Vedrana RudanDolazi nam Božić, djeco moja, rekla je učiteljica, opišite kako se pripremate za Božić u svom domu, kako vam mama i tata pomažu u pisanju zadaća i učenju, sad, pred Božić, kad su sve obitelji kao jedno biće. Ja sam rekao, mi smo podstanari, da li je to dom? I to je dom, rekla je učiteljica. Moga tate i moje mame nikad nema doma, da li je to dom? To nije istina, Domagoj, rekla je učiteljica. Sjedni!

Bog čovjeku iskazuje veliko povjerenje i daje mu zemlju na obrađivanje i čuvanje, a ne da čovjek govori kurac i još puši kao moj tata Svatko je od nas neprocjenjivo blago i svatko je od nas odgovoran za svijet i za sve ono što nas okružuje, to sam rekao mami i tatiA ja sam večeras doma i moja mama je doma, s nama je doma i moj tata, oni sjede za stolom, a ja na kauču jer je stol malen. Ja imam vodene kozice, i na glavi i u očima, i sav sam bijel od kreme da se ne češem. Mama je rekla tati, ostani ti jedanput doma, ovih dana imamo strašnu gužvu. Gužvu imate, rekao je tata. Koju kurčevu gužvu? Kurac je ružna riječ. Bog čovjeku iskazuje veliko povjerenje i daje mu zemlju na obrađivanje i čuvanje, a ne da čovjek govori kurac i još puši kao moj tata. Samo hodate od prijema do prijema, rekao je moj tata mojoj mami koja radi u kancelariji. Ne seri pred djetetom, rekla je moja mama. Mama ne bi smjela tati reći, ne seri. Svatko je od nas neprocjenjivo blago i svatko je od nas odgovoran za svijet i za sve ono što nas okružuje, to sam rekao mami i tati. Tata je širio svoje oči. Ja sam tati rekao, ja znam što su oči. Oči su organi koji primaju podražaje iz svog okruženja. To su osjet vida, sluha, mirisa, okusa, opipa, težine, topline, hladnoće, boli, položaja glave i osjet kretanja. Jebeš mi boga ako ću ovo slušati, rekao je tata, ustao, uzeo kaput i skočio prema vratima. Ja sam rekao, čovjek je Božje stvorenje kao i ostala živa bića, ali je iznad njih. Ne izusti imena Boga svoga uzalud. Svoj govor o Bogu moramo pretvarati u molitve ili pjesme. u naš topli dom, morate biti doma i pomagati mi da naučim prirodu. Učiteljica je rekla, doma moraju biti i tata i mama. Mama je rekla tati, vidiš, ponovi jednom s djetetom prirodu, ne mogu se ja stalno sama o svemu brinuti. Ja sam rekao mami, gazela pretrči sto metara za četiri sekunde, puma skoči uvis četiri metra, čovjek ne može trčati sto metara za četiri sekunde, ne može skočiti ni četiri metra uvis, ali se može za sve brinuti i Bogu zahvaljivati. O čemu govoriš, pitao me tata, u ustima mu je bila cigareta. To smo učili na vjeronauku, rekao sam. Jebo vas vjeronauk, rekao je tata, koga briga u kom roku gazela pretrči sto metara. Daj prestani, rekla je mama tati, pusti maloga na miru. Ne češi se, rekla je mama meni. Sjedili su za malim stolom u kuhinjici, a ja na kauču. Mama je rekla, da malo obiđeš banke ne bismo se ubijali u ovoj podstanarskoj rupi. Ja sam rekao, čovjek ne smije zaboraviti da je Bog veći od svega stvorenoga. Čovjek ponekad zaboravlja i klanja se bogatstvu. Tata je ustao, uzeo kaput i krenuo prema vratima, ja sam rekao, tata, tata, pa sam plakao jer imam jedinicu iz prirode i još moram napisati zadaću , a kako ću opisati dom ako tata ode? Pa je tata sjeo i stavio novu cigaretu u usta, mama je otišla u kupaonicu. Što je s tom prirodom, rekao je tata? Sine, rekao je tata, priroda je sve što nas okružuje, kopno, more, nebo, drveće i cvijeće. Životinje se dijele na divlje i pitome. Divlje su lav i tigar, pitome su mačke i kokoši. To ponavljaj, to ti je sva mudrost. Ako nisi u stanju u četvrtom razredu osmogodišnje škole vidjeti razliku između tigra i psa na lancu, ni ja ti ne mogu pomoći. Priroda i društvo nisu tigar i pas na lancu, rekao sam. Tata je u jednoj ruci držao čašu, u drugoj pivsku bocu. Mama je rekla, malo manje pij, da ti se u glavi ne pomiješaju hrvatske kneževine. Koje kurčeve kneževine, rekao je tata i zapalio cigaretu. Ja sam tatu pitao, gdje je Borna imao sjedište, koji je knez vladao Donjopanonskom kneževinom, tko je Hrvatsku učinio snažnom sredinom devetog stoljeća, koji se knez proslavio u ratovima protiv Arapa i Mlečana, tko je bio knez Branimir, u kojem su stoljeću Hrvati prihvatili kršćanstvo. Eto vidiš, rekla je mama. Tata me gledao, oči su mu bile velike. I šutio je jako. Cigareta se dimila u ustima. Pitao sam tatu, protiv koga je ratovao Tomislav, koje je godine postao kralj, kako se zvao kralj kojega je izabrao dio hrvatskih velikaša, gdje su vladali knezovi Šubići i Kačići? Tata je šutio, a mama je rekla, kako to ne znaš? Šubići su vladali oko rijeke Krke i upravljali gradom Bribirom. Još mi reci da nisi čuo za Pavla Prvog, rekla je mama?! Tata je šutio. Ja sam rekao, znam za Pavla Prvog ali ne znam zašto se vlast Arpadovića slabo osjećala u Hrvatskoj. Tata je u ustima držao cigaretu i opet je šutio. Ja sam rekao tati, zaboravio sam koje je godine Eugen Kvaternik organizirao ustanak protiv Austrije i Ugarske u selu Rakovica kod Slunja u kojemu je i sam poginuo, zaboravio sam i koliki točno raspon krila ima lastin rep koji je pretežito žute boje, ali znam što je pušenje. Pušenje je uvlačenje dima zapaljene cigarete kojim se oštećuje zdravlje pučača, ali i nepušača. Tata, rekao sam i još sam malo plakao, moram ti reći i da sam zaboravio rimski naziv za grad Osijek koji su kao svoju koloniju u 2. stoljeću osnovali Rimljani. Tata je pogledao mamu. Mama je pogledala tatu. Pa su me zagrlili. U njihovom sam se zagrljaju osjećao toplo kao Ljudevit Gaj kad je sastavio pravopis na štokavskom narječju. Ja poštujem moju mamu i moga tatu. U mom vjeronaučnom udžbeniku Na putu vjere piše: “Poštuj starca, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog toga što je tako dugo nosio teret života.”

*Pitanja iz prirode i društva prepisana iz Udžbenika prirode i društva za 4. razred osnovne škole. Autori: dr. sc. Ivan De Zan, dr. sc. Ivo Nejašmić, dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan