Ivan StarčevićNAŠA MALA KLINIKA
Utorak, Nova TV, 20.03
Četiri kaktusa
Taman je HRT prestala emitirati šesnaest novih emisija na tjedan, a evo nam novih radosti. Nova TV ima svega na pretek, sad će ona nama pokazati. Njeno mudro rukovodstvo obećavalo nam je ludu zabavu, što je malo veća bezobraština, kad se zna da je ova serija doslovni prijevod, vjerovali vi ili ne, slovenske humorističke serije. Odakle Slovencima toliko samopouzdanja nikad se ne će saznati, ali što je tu je. Liječnici su Ivica Vidović i ostali naši dramski prvaci, koji liječe Japanca koji je potpuno zdrav. Stoga u idućim epizodama pogledajte: Andrija Hebrang ima zdravstvenih problema, Miomir Žužul njeguje svoj vrijed, Jadranka Kosor skuplja potpise i, zbog političke korektnosti, Ivica Račan liječi se od ovisnosti o seksu.
Ovog tjedna, s promašenom «Jedan na jedan» jedne pjevačice i s točno pogođenom «U sridu» jedne Čuline (Arijane), Nova TV gubi s 2:1 sama protiv sebe, a što će biti s njenim novim programskim obiljem najavljenim za siječanj ne treba vidjeti, nego se unaprijed bojati. Razmotrimo pogubne razmjere tog bolesnog bubrenja samo na jednom primjeru iz susjedstva: potaknuta nezdravom ambicijom da, baš kao i Nova TV, viškom proizvodnje (superprodukcijom) odgovori na normalne projekte RTL-a (Sanju i Big Brothera), naša HRT je Hloverku, koju je teško gledati i jednom tjedno, stavila na program dan za danom, i tako četiri puta u tjednu. Zato mi opravdano strahujemo od novih programskih poteza Nove TV.

Tvrdnjom da u Podravskoj Slatini nije skupljala potpise nego podršku, gđa Kosor pridružila se ozbiljnim slučajevima, Hebrangu i Žužulu, koji već leže u šaljivoj Našoj maloj kliniciPO URE TORTURE
Utorak, Nova TV, 20.55
Vijenac
Anketno pitanje u rubrici «Puno udica na istom najlonu» bilo je tko su pacifisti. Ratni profiteri koje sve treba u zatvor. Neki Dubrovčani odgovarali su da su to ljudi koji žive na Pacifiku. Čime se pacifisti bave? To su ljudi koji love bakalar i putuju preko Pacifika. Agresivni su. Što biste im poručili? Da se urazume i da dođu do dijaloga. Jedna jedina gospođa znala je tko su pacifisti. Izabrana po kriteriju koji je do njene pojave bio pouzdan (izgledala je pomalo neozbiljno), svojim točnim odgovorom upozorila nas je na pad životnog standarda hrvatskih intelektualaca. Njihova odjeća, šminka, frizura i opći stupanj njegovanosti navode iskusne reportere ove stare emisije na krivu pomisao da pred sobom imaju redikule koji spavaju pod mostovima, u vežama, na tržnicama, po parkovima i plažama.

BRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 21.00
Četiri kaktusa
Na današnji dan na kioscima se pojavio novi broj tjednika «Hrvatski list» i u njemu umirovljeni general M. Rebić, poznatiji kao Markica, objavljuje tajni dokument Haaškog suda. Na današnji dan isti Rebić i isti tajni dokument osvanuli su i u riječkom «Novom listu». Vidim kako vam se oči žalostivo krijese, jer pogađate i treću stvar, u trećem mediju: u današnjem izdanju «Brisanog prostora» gostuje umirovljeni rvacki general i govori o svojem otkriću sasvim normalno, kao da je najprirodnija stvar na svijetu imati tajni dokument koji se ne smije niti imati ni objaviti. Naravno da vršnjak i kolega Silvije Luks, koji se zove Goran Milić, ni sekundu emisije ne troši na banalno pitanje svojem dragom gostu: odakle vam ta stvar i kad ćete za to odgovarati. Vjerovali vi ili ne, u današnjoj «Slobodnoj Dalmaciji» urednica i voditeljica Hloverka HDZ Novak Srzić izjavljuje da bi odličan direktor programa, u budućnosti, mogao biti Goran Milić. Vjerovali vi ili ne, ta žena je u pravu.

PRVA MEMORIJALNA UTRKA OSMERACA VUKOVAR – ILOK
Četvrtak, Z 1, 21.45
Kaktus
Emitiranjem reportaže o veslačima koji su u osam veteranskih osmeraca preveslali 35 km između Vukovara i Iloka najmlađa zagrebačka televizija priključila se nacionalnom danu sjećanja na Vukovar. Ogromne količine neizbježne reporterske patetike koja će, vjerujemo, nestati u reportaži s druge memorijalne utrke (za godinu dana, s osmercima i iz inozemstva) lakše smo trpjeli, jer tu bar nije bilo činjeničnih zabluda, kao u večerašnjem, «vukovarskom» Dnevniku naše javne tv kuće.
Tamo su se dosjetili originalno i neformalno obilježiti obljetnicu, ter je voditelj Dnevnika, naš markantni Zoran Šprajc, telefonirao zapovjedniku obrane Vukovara, Mladom Jastrebu i odmah ga ozbiljno upozorio, podsjetio, opomenuo i ukazao mu na važnost dviju činjenica i jednog prijekora. Prva: vi ste, Borkoviću, Vukovarac. Druga: vi, Borkoviću, živite u Zagrebu. Prijekor: trebali biste, kao pravi domoljub i pravi Vukovarac, živjeti u Zagrebu, gorko će, u ime vascijele nacije, naš Šprajc našemen Mladom Jastrebu.
A Jastreb naš mlađahni? Morao mu je reći ono što ne zna cijela Rvacka televizija, a znaju svi ostali normalni ljudi: ja nisam Vukovarac i ne živim u Zagrebu, nego u svojem rodnom selu, kraj Ivanić grada. Da sam Vukovarac, vratio bih se u Vukovar. Možda će predsjednik Mesić, u svojem redovnom godišnjem izvješću o stanju nacije, koje nema običaj redovno podnositi Saboru, upozoriti na ovaj mali detalj, ali ne budimo patetični. Šprajcu se mora priznati dobronamjernost, a zna se da nju najčešće prati neobaviještenost.
Ta kombinacija ne ide uz ponoćni dokumentarac «Dr. Njavro u Vukovaru 2002», stanovitog Vladimira Fulgosija, inače klasika naše domoljubne tv misli. Stvar je dobronamjerna sa stanovišta HDZ-a otprije dvije godine, koji je tada bio u oporbi i tvrdio da je vlast zapustila Vukovar, Vukovarce i Hrvatsku. Tvrditi to isto danas, kad su tajni naručitelji ovog turobnog političkog pamfletića opet na vlasti, može zbuniti slučajnog gledatelja.

ZLIKAVCI
Petak, HRT 2, 23.51
četiri vijenca
Iako su se svi jako trudili u svim svojim ozbiljnim emisijama, najkraću i najrazumljiviju priču o ministru vanjskih poslova zatečenom u nepoštenom poslu dobili smo od duhovitih ljudi koji pišu i govore «Zlikavce». Unatoč Hloverki, Goranu Miliću i ostalim moralnim vertikalama kompliciranog tv-novinarstva, istina je vrlo jednostavna, pa počujmo učitelja Vjerana Božića koji ovako pita svojeg đaka Fabijana: »Žužul, odnosno njegova vlada, oprostila je šest milijuna i tko zna koliko stotina tisuća kuna nekakvom bilmezu koji je od njegove supruge otkupio poduzeće za pola milijuna kuna, a koje vrijedi deset tisuća».
Najbolje na svijetu, a svijet je televizija, je ovih nekoliko minuta «Zlikavaca» u kojima djeca i njihov učitelj Vjeran Božić govore tako da imate dojam kako nekontrolirano lupetaju. Npr. kad u razred ulazi Edo Maajka u ulozi malog Bojana, nesretno zaljubljenog u stariju gospođu Kosor, njemu se kaže: «Ja sam čuo da vi Slovenci, da vaše tajne službe hoće oteti Ivicu i Janicu Kostelić».
Gospođa nije skupljala potpise za svoju predsjedničku kandidaturu, nego je, što je objavljeno u nekim dobronamjernim, a ne zlikavačkim emisijama, posjetila stranački skup u Podravskoj Slatini na kojem su joj se stranački drugovi potpisivali više onako za uspomenu, jer vlada još nije raspisala predsjedničke izbore. Tek kad se bude znao datum izbora, tada će ona skupljati potpise, a ovo sada je šala mala, klinička.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 12.00
Kaktus
Brod se zabio u obalu. Veliki brod. Jučer po mraku je taj brod imenom «Dona» pramcem dodirnuo žlijeb obiteljske kuće u Kukljici na otoku Pagu, što smo vidjeli snimljeno iz žablje perspektive. Danas ni jedne nove slike, nego nam se javlja da je brod odsukan, ne kaže se kada, a još gore je da ni jednu novu pojedinost navečer ne donosi ni ljubljeni Dnevnik, osim što se Goran Milić neuračunljivo prenemaže s Eurovizijom koja je tražila da joj Rvacka televizija pošalje tu vijest. Kakva pažnja, svaka čast, kakva potražnja, ma super! To nam je želio istovariti naš nedjeljni voditelj, ali uzalud, mi gledatelji proveli smo još jednu besanu noć razmišljajući zašto su dopisnik i snimatelj Rvacke televizije prespavali odsukavanje «Done». Ili još gore: zašto su to snimili i poslali samo Euroviziji, a nama ništa. Vrteći se cijelu noć u krevetu i ljuti na Pjesmu Eurovizije kao sam vrag, u ponedjeljak u ranu zoru hitamo po dnevne novine i tek tada saznajemo da je zanimljiva «Dona» odsukana prije svitanja, «uz pomoć plime, remorkera i vlastitog motora». Malo nam je lakše, tješimo se da je bilo previše mračno pa se nije dalo ništa snimiti, ali onda se sjetimo da je prva vijest, s brodom zabijenim u obalu sve do prve kuće, snimljena po mraku, jer takvo je godišnje doba. Ako je prva vijest, pa onda u nedjelju u podne i navečer druga vijest, dakle: ako su te dvije stvari mogle biti snimljene u mraku, onda nam se i odsukavanje trebalo prikazati bez problema. Mogli su nam dati, mi bismo bili zadovoljni, čisti mrak i u njemu škripu željeza po kamenu. Mogli su reći da je to zvuk odsukavanja, a mi bismo mislili da je to nasukavanje i bili bismo zadovoljni.