Ekipa za ocevid iz serije CSI predvođena Marg Helgenberger i Williamom Petersonom, koji su, kao i mnogi drugi, napustili serijuNakon vijesti da će deseta sezona "CSI:Miamija", serije koje zlobnici zovu "The Horatio Caine Sunglasses Show" (Serija o naočalama Horatia Cainea) biti i posljednja – za njezin termin već se priprema nova serija "NYC 22" o policajcima početnicima na Manhattanu – poslovična franšiza ostaje na samo dvije serije, od kojih je za onu originalnu postalo dvojbeno hoće li uopće ići dalje nakon što je, tri sezone nakon Williama Petersena (Gil Grissom) iz gumačke postave otišla i Marg Helgenberger (Catherine Willows). Lagano opadanje gledanosti predstavlja uvod u prirodan kraj serije čiji je utjecaj na televiziju, ne samo na krimi-serije, bio nemjerljiv, i danas se teško prisjetiti vremena kad je forenzika bila egzotična znanost koja se u krimićima uglavnom samo spominjala i događala van dosega kamera koncentriranih uglavnom na policajce i detektive. Sve je počelo fascinacijom mladog lasvegaškog poslužitelja u hotelu Anthonyja A. Zuikera likom i djelom čovjeka kojeg je prvi put vidio u dokumentarcu na Discovery Channelu, Daniela Holsteina.

Forenzički stručnjak za insekte u policiji Las Vegasa poslužio je kao inspiracija za vođu noćne smjene forenzičara u seriji, dr. Gilberta Grissoma, koji se prvobitno zvao Gil Schenenbaum, ali je glumac William Petersen inzistirao na promjeni imena da bi odao počast svom idolu, astronautu "Gusu" Grissomu (da nije poginuo na probnom letu Apolla 1 1967., on bi bio prvi čovjek na Mjesecu). Kao i Grissom iz serije, i Holstein je studirao u Los Angelesu i izdržavao se igranjem pokera; no Holstein se preselio u Vegasu jer je shvatio da mu je glupo svaki vikend plaćati avionske karte da bi dolazio na pokeraške turnire kad i prijestolnica kocke ima isto tako dobar fakultet; jak razlog za ostanak nakon diplome bio mu je najbolje opremljeni laboratorij neke policijske službe u SAD-u. Kako Vegas ima najviše slučajeva ubojstva po glavi stanovnika, ima i najjači labos; jedini bolje opremljeni u cijeloj Sjevernoj Americi je onaj FBI-jev u Quanticu koji opslužuje cijelu jednu saveznu službu, a ne policiju samo jednog grada. Pored Holsteina i njegova zamjenica Yolanda McCrery poslužila je kao inspiracija za lik Catherine Willows, ali za razliku od "svojeg" lika iz serije Yolanda McCrery nije bivša striptizeta, nego samo policijska tajnica koja je počela studirati pravo, ali je nakon prvog seminara iz forenzike otkrila svoju pravu ljubav i promijenila struku.

Oboje su stručni konzultanti za seriju, ali iz sjene; njihove fotografije, zbog prirode posla kojim se bave, nikad nisu objavljene te se o njihovoj eventualnoj fizičkoj sličnosti s likovima može samo nagađati. S konceptom serije Anthony Zuiker osigurao je podršku slavnog filmskog i TV producenta Jerryja Bruckheimera ("Policajac s Beverly Hillsa", "Flashdance", "Top Gun", "Gusari Kariba") koji je nanjušio da upravo činjenica da je Zuiker početnik u televizijskom poslu i da njegovi scenariji nisu pisani po klasičnim, odavno potrošenim dramaturškim šablonama rutinskih TVkrimića, može seriji donijeti uspjeh. Nakon što je projekt odbila TV-mreža ABC, smatrajući ga "previše zbunjujućim za prosječnu publiku", CSI je svoj dom našla na CBS-u i donijela toj mreži neviđen uspjeh i apsolutnu dominaciju u udarnom terminu. Već prva sezona bila je iznimno uspješna, ali pravi bum CSI je doživio u drugoj sezoni, kad se nakon napada 11. rujna poljuljana Amerika za utjehu okrenula krimi-serijama u kojima pravda uvijek pobijedi na kraju epizode, i zanimljivim, uvjerljivo smišljenim likovima iz noćne smjene lasvegaških kriminalista.

U kasnijim sezonama franšize producenti su dovodili atraktivne zamjene poput Laurencea Fishburnea i Garyja Sinisea;Jedan od glavnih aduta serije bila je upravo njezina uvjerljivost, s minimalnim "prečicama" poput skraćenja vremena potrebnog za neke analize, da bi slučaj bio razriješen do kraja epizode. Uz razložno objašnjenje zašto je vođa istrage forenzičar, a ne policajac (Grissom je privremeno rješenje na čelu smjene, umjesto satnika Brassa koji je smijenjen u prvoj epizodi zbog teške greške, pogibije mlade forenzičarke na terenu), posebno je isticana činjenica da je sva oprema stvarna i funkcionalna, ili kupljena za seriju ili posuđena od proizvođača kojima je takva reklama bila vrlo dobrodošla. Trošak za skupu tehnologiju isplatio se ne samo u uvjerljivosti, nego i u omogućavanju da se dosta vremena serije popuni jeftinijim snimanjem samo jednog glumca koji prčka po aparatima, a to je i omogućilo korištenje atraktivnih glazbenih podloga (Mogwai, Cocteau Twins, Radiohead, Sigur Rós...) koje je postalo još jedan zaštitni znak popularne serije. Pjesma s najavne špice Roger Daltrey iz slavne grupe The Who, koji je i solidan glumac i gostovao je u 150. epizodi kao stari gangster koji se osvećuje nakadašnjim suradnicima.

Uvjerljivošću se posebno ponosio William Petersen, koji je rado isticao da bi nakon nekoliko sezona iskustva svaki glumac iz serije bio u stanju bez greške i po svim propisima obraditi stvarno mjesto zločina. Upravo je Petersen bio najveći protivnik širenja serije na koje su se producenti odlučili nakon silnog uspjeha u SAD-u i svijetu (između 70 i 80 milijuna gledatelja). No, njegove javno izrečene tvrdnje da "nije CSI McDonalds da ga mora biti u svakom gradu" i "ne želim da na kraju dođe do CSI:Toledo" (Toledo je četvrti grad po veličini u državi Ohio) nisu promijenile odluku producenata da snime imitacije serije. Tako su po istom receptu – forenzičari koji rade policijski posao najavljeni pjesmom The Who - uslijedili "CSI:Miami" 2002. i "CSI:NY" 2004. To razvodnjavanje malo je i okrnjilo uvjerljivost; snimanje CSI-ja uglavnom u Los Angelesu nije pretjerano rušilo uvjerljivost jer Nevada i Kalifornija i nisu baš daleko, ali gradovi na Istočnoj obali ipak imaju drugačiji štih pa i drugačiju osunčanost od L.A.-ja (zamislite scenu koja bi se trebala događati u Slavoniji snimljenu na dalmatinskom suncu). Ti nedostaci su prikrivani i pretjeranom upotrebom filtera za boju, osim u unaprijed snimljenim panoramskim scenama za popunjavanje trajanja ili scenama, u kojima su glumci snimani kako izlaze i ulaze u prepoznatljive zgrade poput Empire State Buildinga.

"CSI: Miami" brzo je postao metom brojnih parodija zbog navike Davida Carusa u ulozi Horatia Cainea da prilikom izricanja igre riječi ma koja je obavezni uvod u početak špice ("quip into credits" u stručnom TV-žargonu) skida i stavlja svoje sunčane naočale Silhouette Titan, model 8568; njegovo skidanje i stavljanje naočala postalo je sveprisutni internet-mem poput ljutitog Hitlera, viceva o Chucku Norrisu ili "rickrollanja" pjesmom Ricka Astleya "Never Gonna Give You Up". I pored manje uvjerljivosti od originala, "CSI:Miami" postao je veliki hit i u jednom trenutku čak i najgledanija serija širom svijeta, potisnuvši izvorni CSI na šesto mjesto na toj ljestvici. Brojni kritičari su to pripisali između ostalog i sve većoj raširenosti HD televizora jer je u visokoj definiciji posebno bila oku ugodna neuobičajena paleta pastelnih floridskih boja u seriji i iznimno atraktivan izgled pomno odabranih glumica i glumaca. Cinici su govorili da "u Las Vegasu CSI-jevci slučajeve rješavaju zahvaljujući tome što su inteligentniji od zločinaca, u New Yorku tako što su temeljitiji od zločinaca, a u Miamiju zato što su veći frajeri od zločinaca", ali publici to odstupanje od uvjerljivosti nije pretjerano smetalo. Treća serija smještena u New York dugo je bila "trinaesto prase" mreže CBS, hendikepirana činjenicom da je ulogu "showrunnera" (direktora serije) preuzeo sam kreator franšize Anthony Zuiker, koji za razliku od Carol Mendelsohn za Las Vegas i Ann Donahue za Miami nije u takvim poslovima imao iskustva i morao je "učiti u hodu".

CSI: NY predvodi Sinise, a serija je preživjela unatoc konkurenciji poput 'Zakona i reda'Dodatan hendikep bio je što je u programskoj shemi "CSI:NY" stavljen u termin u kojem je NBC prikazivao "Zakon i red", 14 godina staru ustaljenu seriju koja u srcu Njujorčana ima posebno mjesto jer je između ostalog snimana isključivo na stvarnim ulicama New Yorka. No, sav uložen trud Zuikera, scenarista i glumačke ekipe isplatio se kad NBC nije emitirao novu epizodu svoje serije upravo na dan kad je išla jedna od najboljih epizoda prve sezone, prekretnica serije "Tanglewood" u kojoj je otkrivena polukriminalna prošlost CSI-ja Dannyja Messera, koji je kao mlad zamalo postao član te zloglasne bande (stvarne bande iz NY), i nakon čega su tvorci serije imali lakši posao samo zadržati gledatelje već privučene zanimljivim zapletom. "CSI:NY" postao je serija u kojoj najradije gostuju poznati glumci, sportaši i glazbenici, od Petera Fonde i Johna McEnroea do Ne-Yoa i Kida Rocka, premda nijedno gostovanje ne može nadmašiti ono Quentina Tarantina koji je, kao veliki ljubitelj serije, oduševljeno pristao napisati i režirati dvostruku zadnju epizodu pete sezone originalnog CSI-ja. Tu epizodu u kojoj je forenzičar Nick Stokes otet i živ zakopan u SADu je u premijernom terminu gledalo rekordnih 35 milijuna gledatelja, što je rekord od kojeg je gledanija bila samo neprikosnovena zadnja epizoda omiljenog "M.A.S.H.-a" iz 1983. (125 milijuna gledatelja).

U serijama koje toliko dugo traju – svih CSI-ja do danas je emitirano 675 epizoda – neminovne su i neke promjene. Iz originalne serije otišli su William Petersen, Jorja Fox (ali se ona i vratila), Gary Dourdan i – u epizodama koje još nisu prikazane kod nas – i Marg Helgenberger. Premda su se producenti trudili oko atraktivnih zamjena – prvo Liv Schreiber, pa Laurence Fishburne i nakon njega Ted Danson – mnogi ljubitelji serije smatraju da bez Grissoma "to nije to"; Petersen se kao gost, nenajavljen, nakratko vratio u epizodi u kojoj se kao svjedok ubojstva pojavljuje i Grissomova gluhonijema majka, koju je glumila gluhonijema dobitnica Oscara Marlee Matlin. Za Catherine Willows, koja odlazi iz Vegasa u FBI, zamjena je također sjajna glumica Elizabeth Shue, forenzičarka koja s novim šefom Tedom Dansonom ima nerašcišcene racune iz Seattlea, a prinova u seriji je i mlada forenzicarka iz L.A. koja je ustvari kci ne baš omiljenog šefa dnevne smjene Conrada Ecklieja, premda ne razgovara s ocem i predstavlja se imenom poocima.

Hoce li ti novi likovi biti dovoljni da zadrže pažnju gledatelja u nastupajucoj 13. sezoni, tek ce se vidjeti. "CSI:NY" najmanje je okrnjen odlascima glavnih likova, osim Stelle Bonasere koju je više nego uspješno zamijenila Jo Danville u tumacenju dvostruke dobitnice Emmyja Sele Ward. Miamiju je došlo glave to što su, nakon Roryja Cochranea još nakon druge sezone, odlazak poceli najavljivati i Emily Procter i Eva LaRue, a vec je otišla Khandi Alexander (dr. Alex Woods), što je bio možda i najteži udarac; premda su sporedni likovi, mrtvozornici – dr. Robbins u CSI-ju i dr. Hammerback u CSI:NY – predstavljaju cvrst temelj serije, kompas prema kojem se svi drugi likovi ravnaju. Zli jezici kažu da je Khandi Alexander otišla, a da su se i drugi spremali za odlazak, zbog vrlo zatrovane atmosfere na snimanju i Davida Carusa; tumac glavne uloge porucnika Cainea je navodno tolika zvijezda da je s njim postalo nemoguce raditi i na kraju je dovelo do otkazivanja serije.

I druge Bruckheimerove serije s kojima su se CSI-ji ponekad križali u dvostrukim epizodama ("Bez traga", "Zaboravljeni slucaj") došle su svom kraju, a originalni CSI koji je inspirirao bezbroj drugih forenzickih serija u SAD-u, Italiji, Francuskoj, Ceškoj, širio se kao franšiza na romane, stripove, brojne kompjuterske igre i igre na ploci, cak i igracke za djecu u obliku forenzicarskih kompleta, još se drži. Dokle – vidjet cemo. Velika popularnost forenzickih serija dovela je i do "CSI efekta", nerealnih ocekivanja porotnika na suđenjima glede mogucnosti forenzike, i ocekivanja da se obrađuju DNK dokazi cak i u slucajevima kad ta skupa i mukotrpna analiza nije potrebna. A još negativniji "CSI efekt" zbog kojeg su iz policije morali zamoliti tvorce serije da smanje znanstvenu uvjerljivost bio je taj što je CSI za kriminalce predstavljao pravi udžbenik o postupcima koje trebaju izbjegavati. Jedan od najpodmuklijih postupaka kriminalaca, naucen gledanjem CSI-ja, bio je da ukradeni auto zaustave pored ulicne pepeljare i sve opuške iz nje istresu u pepeljaru u autu. Tako se DNK analizom ustanovi da je u autu bilo dvjestotinjak razlicitih ljudi...