Objavljeno u Nacionalu br. 473, 2004-12-07

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Zagreb će Rundeku biti tek destinacija na europskoj turneji

Zasluge za potpuno izdvojenu poziciju na domaćoj pop sceni ravnomjerno dijele Darko Rundek i Cargo Orkestar

Ilko ČulićIlko ČulićKad god se neka estradna starleta zaputi na takozvanu europsku turneju, koja počinje i završava na improviziranim pozornicama popularnih gastarbajterskih svratišta, pokrivaju je reporteri iz barem dviju dnevnih i triju tjednih novina. No kad se Darko Rundek i Cargo Orkestar s njemačkim izdanjem albuma “Ruke” probiju u top 10 na World Music Charts Europe, iza Tinariwena, Youssou N’Doura i Omare Portuondo, o tome možete nešto iščeprkati samo na webu. OK, to se događalo u srpnju i reporteri su se već bili rastrčali po plažama tražeći najatraktivnije toplesse za naslovnicu, ali interesantno je da ni posljednji Rundekovi koncerti na domaćem terenu održani usred zime nisu dobili veliki publicitet. “Plava turneja” iz prosinca 2003. sa sedam tematski različitih nastupa u Zagrebu prošla je osrednje i kod publike, pogotovo kod one koja je umjesto priželjkivanih napitnica za new wave nostalgičare naletjela na umjetničke eksperimente vrlo labavo povezane s kod nas raširenim oblicima popularne glazbe. Osipanje Rundekove domaće sljedbe registrirano je već u izvještajima o slabijoj prodaji albuma “Ruke”, koji je bio mnogo traženija roba u Srbiji pa se videospot za pjesmu “Makedo” neusporedivo češće emitirao na TV Pinku nego na HTV-u.

Rundek Cargo Orkestar – 'Zagrebačka magla' (Menart)U sjeni ove anomalije otvorio se prolaz za početak Rundekove međunarodne karijere. Priliku kakva nažalost nikad nije pružena Haustoru dao mu je jedan od najutjecajnijih njemačkih world music izdavača Piranha Records. Kombinacija jako dobrog materijala i gotovo besprijekorno uređene distribucije podigla je “Ruke” na specijalizirane top-liste, što nije neki big deal, ali jest garancija da ćete ovaj CD lako pronaći u prodajnoj mreži njemačkog Saturna ili u on-line shopovima Amazona. Uz takvu pripremu dokumentarac “Zagrebačka magla” snimljen na “Plavoj turneji” može poslužiti kao preporuka kod bilo kojeg radoznalog koncertnog promotora. Na prvom disku zabilježeni su nastupi u klubu SC-a, Teatru Exit i dvorani “Pauk”, a bonus CD otisnut u ograničenoj nakladi od 1000 primjeraka predstavlja multimedijalni happening “Pretovar”, session odsviran na Radiju 101 i reinterpretaciju J. S. Bacha u Teatru &td. U 135 minuta live albuma ima više dionica koje će biti jedva prohodne za nepažljivog slušatelja, no između njih se svako malo provlače novi argumenti za zadržavanje potpuno izdvojene pozicije na domaćoj pop-sceni. Pritom se zasluge mogu ravnomjerno podijeliti na Rundeka i Cargo Orkestar jer “Ena” ima sasvim drugačije lice poslije elektronskog tretmana Vedrana Peternela, dok “Mlin Reggae” i “Zagrebačka magla” upozoravaju na barem još dvojicu jako važnih suradnika. Bubnjar Đani Pervan i pijanist Dušan Vranić, sarajevski glazbenici s pariškom adresom koji su u 90-ima pomagali u reanimaciji Zabranjenog pušenja i Plavog orkestra, tek su uz Rundeka do kraja aktivirali svoj potencijal i neće biti nikakvo iznenađenje ako Zagreb i Beograd dogodine budu tek dvije destinacije na europskoj turneji Cargo Orkestra.

Boško Petrović Trio & Friends – ‘BP Blues’ (Jazzette / Croatia Records)

Od efektnog citata sefardske melodije iz pjesme “Kad ja pođoh na Bembašu”, provučenog kroz uvodni “BP Blues”, preko sjajne izvedbe “Nigerian Marketplace” Oscara Petersona do završne bossa nove “Little Secret”, ovdje gotovo ništa ne podsjeća na predstojeću proslavu 70. rođendana Boška Petrovića. U društvu stalnih suradnika Primoža Grašiča i Marija Mavrina, gostujućih slovenskih glazbenika, i izvrsnog aranžera Alojza Kranjčana, BP zvuči kao se upravo sprema zaskočiti Nicolu Contea i druge neotradicionaliste uvjerene da se može i nekim kraćim putem doprijeti do jazz klasika.

Arsen Dedić – ‘Na zlu putu’ (Croatia Records)

Naslov Arsenova povratničkog albuma može asocirati na nedavnu blamažu sa Severinom, ali iz ovih 18 pjesama iščitava se zavidan kantautorski prosjek koji zavređuje mnogo više od očekivanog kurtoaznog aplauza zbog njegovih godina i narušena zdravlja. Problematičan je samo izbor i razmještaj suradnika jer je još uvijek pouzdani Stipica Kalogjera nepromišljeno potisnut u drugi plan, a onda se pokazalo kako se dvojica najeksponiranijih producenata i aranžera, Nikša Bratoš i Muc Softić, razumiju u klasičnu šansonu malo bolje nego beduini u veleslalom.

Razni izvođači – Glazba iz filma ‘Čuvaj se sinjske ruke’ (Menart)

Susret provincijskog kung fu fajtera koji se uživio u ulogu Bore Leeja i metropolskih pseudoalternativaca koji misle da su obdareni smislom za humor ostavio je tragične posljedice na filmskom platnu, ali u 70 minuta soundtracka ima i ponešto dobre muzike poskidane s albuma Radikal Dub Kolektiva i beogradske Neočekivane sile. TBF-ova “Masovna hipnoza” je opet barem tri minute preduga, Edo Maajka je priložio samo prosječnu pjesmu “Super Bosanac” izbačenu s albuma “No Sikiriki”, a DJ Frx se našao u nemogućoj misiji popravljanja zvučne slike dvojice groznih repera iz zadarskog banda Postolar Tripper.

Zvjezdice:
Rundek Cargo Orkestar – 4
Boško Petrović Trio – 4
Arsen Dedić – 3
Čuvaj se sinjske ruke – 2

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika