta knjiga popularna među mladima. Jednog dana sjedim sa Zoe, pričamo neobavezno i kažem joj: "Znaš, zvali su me producenti zbog jednog filma. Mislim da se zove 'Igre gladi' i žele da prihvatim ulogu." Na trenutak je prestala disati, a u sljedećem počela vrištati: "Što? Zašto? Nema šanse! Zašto ti? Pa to nije fer!" Nisam imao pojma zašto se toliko uzbudila. Nisam znao da je knjiga toliki fenomen i da svi tinejdžeri u Americi znaju za tu knjigu.

Kako su vam ponudili ulogu u ovom filmu?
- Snimao sam novi album na Bahamima. Tamo je signal mobitela vrlo slab, internetska veza ne postoji, a o knjižari možeš samo sanjati. Pravo je čudo kako me Gary Ross, redatelj filma, uspio dobiti na mobitel. Bez nekog uvoda odmah mi je počeo govoriti o ulozi koju mi namjerava dodijeliti. Kako je mislio da sam pročitao knjigu ili barem znam njenu radnju, uopće mi nije objasnio o kakvoj se priči radi. Pomislio sam: "Ovaj čovjek je malo pomaknut." Ali to mi se svidjelo pa sam mu odlučio pružiti šansu. Tražio sam od njega da mi pošalje knjigu, što je i učinio. Poslao mi ju je e-mailom. A kako, kao što sam rekao, nije bilo internetske veze, sa svojim iPadom trčao sam ulicama tražeći mjesto s bežičnim signalom. Uspio sam usred neke ulice ukrasti nečiji signal i skinuti tu prokletu knjigu. Nakon toliko truda morao sam pročitati knjigu. A kad sam počeo, nisam se mogao zaustaviti. Čitao sam cijelu noć. Priča je toliko dobra da sam shvatio kakva će to biti prilika za svakog glumca. Sutradan sam nazvao Garyja Rossa i prihvatio ulogu. Ali još nisam znao koliko je popularna ta knjiga.

Što je vas, odraslu osobu, zainteresiralo u knjizi popularnoj među tinejdžerima?
- Zainteresirala me paralela između knjige i svijeta u kojem živimo. Ne gledam često televiziju, ali to ne znači da ne razumijem ljude koji su se zakvačili na "Igre gladi". Priznajem da sam nekoliko puta samog sebe ulovio u nekom hotelu kako gledam "Kardashians", taj trash reality-show. To je tako neobično jer gledaš reality show, znaš da se igraju tvojim najnižim osjećajima, ali ne možeš prestati gledati. Ne stoga što ti se sviđa nego zato što si iznenađen.

Rekli ste da je sve počelo na Bahamima. Zašto ste baš tamo snimali album?
- Zato što sam na Bahamima izgradio glazbeni studio. Glazbena industrija je u novije vrijeme u depresiji. Nitko ne kupuje CD-e, krađa glazbe s interneta postala je društveno prihvatljiva. tvoja publika misli "tko ih jebe, oni su bogati", iako vam moram reći - u većini glazbenici nisu bogati.

Čekajte malo, žalite li se vi to na financije?
- Sve što imam investirao sam u glazbu. Nema više glazbenih kompanija. Većina glazbenih studija je zatvorena. Ljudi vide samo vrh ledene sante, a to su bogate zvijezde, ali postoji još mnogo ljudi iza nas kao što su tehničari, inženjeri, studijsko osoblje. Cijena albuma nije se temeljila na pohlepnosti zvijezde ili suludih prohtjeva glazbene kompanije. U cijenu albuma uključena je i plaća mnogih ljudi, uključujući i plaću čovjeka koji počisti studio na kraju svakog dana snimanja. Ne razumijem one koji se nazivaju ljubiteljima glazbe, a zatim tu istu glazbu ilegalno skidaju s interneta, što je uzrokovalo zatvaranje glazbenih studija. Nisam htio sjediti i gledati tu agoniju. Gradnjom studija na Bahamima pokušao sam vratiti snimanja tamo gdje pripadaju.To je jedan vrlo stari školski prostor koji ima dušu. Snimio sam tamo svoj album i nadam se da ću privoljeti i druge glazbenike da dođu snimati k meni na Bahame.

Mislite li da postoje šanse da se dobra stara glazbena vremena ikada vrate?
- Iako se i dalje ponavlja da su glazbene zvijezde bogate, to ne znači da se može krasti od njih. McDonald's je također bogat, ali nitko neće ući i zatražiti besplatni hamburger. Kad sam bio mlađi, kupnja albuma bila je prava fešta. Štedio sam novac, ruke su mi se tresle kada sam izvlačio ploču iz omota. Prvo bih pročitao produkcijske informacije - kada je album snimljen, gdje, tko su članovi benda. Nakon toga bih sam odslušao album, a na kraju pozvao prijatelje. To je bio ritual.

Sjećate li se albuma za koje ste štedjeli kako biste ih mogli kupiti?
- Satima bih vam mogao navoditi imena albuma, od Milesa Daviesa do Led Zeppelina. Volim glazbu, uvijek mi je mnogo značila.

Biste li iste albume kupovali i danas?
- Pa novi album Justina Biebera od danas je u prodaji. Šalim se, naravno. Još uvijek slušam klasiku, pod tim podrazumijevam jazz i klasičnu glazbu. Cijenim ljude od kojih sam učio. Ako me pitate za mlađu generaciju glazbenika, volim Adele. Ali čaroban trenutak koji slijedi je odlazak na koncert Paula McCartneyja u Pariz. Ili provesti noć na svojoj farmi u Brazilu s Davidom Bowiejem kao Ziggyjem Stardustom na vinilnoj verziji albuma "The Spiders from Mars". Kvaliteta tog albuma, njegova dubina... nećete to dobiti u digitalnoj verziji. Mp3 je sranje za gluhe ljude.

Govorite o glazbi s puno bijesa. Je li situacija u glazbenoj industriji razlog zbog kojeg ste se odlučili okušati kao glumac?
- Radim malo jedno, malo drugo, to je način na koji se moja karijera održava i razvija. Uvijek je tako bilo. Gluma me zanimala prije glazbe, kad sam bio klinac, ozbiljno sam se zainteresirao za glumu. Uloge koje sam igrao u kazalištima u Los Angelesu i New Yorku još uvijek teku mojim venama. One su dio onoga što sam danas. Čak su mi i televizijske reklame u kojima sam glumio, na neki način, vrlo važne. Danas, ja nisam samo glazbenik, ja sam i dizajner. Dizajniram namještaj i interijere. Zanima me i fotografija. Otvoren sam za sve što je kreativno i svemu se posvećujem vrlo ozbiljno. I svako od tih kreativnih područja pomaže mi da se odmorim od ostalih.

Jeste li se ikad bojali da će vaša kreativna energija jednoga dana nestati?
- Jednom, i to kada sam snimao prvi album. U jednom trenutku suočio sam se s brojnim sumnjama. Nisam imao dobrih ideja, nisam mogao ništa napraviti tih desetak dana. Mislio sam da ću umrijeti. Iznenada, jednog dana, sve mi se vratilo. Sjeo sam i napisao neke od svojih najboljih pjesama u karijeri. To me naučilo da ne možeš natjerati samoga sebe da budeš kreativan. To mora doći samo od sebe. Tako to funkcionira u mom slučaju. Neću se natjerati da sjednem i napišem nešto ako nisam osjetio potrebu za time. Nedavno sam gledao dokumentarni film o Woodyju Allenu, iznimno ga cijenim. U tom filmu on kaže: "Svakog dana sjednem i natjeram se na pisanje." On je genije, ali ja to ne mogu, ja moram prvo čuti zvuk pjesme u svojoj glavi.

Postoje li okolnosti u kojima se osjećate kreativnijim?
- To je nepredvidljivo. Mogu biti sretan, mogu biti depresivan, mogu biti ljut. Nemam neki ritual ili fetiš ili odjeću koju nosim kad pišem, čak ni omiljeno vino koje pijem nakon što napišem pjesmu.

Kao glazbenik imate kontrolu nad cijelim kreativnim procesom. Kao glumac morate se predati u ruke redatelju. Pada li vam teško slušanje tuđih naredbi?
- To je ono privlačno u glumi, ne moraš cijeli teret nositi na svojim leđima. Kad stvaram glazbu, ja pišem, sviram instrumente, pjevam, produciram, miksam zvuk, baš sve. Glazbenik je poput slikara, to je posao za jednog čovjeka. A kod glume ne ovisi sve o meni, film nije nešto što se snima kako bi se ispunile samo moje želje. To mi se sviđa.

Što ste sve učinili da uđete u glumački svijet?
- Apsolutno ništa. Nikada nikome nisam ni rekao da sam zainteresiran za glumu. Znam jako puno poznatih umjetnika koji su se naporno trudili kako bi ušli u svijet filma. Preselili su se u Los Angeles, posjećivali su svaku važnu zabavu, ručali su u bitnim restoranima. Kalendar im je bio obilježen svim važnim događajima kojim moraju prisustvovati slijedećih pola godine. Ja to ne radim. Napravio sam samo jedno, a to je da sam angažirao agenta koji bira filmske projekte. Nakon 20 godina počeo sam se baviti glumom samo zato što su me filmaši počeli gledati kao glumca a ne kao Lennyja Kravitza. Tijekom tih 20 godina stalno su mi nudili iste uloge, uglavnom glazbenika i negativaca. Sve sam ih odbio.

A o kojoj ste ulozi vi sanjali?
- O ulozi u komediji! Imam za to talent koji još nije otkriven. Pogledajte videospot za pjesmu "Stand", u njemu glumim tri uloge.

Što je onda bilo privlačno u ulozi stilista u filmu "Igre gladi"?
- To nije uloga stilista slavnih osoba. On ne odijeva ljude kako bi izgledali lijepo. On ih odijeva kako bi preživjeli. Pravilo u "Igrama gladi" jest da privlačenje pažnje gledatelja donosi veće šanse za preživljavanje. U "Igrama gladi" gledatelji mogu platiti liječenje ozlijeđenima. Cilj igre je da se gledatelji počnu brinuti za tebe, a za to je potrebna osobnost i dobar izgled.

Kao u showbusinessu gdje je talent jednako važan kao i izgled.
- To je nekoć bilo pravilo u showbusinessu, danas ono vrijedi u cijelom svijetu. Čak ako radite i u uredu, morate izgledati kao filmska zvijezda. Ljudi jedni od drugih stalno očekuju više.

Kad već govorimo o stilistima, koji je vaš stil?
- Majice, hlače, nešto nakita. Ne postoji "moj stil". Moj stil je "u potrazi za nečim novim". Moja majka bila je hipi, svi u mojoj obitelji bili su uvijek otvoreni za novo. Moj ukus kreirali su ljudi koji su improvizirali.

Kakve su bile žene u vašoj kući?
- Vrlo snažne. Moja majka i moja baka su ljudi od čelika. U teškim vremenima one su se, a ne muškarci, brinule o svemu.

Majka vam je bila hipi, što znači da je bila protiv svakog oblika rata, ali vi ste dobili ime po ujaku koji je bio ratni heroj.
- Nikad nisam vjerovao u rat. Odrastao sam sa spoznajom da je rat zlo. Na omotu mog novog albuma nalazi se moja fotografija iz vremena kad sam imao sedam godina. Na glavi imam znak "peace" a na tijelu mi je iscrtano "peace" i "love". Već tada sam znao mnogo o mirovnom pokretu i bio svjestan svega što se događalo oko mene. Moja je majka uvijek nosila znak "peace", kod kuće smo uvijek razgovarali o ljubavi i o glazbi. Što se tiče ujaka, tek sam poslije doznao da je bio ratni heroj. Postao je heroj jer je spasio svoj vod, dobio je medalju za to. Ali nije dobio neku višu vojnu počast jer je bio Židov.

Jeste li ikad bili diskriminirani?
- Ja sam tip koji će uvijek preživjeti. Uvijek gledam 20 koraka unaprijed da se pripremim za napad. S 15 godina neko sam vrijeme živio na ulici. To je izoštrilo moja čula. Drago mi je zbog tog iskustva jer je to bila jedna od najvažnijih lekcija u mom životu.