Nenad Puhovski, direktor ZagrebDoxa; Bruno Kovačević, glavni urednik programa HTV-a, i Ivan Maloča, šef Interfilma (lijevo), Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice hrvatske; Nikica Petković, sveučilišni profesor i predsjednik DHP-a, i Hrvoje Hribar, šef HAVC-a (desno)Nakon što je prije nešto više od mjesec dana najavljeno da HRT u suradnji sa sedam institucija i udruga namjerava pokrenuti Treći program, specijaliziran za kulturu, prosvjetu i znanost, u kulturnim krugovima Zagreba pojavila se sumnja u izvedivost tog projekta. Naime, mnogima je ta ideja zazvučala preambiciozno s obzirom na nimalo blistavu kadrovsku i financijsku situaciju na HRT-u, a pojavio se i strah od getoizacije kulture te mogućnosti da sedam potpisnika Pisma namjere privatizira taj novi kanal. Skepsu je izazvao i postavljeni rok za realizaciju novog programa, koji prema privremenom ugovoru s Vladom HRT treba pokrenuti do kraja 2012. Također, prema tom ugovoru do kraja godine HTV treba pokrenuti i Četvrti program, tzv. news kanal, što dodatno izaziva nevjericu u realizaciju obaju projekata. S druge strane, nekritični fanatici pljeskom su pozdravili inicijativu o pokretanju specijaliziranog programa za kulturu, osobito zbog toga jer je zadnjih godina program kulture na HTV-u drastično srezan, a kvalitetom srozan, tako da se može reći kako je HRT ponovo podijelio kulturni milje.

Inicijativi HRT-a najviše se zamjera neshvatljiv izbor sedam institucija i udruga - HAZU, Sveučilište u Zagrebu, Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika, Institut hrvatske glazbe, Koordinacija za medije Hrvatske udruge producenata i Društvo hrvatskih filmskih redatelja, koje bi trebale sudjelovati u osmišljavanju sadržaja za novi treći kanal. Kritičari tvrde da postoji opasnost da te institucije i udruge imaju prioritet pred drugima, što može značiti da će imati i veći utjecaj na kreiranje programa, a to bi pak moglo dovesti do favoriziranja, odnosno minoriziranja određenih sadržaja. Jedno od ključnih pitanja glasi: Zašto je pozvano samo zagrebačko, a ne i sveučilišta iz Splita i Rijeke, te po kojem je kriteriju izabrano Društvo hrvatskih književnika, a odbačeno Društvo hrvatskih pisaca? Također, zašto Institut hrvatske glazbe ima prednost pred recimo Institutom za povijest umjetnosti, a zašto nisu uključeni arhitekti i urbanisti, te kazalištarci? Radi li se o političkom odabiru ili jednostavno o nerazumijevanju problema, odnosno nasumično odabranim institucijama i udrugama?

Na pitanje da objasni kriterije izbora tih institucija i udruga, glavni urednik HTV-a Bruno Kovačević je objasnio "da se kod svih velikih ideja prvo mora napuniti baza, koja se zatim proširuje". "Izbor sedam institucija i udruga nikako ne znači da će ostali biti zakinuti, dapače, dat ćemo šansu svima", rekao je Kovačević i dodao da su se već same javile neke institucije koje žele sudjelovati u kreiranju trećeg kanala. Po njegovu iskazu, program kulture trebao bi trajati od 10 ujutro do ponoći, što će ovisiti o financijskim mogućnostima, a to će se znati nakon što Uprava HRT-a odluči koliko će novca izdvojiti za novi projekt. Za sada je on u pripremnoj fazi, kaže, no ipak postoji "okvirni nacrt programa kojim HRT snažno podržava kulturu, znanost i prosvjetu". Potkraj travnja znat će se nositelji programa, nastavlja, u svibnju "moraju imati jasnu sliku o programu", a zatim će se krenuti u "izrađivanje programske sheme". Na pitanje hoće li pokretanje specijaliziranog programa za kulturu postupno dovesti do izbacivanja kulture s ostalih kanala, a zatim i do gašenja tog kanala, zato što su i u svijetu kulturni programi zbog svoje specifičnosti manje gledani od recimo sportskih, Kovačević je odgovorio kako se povećanjem minutaže na Trećem programu neće smanjiti minutaža na prvom i drugom kanalu, dapače, već od ljeta kreće nova shema u kojoj će biti više kulturnih programa u udarnom terminu.

Nova urednica kulture Vlatka Kolarović pokretanje specijaliziranog programa za kulturu smatra odličnom idejom, no nikako ne bi željela da se emisije iz kulture u potpunosti izbace iz Prvog programa, "jer bi to dovelo do getoizacije kulture, što ne bi bilo dobro". "Željeli bismo kulturu prezentirati u širem smislu, primjerice, zašto ne bi neki kulturnjak bio gost Dnevnika plus ili sudjelovao u rješavanju ključnih pitanja društva? Primjer za to je bila prezentacija problema Vitićeva nebodera u glavnom Dnevniku iz čega se moglo vidjeti kako je kultura tema koja se tiče svih ljudi."

Ideja o pokretanju Trećeg programa HRT-a, specijaliziranog za kulturu, obrazovanje i znanost, po mišljenju ministrice kulture Andree Zlatar-Violić je dobra, međutim, put realizacije ne čini joj se nimalo prihvatljivim. "Članci 6 i 7 Pisma namjere upućuju na mogućnost privatizacije javnog kanala putem institucije. Takav bi program trebao biti otvoren svima, a oni koji su potpisali Pismo namjere ne bi smjeli imati nikakva posebna prava ni u upravljačkom, programskom ili nekom drugom obliku. Osim toga, danas je u trendu inkluzivnost, a ne izolacionistički pristup, koji voli formirati emisije tipa za lude znanstvenike ili nabrijane lijeve humanističke intelektualce, pa mi se čini da pomicanje kulture na poseban kanal može dovesti do njene getoizacije, što nije dobro", kaže ministrica.

Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice hrvatske, znači, potpisnika Pisma namjere, zamišlja HRT3 kao program koji bi trebao producirati i emitirati najbolje sadržaje kulturnog, umjetničkog, znanstvenog i obrazovnog karaktera, s naglaskom na hrvatski sadržaj. "Uzori su Arte, Mezzo, RAI-storia, Discovery, a bit će zastupljeni sadržaji koje ćemo snimati u cijeloj Hrvatskoj, u dogovoru sa svim važnim nacionalnim znanstvenim i kulturnim institucijama", kaže Lukić, dodajući da će osnovni kriterij biti kvaliteta sadržaja. Po njegovu mišljenju bit će zastupljene sve televizijske forme: igrani i dokumentarni filmovi, snimke koncerata i izložbi, prikazi kulturne i prirodne baštine, žive stručne rasprave, a zahvaljujući bogatoj arhivi HRT-a, predstavit će i najvrednije već snimljene materijale hrvatske kulture. "Također, ponovit ćemo najbolje sadržaje s 1. i 2. programa HTV-a koji se emitiraju u lošijim terminima. U budućnosti, nastojat ćemo ostvariti suradnju sa svim svjetskim kompatibilnim televizijama. Program, koji uključuje i repriziranje, bit će emitiran 24 sata dnevno", zaključio je Lukić. Na pitanje kako će Matica hrvatska konkretno sudjelovati u realizaciji Trećeg programa, Lukić je odgovorio da su mnogi od brojnih Matičinih redovnih programa, u Zagrebu i izvan njega, "već sada odgovarajuće kvalitete za televizijsko snimanje", te da su u inicijativi za HTV3 posebni po tome "što imaju najveći broj ogranaka, podružnica u Hrvatskoj i inozemstvu, što će iskoristiti za predstavljanje hrvatske kulture", a među mnogim članovima Matice hrvatske "lako će pronaći videonovinare". Na upit znači li to da će Matica hrvatska biti privilegirana u kreiranju programa jer je potpisnica Pisma namjere, Lukić je odgovorio da "u Hrvatskoj ima više stotina institucija i udruga koje bi mogle sudjelovati u kreiranju sadržaja za HTV3 i kada bi svi bili u Inicijativi, morali bismo se sastati na nogometnom stadionu". "Bi li se u tim uvjetima moglo napraviti početne korake?" nastavio je Lukić. "Je li se ikad nešto društveno važno dogodilo na plenarnoj skupštini bez inicijalne pripreme? Naša inicijativa postavila je temelje, a sve druge pozivamo na sudjelovanje. Pozivi na suradnju već i kreću.

A što se tiče privilegija, bit ćemo privilegirani poslom koji obavljamo, kao što smo i ovaj pripremni - nemalo zahtjevan - obavili, izgleda, uspješno. Analitičari koji iskazuju 'strahove' o mogućnosti naše uzurpacije, privatizacije ili getoizacije HTV3 čekali su dvadeset i jednu godinu s ovim korakom. Trebamo li ih čekati još toliko?" zaključio je glavni tajnik Matice hrvatske.

Ivan Maloča iz Koordinacije za medije Hrvatske udruge producenata i Društva hrvatskih filmskih radnika otkrio nam je kako su unatoč tome što su potpisali Pismo namjere sada malo skeptični u vezi s realizacijom Trećeg programa, jer je rok za realizaciju tog specijaliziranog programa apsolutno prekratak. "Trebalo bi ili promijeniti Zakon o HRT-u u kojem stoji da do kraja 2012. treba pokrenuti dva nova kanala, ili ga nadopuniti aneksom te produljiti rok. Po mojim realnim procjenama samo za pokretanje novog programa potrebno je izdvojiti minimalno 20 milijuna kuna, s čime se možda drugi neće složiti, no po mom mišljenju bez toga ne treba ni razmišljati o novom kanalu. Zato bi prvo trebalo ići u eksperimentalnu fazu, primjerice, realizirati program od tri ili pet poslijepodne do ponoći, te kada se vide rezultati i dobiju prve kritike gledatelja i stručne javnosti, krenuti dalje. Četvrti, news kanal može se lakše pokrenuti i stajat će vjerojatno puno manje", objasnio je Maloča. Na upit ima li ideju kako bi trebao izgledati Treći program, odgovorio je "da to svakako ne bi smio biti obiteljski program, što je pokriće za sve i svašta, nego dinamičan i živ kanal za kulturu, umjetnost, znanost, prosvjetu i posebno mlade". Dodao je i to da je uvjet njihova potpisa bio da "Prvi i Drugi program idu sve više prema javnoj televiziji te da se kultura ne izgubi s tih kanala kako ne bi došlo do manipulacije i getoizacije kulturnih sadržaja". Također, zamjera suženi izbor potpisnika te ističe "da svakako treba objediniti sva sveučilišta i veleučilišta te novinarske škole u Hrvatskoj, zatim objediniti svu kreativnu energiju, mlade ljude i nove talente i zatim promišljeno i ozbiljno krenuti u realizaciju Trećeg programa".

Nenad Puhovski, šef Factuma i direktor festivala dokumentarnih filmova ZagrebDox, smatra da je inicijativa za pokretanje trećeg programa dobrodošla, kao i svaka inicijativa koja jača javnu ulogu HRT-a. Međutim, po njegovu mišljenju postoje neki elementi koji upućuju na oprez. "Kao prvo, takav ili sličan program već postoji, a zove se HTVplus", kaže Puhovski. "U svom programu ima praktično sve ono što se predviđa i za 3. program - kulturu, znanost i prosvjetu. OK, radi se o reprizama, no s obzirom na financijsko stanje HTV-a, nisam siguran u njegovu mogućnost da ulaže novih stotine milijuna u stvaranje programa za 3. program." Puhovski se također boji da je taj novi program zamišljen kao neka vrsta geta u koji će se staviti "nekomercijalni" programi, kako bi se Prvi i Drugi program još više "oslobodili" za komercijalne sadržaje. Smatra da po logici stvari taj program neće biti gledan poput Prvog i Drugog programa, na njemu će biti manje reklama te će postojati svi razlozi da se u njega i manje ulaže. Puhovski je spomenuo i posljednje istupe djelatnika HRT-a u javnosti u kojima oni žele štititi javni karakter svoje ustanove, što on podržava, istaknuo je da "dobar dio tih akcija ima za svrhu održavanje situacije u kojoj se ustvari na HRT-u želi zadržati dio produkcije i tzv. sporovoznih programa premda to sigurno nije trend suvremenih javnih televizija". Zaključio je da "nedavno Pismo djelatnika redakcije dokumentarnog programa Programskom vijeću HRT-a spominje čak 24 autora urednika, što daje razloga za takve strahove".
Damir Ljutić, predsjednik Društva arhitekata Zagreba, pomalo je skeptičan u vezi s nastankom specijaliziranog programa za kulturu, znanost i školstvo. Smatra da bi svakako trebalo pokrenuti emisije o kulturi prostora, jer je danas pitanje gospodarenja prostorom iznimno važno, što potvrđuje i slučaj Tome Horvatinčića, a HRT ih uopće ne proizvodi. DAZ bi želio sudjelovati u realiziranju takvih emisija kao sukreator i partner HRT-a, kaže, jer je njihov zadatak "da pomognu stvoriti uvjete u kojima će ljudi shvatiti važnost javnog interesa".

Na pitanje da komentira izbor sedam institucija koje su s HRT-om potpisale Pismo namjere o osmišljavanju Trećeg programa, Ljutić je rekao kako je to "površno i neodgovorno", te da je "izbor napravljen po inerciji". "Neka u kreiranju tog specijaliziranog programa sudjeluju i HAZU i Matica hrvatska, ali zašto ne i svi ostali?" pita se Ljutić. "U Zagrebu postoji mnogo različitih grupa, udruga, institucija i pojedinaca, koji se bave kulturom, i sve bi ih trebalo uključiti u realizaciju Trećeg programa. Treći program trebao bi biti toliko kvalitetan, jak i zanimljiv da se proširi na Prvi i Drugi program HRT-a, a to se može postići samo sa širokim krugom kvalitetnih suradnika. Zašto bi Treći program morao biti statičan i dosadan kada može biti živ, zanimljiv i dinamičan? Iz naše prakse vidim da postoji pozitivna energija i mnogi ljudi žele biti aktivni i reći svoje mišljenje pa je ovo idealna prilika za to."

Redatelj Hrvoje Hribar, ravnatelj HAVC-a, smatra da trenutačno na HRT-u ne postoje nikakvi uvjeti za pokretanje novog specijaliziranog programa. "Dok su Prvi i Drugi program u neopisivom kaosu i dok HRT duguje HAVC-u 7.900.000 kuna, svaka rasprava o tome potpuno je izlišna, osobito ako bi u njegovu kreiranju trebali sudjelovati prošlostoljetni mastodonti", kaže Hribar. "U trenutku kada Dramski program nema ni jedan kvalitetan i zanimljiv naslov i kada je na čelu HRT-a bivši sportski novinar, koji tamo sjedi kao kralj karnevala, to je besmisleno, suludo i bizarno." Po njegovu mišljenju od osnivanja Trećeg programa neće biti ništa jer za to nema nikakve realne osnove. "Prvo bih htio vidjeti kvalitetan Prvi i Drugi program, koji će imati sjajan dramski, dokumentarni, filmski, dječji i ostale programe, a onda eventualno možemo razgovarati o specijaliziranom Trećem programu. Znači, HRT prvo treba artikulirati postojeće programe, kojima se u potpunosti izgubilo lice, a tek onda razmišljati o pokretanju novog programa, jer kultura nije Hrvatima specijalistička kategorija nego svakodnevna potreba. A ovako je to kuršlus QI-a, prst u struju! To je kao kad bi HNK organizirao dramsku sekciju za svoje zaposlenike, ili kada bi klub Dinamo pokrenuo sportsku sekciju za igrače. Ili kad bi SDP pokrenuo svoju političku sekciju."

Hribar je svoje tvrdnje potkrijepio činjenicom kako se još prije godinu dana raspravljalo o sporazumu između HRT-a, HAVC-a, Društva hrvatskih filmskih redatelja i Društva producenata, kojim je trebalo "dovesti u red njihove odnose u poslovanju", međutim, do danas ga Uprava HRT-a nije potpisala, i to unatoč tome što su taj sporazum prihvatile i Vlada i sve političke stranke. "Time je HRT javno odbio suradnju sa strukom", zaključio je Hribar, dodavši da je zato inicijativa o pokretanju Trećeg programa "ritualna gesta koja seže u područje zagrobnog".

Dodao je i to da na HRT-u uopće ne razumiju svrhu ni smisao javne televizije, te da pogrešno čitaju "Deset zapovijedi BBC-ja". "Primjerice, tamo piše da BBC treba i zabavljati, a HRT ne razumije kako to podrazumijeva zabavljanje na pametan, zanimljiv i duhovit način, nego to oni čine s nekom imbecilnom sapunicom, misleći da su tako ispunili zabavnu funkciju javne televizije", zaključio je Hribar. Zapitali smo za mišljenje pisca i profesora riječkog sveučilišta te predsjednika Društva hrvatskih pisaca Nikicu Petkovića čija udruga također nije pozvana da sudjeluje u osmišljavanju novog programa kulture. Petković smatra da u ovom trenutku nema ni potrebe ni novca za stvaranje specijaliziranih programa na HRT-u. "Kada danas jedno sveučilište i šest institucija i strukovnih udruga razmišlja o nadgradnji, i to u vrijeme kada se kvaliteta Prvog i Drugog programa HRT-a srozava, to izgleda kao da gradite visoko potkrovlje na konstrukciji zgrade upitne statike s temeljima koji se urušavaju", kaže Petković, naglasivši da govori u svoje ime, a ne kao predsjednik Društva. "Pismo namjere koje čitam ima zanimljive supotpisnike: HRT i prilično 'netelevizične' institucije kao što su to HAZU, Matica hrvatska i Društvo hrvatskih književnika... to vam je kao da sportski program predlažu i osmišljavaju HNS iz Rusanove i Hrvatski olimpijski odbor. Da se razumijemo, kultura, obrazovanje i znanost jamci su postojanja bilo kakvog 'zdravog' društva. Njihova prisutnost, zastupljenost i vidljivost na javnoj televiziji suštinska je. Ali zašto ih ne bismo ozbiljnije ukorporirali u postojeće programe, koji imbecilnim sapunicama sustavno lobotomiziraju pučanstvo, ili pak pseudointelektualnim emisijama vrijeđaju intelekt pretplatnika? Zašto ne bismo osmislili poseban program tek nakon što se postojeći reartikuliraju i uozbilje i nakon što dosegnu određen stupanj kvalitete?" pita se Petković.

Petković smatra da je "ideja supotpisivanja matične kuće i kolektivnih tijela vanjske suradnje neozbiljna i neprofesionalna", a podsjeća ga, kaže, "na agenciju iz kultnog stripa Alan Ford 'Novac vaš - ideje naše'". "U ovom slučaju novac je naš, dakle, pretplatnika, a artikuliranih ideja niotkuda. Osim namjere da se 'izvana' okupira javni prostor. Još nešto ne treba zanemariti: gdje su u cijeloj priči riječko, splitsko, zadarsko, osječko, pulsko sveučilište? Koji je to specifikum zagrebačkog sveučilišta da se ono prilijepilo ovoj administrativno zadovoljavajućoj, ali sadržajno za sada praznoj inicijativi? Promjene i poboljšanja programa su itekako potrebni, ali i inicijativa i sadržaj, pogotovo u inicijalnoj fazi, trebaju i moraju doći od djelatnika Hrvatske radiotelevizije. U njoj su 'bunkerirani' itekako talentirani i profesionalni ljudi, a nama se pred očima prešetavaju podobni i poslušni diletanti u rubno probavljivim emisijama za koje i ja plaćam pretplatu", zaključio je Petković.