Objavljeno u Nacionalu br. 472, 2004-11-30

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Apokalipsa sada

Apokalipsa je žanr kojeg se ne možemo osloboditi. Sve se više misli o kupovanju plinskih maski, građenju skloništa, količinama cjepiva. Jedni drugima postajemo sve sumnjiviji na aerodromima i kolodvorima

Zoran FerićZoran FerićU četvrtak smo u novinama mogli pročitati dvije zanimljive vijesti: prvo, da je u Šibenik stigao automobil vrijedan 600.000 eura, i drugo, da je u Bangladešu jedna samohrana majka svoju djevojčicu prodala susjedu za 5 dolara. Automobil je Mercedes SLR McLaren i najskuplji je u Hrvatskoj. Kupio ga je šibenski poduzetnik Josip Stojanović, poznat i kao veliki mecena sporta u Šibensko-kninskoj županiji pa se upravo zahvaljujući njemu oko 1000 djece u Šibeniku, Drnišu, Kninu, Primoštenu i Trogiru bavi sportom. Prodana djevojčica je jednomjesečna kći Salme Khatun, koja već ima troje djece i poslije smrti muža ne može ih prehraniti. Sada je na sudu. Vijest o prodaji djevojčice tiskana je na mjestu gdje se pojavljuju nevjerojatne vijesti iz svijeta i postoji mogućnost da nisu istinite. Ali ovo o prodaji djevojčica u Bangladešu, Indiji ili Nepalu nažalost je potpuna i surova istina. Na to mi je skrenula pažnju prijateljica s posla koja je putovala u te zemlje i koja mi ponekad priča o nezamislivoj bijedi koja tamo vlada. Ovakav apsurdan spoj vijesti na stranicama novina izvrsno ocrtava sliku današnjega svijeta i prava je himna globalizaciji. Najzanimljiviji je odnos cijena. Prijateljica je izračunala da se za cijenu Mercedesa SLR McLaren po kursu od četvrtka može u Bangladešu kupiti 156.827 djevojčica, a to bi značilo da prednji Mercedesov kotač vrijedi barem 2000 djevojčica, a štosdenfer najmanje 1000. Kad gospodin Stojanović tim automobilom napravi i manji prometni udes, strajbao je vrijednost od dvije do tri tisuće djevojčica. Svi dijelovi u tome vozilu vrijede najmanje dvjesto do tristo djevojčica, a kad gosti pušači otresaju pepeo u pepeljaru, čine to u nešto što prema ovom cjeniku vrijedi više od 400 djevojčica. Toliko o vrijednosti ljudskoga života na ovoj kugli o kojoj često s ponosom mislimo da je jedinstveni fenomen u svemiru. Ako dobro razmislimo, možda je to i najbolja varijanta jer svemir ne bi podnio dvije takve kugle koje izvana izgledaju lijepo i tirkiznoplavo, a iznutra su nepopravljivo crvene i krvave. No razvijeni Zapad sa svojim skupim proizvodima i materijalističkom kulturom, koji svakodnevno smanjuju cijenu ljudskoga života u siromašnim zemljama, itekako danas plaća cijenu za globalno bujanje svojih apsurda. Bumerang se vraća u obliku dva isto tako globalna fenomena: terorizma i klimatskih promjena.

Američki zaokret udesno u sferi politike simptom je općeg stanja duha kojim uz globalni kapital sve više vlada i globalni strah Za cijenu Mercedesa SLR McLaren može se u Bangladešu kupiti 156.827 djevojčica: prednji kotač vrijedi 2000 djevojčicaTerorizam je globalni fenomen bio i prije 11. rujna 2001. Veliki je napad na Ameriku samo pojasnio stvari i učinio nas svjesnijima te činjenice. Otrov u tokijskoj podzemnoj željeznici, napad na blizance, napadi na razne američke ciljeve po svijetu, eksplozija u Španjolskoj, svakodnevni napadi u Izraelu, sve to ima veze s odnosom cijene Mercedesa i cijene djevojčice. Terorizam je u kratko vrijeme reformirao Zapad, kao što je bilo dovoljno jedno jedino ubojstvo, ono Thea van Gogha, da se u multikulturalnoj Nizozemskoj naglo manifestira mržnja prema muslimanima i strancima. No američki zaokret udesno u sferi politike simptom je općeg stanja duha kojim uz globalni kapital sve više vlada i globalni strah. Terorizam se sve otvorenije povezuje s apokaliptičnim slikama i vizijama, a strah od atomskog i biološkog terora preuzeo je ulogu koju je 60-ih i 70-ih proizvodila trka u atomskom naoružanju. Apokalipsa je žanr kojega se svijet nikako ne može osloboditi. Sve se više misli o kupovanju plinskih maski, građenju specijaliziranih skloništa, količinama cjepiva. Jedni drugima postajemo sve sumnjiviji na aerodromima i kolodvorima. Za ljude postoji sve više zabrana i ograničenja, jedino kapital putuje kako ga je volja. Strah od globalne kataklizme izazvane terorističkim napadom danas upravlja životima mnogih.

Klimatske promjene nisu u tako direktno vezi s cijenom djevojčice u odnosu na sportski automobil, ali posredno su posljedica toga. I opet je Amerika bila pogođena. Tri su orkana prošla Floridom, jedan za drugim, što se nije dogodilo barem stoljeće. Gradovi su bili odsječeni, nije bilo struje ni komunikacija, na ulicama je vladao policijski sat. Na jednom visokorazvijenom prostoru zgrade su se začas pretvorile u ruševine, a ljudi u zastrašena bića svjesna u kojoj su mjeri blagodati civilizacije krhke činjenice koje može dokinuti malo jači vjetar. Haruki Murakami u svojoj zbirci priča “nakon potresa” lijepo je pokazao u kojoj je mjeri katastrofalni potres u Kobeu uzrokovao niz potresa u ljudima i njihovim odnosima. S druge strane, imam prijatelja koji, kad god se napije, žučno govori o potrebi da svi skupa naučimo preživljavati u prirodi jer nas svakako očekuje neka katastrofa, uglavnom nešto što će nas vratiti u pećinu ili sojenicu. Neki oblik opće kataklizme u našoj svijesti postaje sve realniji, a onda se, logično, javljaju i strategije preživljavanja. Valja priznati, nije se lako suočiti s činjenicom da Bin Laden za kratko vrijeme može kupiti dvadesetak atomskih bojnih glava ili da je pojava sarina moguća u bilo kojoj podzemnoj željeznici. To je suočavanje s idejom o uništenju čitavog planeta i nestanku ljudske rase iz svemira. Strahu da ćemo umrijeti mi sami odjednom se pridružuje i strah da će umrijeti i svi ostali ljudi.

Ali, kad pomislimo na trgovinu djecom, povijest kao ogromnu krvavicu, činjenicu da je civilizacija stasala na ropskom radu, nepojmljive socijalne razlike, kad pomislimo na križ, giljotinu i Auschwitz, kad pomislimo kako nas istrebljuje priroda i kako mi uništavamo nju, kad postanemo svjesni svih mogućih neprijateljstava i koliko je malo ljubavi u čitavom tom kolopletu prirode i civilizacije, kad pomislimo na okrutnost Boga, i na kraju, kad pomislimo na tu brojku, 156.827 djevojčica za jedan Mercedes, pitamo se nije li kakva globalna kataklizma zapravo dobrodošla i logična. I da bi možda sve trebalo iznova započeti.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika