Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava, otvorio je prošlog tjedna novu, vrlo neočekivanu frontu: protiv vlade sada su zajedno sindikati i poslodavci. Povod je prijedlog Zakona o reprezentativnosti koji je doživio otpor tradicionalnih protivnika; većine sindikalista, ali i njihovih neistomišljenika okupljenih u poduzetničkom lobiju u Hrvatskoj udruzi poslodavaca.

Nezadovoljni sindikalni predstavnici u srijedu, 14. ožujka, bojkotirali su sastanak s Mrsićem i u ministarstvo poslali tek dvije nižerangirane službenice. Iako je novi sastanak zakazan već ovog tjedna, nakon prošlotjedne sjednice vlade, Mrsić je ministrima iz redova SDP-a i HNS-a diskretno priznao kako bi predstojeće promjene radnog zakonodavstva mogle izazvati val radničkog nezadovoljstva.

Sindikalno odbijanje Mrsićevog poziva predstavlja vjerojatnu uvertiru u krizu koju bi mogao izazvati plan vlade Zorana Milanovića za izmjenu vremena trajanja kolektivnih ugovora. Premda se radi o apsolutno neodrživoj odredbi, koja guši mogućnost otvaranja novih radnih mjesta, a često štiti neradnike, Milanovićeva vlada će se morati prilično namučiti da bi uspjela fleksibilizirati radne odnose.

Glavni teret u pregovorima i pokušaju smirivanja poslodavaca i sindikalista preuzeo je Mirando Mrsić, poznati hematolog kojega suradnici opisuju kao vrhunskog organizatora koji će naposljetku "progurati" izmjene zakona. Međutim, izgleda kako je malo preambiciozno krenuo u sređivanje stanja tako da ga se sindikalci i poduzetnici u off the record razgovorima sve češće žale da je bahat i nespreman na kompromise. Zbog sličnog razloga odbili su 14. ožujka sudjelovati na sastanku, optuživši Mrsića da im je izmjene zakona dostavio samo nekoliko sati prije najavljenog susreta, pokušavajući ih prisiliti da prihvate vladine prijedloge bez prilike da ih prouče.
U javnost je plasirana informacija kako je Ministar rada Mirando Mrsić zatražio od socijalnih partnera da pristanu na kompromis kojim bi se riješio problem "vječnih" kolektivnih ugovora. Umjesto u Zakonu o radu (ZOR), odredbe o njihovu prestanku valjanosti trebale bi se preseliti u novi Zakon o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata čija je radna verzija dostavljena socijalnim partnerima. Ali iza pomalo benignog priopćenja krije se početak sukoba oko odredbe koja štiti nekoliko stotina tisuća zaposlenih u Hrvatskoj.

Milanovićeva vlada želi da se pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa u kolektivnim ugovorima ubuduće mogu koristiti najduže tri mjeseca od istekla roka na koji je kolektivnih ugovor sklopljen. Tromjesečnu produženu primjenu kolektivnih ugovora Vlada je predložila u novoj verziji prijedloga Zakona o reprezentativnosti udruga sindikata i poslodavaca, a još sredinom veljače poslodavci i sindikati su optužili Mrsića da se tim zakonom zadire u drugi zakonski prijedlog. Sada je produžena primjena kolektivnih ugovora regulirana Zakonom o radu (ZOR), međutim, SDP i HNS žele izbjeći otvaranje ZOR-a jer se u tom slučaju ne bi raspravljalo samo o jednom članku, već bi na dnevni red došla i pitanja daljnje fleksibilizacije radnog zakonodavstva, a ti bi moglo izazvati duboku političku krizu.

Dodatni problem i za sindikate i za poslodavce predstavljaju pravila o utvrđivanju reprezentativnosti na lokalnoj i područnoj razini pa su se i u ovoj situaciji, dva tradicionalna suparnika, a sada partnera suprotstavili prijedlogu Vlade.
Izvršna vlast je predložila da su sindikati reprezentativni ako "imaju najmanje dvadeset posto od ukupnog broja radnika članova sindikata koji plaćaju članarinu ili da su najmanje deset posto zaposlenih na području te jedinice njihovi članovi". U slučaju poslodavaca, lokalno je reprezentativna udruga koja "ima najmanje dvadeset posto zaposlenih radnika od ukupnog broja radnika zaposlenih kod članova udruga poslodavaca na području te jedinice, ili koji zapošljavaju najmanje deset posto radnika od ukupnog broja zaposlenih na području te jedinice". Takva rješenja su i za poslodavce i za sindikate preskupa i prekomplicirana pa su se odlučili suprotstaviti.

Kao autor ove, navodno, zakulisne operacije optužen je ministar Mrsić, čije je ministarstvu izradilo tekst prijedloga spornog zakona.
Za sindikate, Mrsićevim zakonom poništava se odredba Zakona o radu o produženoj primjeni kolektivnih ugovora nakon njihova isteka.
Problematičan je članak 25. prijedloga zakona koji eksplicitno navodi kako "s danom stupanja na snagu ovoga zakona prestaje važiti odredba članka 262. Zakona o radu".
Prema sadašnjem članku 262., ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila iz radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novoga kolektivnog ugovora.
Sindikati tvrde da neće pristati na izmjene u tom dijelu Zakona o radu, između ostalog jer je s prijašnjom HDZ-ovom vladom sporazum bio "paket" i još su neke stvari išle uz produženu primjenu. Taj sporazum nije ispoštovan, a za vladu Zorana Milanovića nisu relevantni dogovori s ranijim vladama. Ovakav stav izazvao je najjače sindikate na radikalan stav kako ih onda ništa ne obvezuje da o tome razgovaraju.

Nacionalov izvor iz vlade tvrdi kako situacija nije alarmantna jer niti najjači sindikati nisu jedinstveni. Prema ovom, dobro informiranom sugovorniku, vlada uz neke manje kompromise, može računati na dogovor s tri najjače središnjice: Savezom samostalnih sindikata Hrvatske, koji vodi Mladen Novosel, Krešimirom Severom i Nezavisnim hrvatskim sindikatima, kao i Vilimom Ribićem, liderom Matice hrvatskih sindikata. Na suprotnoj strani - tvrde u vladi - nalaze se "radikali" Ozren Matijašević, čelnik Hrvatske udruge sindikata te Damir Jakuš, koji vodi Udrugu radničkih sindikata Hrvatske.
U svakom slučaju, Mrsićev je cilj što prije dovršiti kakve-takve pregovore sa socijalnim partnerima i Milanovićevoj vladi omogućiti da u Sabor pošalje ovu ključnu zakonsku izmjenu, koja omogućuje fleksibilnije radne odnose. Za sada nitko u izvršnoj vlasti ne sumnja da će uspjeti u svojem naumu, uostalom čak i u sindikatima nerado priznaju nelogičnost odredbe po kojoj kolektivni ugovori mogu trajati vječno. Paradoks ovakve situacije najeksplicitnije osjeća jedan od najvećih političkih neprijatelja Zorana Milanovića - zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

Bandić je 2008., u neka bolja vremena, potpisao kolektivni ugovor sa Zagrebačkim holdingom koji zaposlenima osigurava nerealno široki obujam prava, koja je bilo teško ispuniti i prije recesije, a sada je to nemoguće. No u Holdingu sindikati odbijaju razgovor o promjenama dogovora iz 2008., a kao posljednji argument koriste zakonsko prvo prema kojemu kolektivni ugovori traju sve do novog dogovora svih partnera. I tako je Zagrebački holding pred financijskim kolapsom, a zaposleni imaju plaće i privilegije kao da rade u ultraprofitabilnoj kompaniji.

Ako je vjerovati predstavnicima sindikata, Mrsić vjerojatno nije pretjerano senzibilan pregovarač, ali mogućnost da se kolektivni ugovori produžavaju u nedogled istinski je besmislena. Sada je pitanje koliko će se produžiti sukob vlade sa sindikatima i poslodavcima, i uz koju konačnu cijenu. Mrsićeva terapija nije simpatična, ali trebala bi donijeti rezultate.