Zoja Odak kao majka s Nenadom Šegvićem u ulozi oca zlostavljačaPrvakinja splitskog HNK-a Zoja Odak u Rijeci, zajedno s ansamblom riječke Drame iz HNK-a Ivana pl. Zajca, završava novu predstavu "Dabogda te majka rodila". Predstava nastaje po provokativnom istoimenom romanu spisateljice, performerice i jedne od najčitanijih hrvatskih blogerica Vedrane Rudan, a govori o traumatičnom odnosu kćeri i majke, točnije, "lika i djela Majke", koju kći u poznim godinama smještava u luksuzni dom za umirovljenike. Taj njihov odnos neprestano je na granici ljubavi i mržnje, a obilježen je i seksualnim zlostavljanjem oca, kao i mnogim drugim aktualnim društvenim temama, pa ta naoko intimna obiteljska situacija nadraste svoje okvire i preraste u društveno relevantnu priču.

PREDSTAVU ZAJEDNIČKI RADE riječki HNK Ivana pl. Zajca i HKD teatar, režira ju beogradska redateljica Tatjana Mandić Rigonat, koja je već u Ateljeu 212 postavila Rudaničin roman "Uho, grlo, nož", a kako su njezine tri predstave izvedene u okviru Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci, nije nepoznata riječkoj publici. Ona je također dramatizirala roman, a napravila je i izbor glazbe pa će se u predstavi naći brojni šlageri iz 70-ih, poput onih Anice Zubović i Olivere Katarine. Predstava će biti praizvedena 30. i 31. ožujka na pozornici HKDa na Sušaku, a u glavnim ulogama Majke i Kćeri pojavljuju se Edita Karađole, glumica koja je već više od 50 godina na sceni i odigrala je više od 170 uloga, a sad ju gledamo u TV seriji "Larin izbor", te nacionalna prvakinja splitskog teatra Zoja Odak, koje će dočarati "bezobrazno iskreno opisan njihov odnos". Kao gost radi i beogradski scenograf Aleksandar Denić, stalni redateljičin suradnik, autor brojnih kazališnih i filmskih scenografija.

"MOJA JE ULOGA TEŠKA I ZAHTJEVNA, ali sam jako sretna što sam u svom rasporedu uspjela pronaći vremena da dođem u Rijeku, grad koji ima najkazalištarnijeg gradonačelnika, Let 3 i gdje je možda dopušteno više negoli u mom gradu, kreiram tako zanimljivu i vrijednu ulogu u koju vjerujem. Vezana sam uz Rijeku - tu je međunarodni Festival malih scena i divan ansambl, i sretna sam što radim u sredini koju poštujem i u koju vjerujem", rekla nam je Zoja Odak odgovarajući na pitanje o svom riječkom gostovanju. Postavljanje romana "Dabogda te majka rodila" na kazališnu scenu inicirao je Nenad Šegvić, glumac i ravnatelj riječkog HKD teatra, koji u predstavi igra oca zlostavljača, a komad je izazvala veliko zanimanje u riječkoj javnosti. Radi se o praizvedbi romana Vedrane Rudan, jedne od najkontroverznijih hrvatskih autorica, koja bez dlake na jeziku, otvoreno i sočno, ruši društvene tabue i konvencije. Djela Vedrane Rudan dosad su postavljena u kazalištima Zagreba, Ljubljane, Varšave i Beograda, a ovo će biti prvo uprizorenje nekog njenog romana u Rijeci, njezinu rodnom gradu.

KAD SMO REDATELJICU Tatjanu Mandić Rigonat upitali je li doslovno prenijela roman Vedrane Rudan na scenu ili je u dramatizaciji odabrala neki element, primjerice, odnos majke i kćeri, i stavila ga u žarište svoje predstave, odgovorila je da iz iskustva zna da se svaki roman može dramatizirati na razne načine, ali ni jedan se ne može bukvalno prenijeti na scenu. "Najbitnije je napraviti selekciju 'materijala', izoštriti temu i imati svijest o tome da kazališni čin ne čine samo riječi već i slike, geste... Ni ova moja dramatizacija romana Vedrane Rudan ne obuhvaća sve likove ni sav narativni materijal", kaže redateljica, dodajući da je to njen osobni pogled na njen roman. "Fokusirala sam se na traumatični odnos majke i kćeri, na intimnu tragediju odrastanja, a u odnosu na roman napravila sam dvije intervencije uvodeći lik trudnog Anđela i Zbor starica doma za starce Felicita. Anđela u alternaciji igraju Jelena Lopatić i Aleksandra Stojaković. I sam naziv romana je barem dvosmislen. 'Dabogda te majka rodila' zvuči i kao kletva i kao ultimativna želja. Kad je majka Majka, a kad Nemajka, može li se pobjeći od mrtvog oca, što je ljubav između djeteta i roditelja, koliko ona traje, što je oprostivo, a što neoprostivo, zašto žene izbjegavaju pričati o svojim majkama, samo su neka od pitanja tog Ansambl predstave 'Dabogda te majka rodila'djela. Odnos majka-kći, njihove psihološke, biološke, društvene dimenzije gotovo su tabu. Vedranin roman, bolno i duhovito nas vodi kroz labirinte traume, patologiju jedne patrijarhalne obitelji u kojoj je otac nasilnik godinama zlostavljao kći, a majka se pravila da ništa ne vidi. Priča o kćerima i majkama priča je i o lancu poruka, životnih scenarija koje majke predaju kćerima u nasljeđe i na svjesnom i na nesvjesnom planu."

NA PITANJE MOŽEMO LI očekivati angažiranu predstavu s obzirom na tematiziranje obiteljskih anomalija, Tatjana Mandić Rigonat odgovorila je da se pojam angažiranog teatra sve više banalizira jer se uglavnom povezuje s otvaranjem dnevno političkih tema. "Angažiranost u teatru i umjetnosti mnogo je širi pojam. Stavljam znak jednakosti između umjetničkog i angažiranog. Angažirano - umjetničko je ono što proširuje postojeći prostor svijeta, doživljaja. To je novi, drukčiji, specifični upad u 'stvarnost' koji snagom misli, doživljaja mijenja njene okoštale forme. Angažirani redatelj nije samo Michael Moore, koji otvara velike političke teme, ukazujući tako na anomalije društva, nego i Pedro Almodóvar, Ang Lee... svi koji su umjetnici. Izbor 'angažirane teme' u umjetnosti nije dovoljan", kaže redateljica.

ROMAN VEDRANE RUDAN, objašnjava redateljica, na višeslojan i beskompromisan način bavi se ženskim univerzumom i njegovim tabutemama, a u predstavi oživljuje i ono što je u odnosu majke i kćeri u romanu prešućeno: incest, alkoholizam, osjećaj krivnje. "To je velika ženska priča s velikim Ž, koja u odnosu na velike muške priče s velikim M nije nimalo inferiorna, nego ima, usprkos predrasudama, koje postoje u vezi s tzv. ženskim temama, velik potencijal jer progovara o značajnim stvarima", kaže redateljica. Dodala je da su se trudili u predstavi uhvatiti i specifični duh spisateljice, njezin pogled na život, jezik i stil, da gledatelji osjete "kako gledaju Vedranu Rudan, a ne Elfriede Jelinek ili Ingmara Bergmana, koji su se također bavili obiteljskim temama." Također je istaknula svoje oduševljenje riječkim ansamblom: "Radila sam u izvrsnim uvjetima s ekipom koja je posve posvećena kazalištu i svakog od tih glumaca rado bih pozvala u neki svoj beogradski projekt." Na pitanje što očekuje od riječke praizvedbe odgovara: "Moja su očekivanja uvijek jako velika!"

"NA TEMELJU ONOGA što vidim na probama mogu reći da smo se potpuno posvetili pravljenju partiture emocija, čiji cilj nije konceptualni komentar nekog društvenog ili intimnog događaja, nego zajednička emocionalna katarza, i kod publike i kod izvođača, što trenutačno uopće nije trend u kazalištu", zaključila je redateljica Tatjana Mandić Rigonat. Objašnjavajući svoju ulogu Majke, Edita Karađole izjavila je da je redateljica, "kao i spisateljica u romanu, pogodila srž odnosa između majke i kćeri, koji je dramatičan i tajanstven, te da oni u predstavi pokušavaju dokučiti uzroke tog odnosa". Kad smo je pitali što misli kakve će reakcije izazvati kod publike ta opora priča, rekla nam je "da je predstava vrlo angažirana i da će sigurno pobuditi različite reakcije". "Neki će htjeti pobjeći jer neće moći prihvatiti problem, a drugi će plakati zgromljeni težinom priče", kaže riječka prvakinja. "Predstava nikoga neće ostaviti ravnodušnim jer je tema takva da pogađa ljude, naime, ponekad nam se dogodi da pođemo krivim putem i onda nismo na visini zadatka, a to je ono što pokazujemo i u ovoj predstavi."

Jelena Lopatić i Edita KarađoleGovoreći o ulozi Kćeri, koja je dobro situirana i poslovno uspješna žena, ali "nad kojom se nadvijaju mirisi djetinjstva - češnjaka i bijelog vina oca silovatelja i osjećaj bez mirisa hladne i distancirane majke", splitska prvakinja Zoja Odak napravila je neočekivanu, ali ilustrativnu usporedbu: "Radeći ulogu Kćeri, osjećala sam se kao što se osjećao nogometaš Zlatan Ibrahimović u svojoj šokantnoj biografiji 'Ja, Zlatan', ispričanoj švedskom piscu Davidu Legercrantzu", kaže Zoja Odak. "Ibrahimović je u knjizi opisao svoje traumatično djetinjstvo i odrastanje uz bešćutnu majku i oca pijanca te rekao kako bi vjerojatno postao kriminalac da se nije uhvatio nogometa, jer je kao klinac vrlo spretno krao bicikle. Zatim je objasnio da 'mora osjećati ljutnju, bijes i bol kako bi dobro igrao nogomet'. Tako je i sa mnom: moram osjećati čitavu lepezu osjećaja svog lika, od bijesa i ljutnje do boli i tuge, kako bih dobro glumila. Ti su se osjećaji nataložili u njezinu traumatičnom djetinjstvu i mladosti, kao i kod Ibrahimovića, u stalnom očekivanju ljubavi, koja nije dolazila, no mi se nismo zaustavili samo na intimnoj, obiteljskoj priči, nego smo zakoračili i u društveni kontekst."

NA PITANJE ŠTO BI odgovorila onima koji Vedranu Rudan proglašavaju "nepristojnom babom i prostakušom" odgovorila je da riječku spisateljicu smatra "jednom od najoriginalnijih ličnosti u kulturnom i društvenom životu Hrvatske": "Vedrana Rudan piše brutalno iskreno i dovodi do drastičnih istina o nama samima i našem društvu, što se na prvu loptu može doživjeti vrlo negativno, ali mislim da nju i njeno pisanje treba promatrati iz druge perspektive: ona je ispravan čovjek, koji, doduše, ponwekad može iritirati svojim 'nepriličnim' riječima, no kad se smjesti u umjetnički kontekst, dobiva sasvim drugo značenje. Ona se oslobodila svih stega i predrasuda i izgradila svoj autentični stil, u kojem nikome ne podilazi, ni papi ni predsjednicima. I usudila se izreći istinu! A za to treba i ludosti i odvažnosti. Ona ne podliježe ispraznim kodeksima ponašanja i odvažna je u svojoj težnji za boljim i pravednijim društvom. Sigurno je i Joyce u svoje vrijeme smatran skarednim piscem!"