Zoran FerićDuboko humani predizborni slogan Jadranke Kosor “Za mene su ljudi ispred politike” pokazao se najbolje na djelu prošloga utorka. Miomir Žužul, ministar i čovjek, našao se dobrano ispred politike jer ga je politika snažno šutnula u stražnjicu, a udarac je, poput kakva malog tsunamija, bio toliko jak da je Žužul kao raketa zaostala s novogodišnjeg slavlja odletio s položaja ministra vanjskih poslova. I onda je još u svom pismu premijeru izvolio objasniti kako je zapravo neopozivo šutnuo u stražnjicu samoga sebe jer ne želi dalje opterećivati Vladu vlastitom pojavom, koja u javnosti izaziva negativne konotacije. Ministar je uvjeren da je dobro funkcionirao na vanjskopolitičkom planu i da su rezultati njegova rada dobri, ali jasno mu je da je za politiku važna i nečija slika u javnosti, a ta nije prihvatljiva. Žužul je uvjeren da nije kriv, ali je šteta u javnosti učinjena i zato je, kaže, morao samoga sebe katapultirati ispred politike. Afere oko utaje poreza, lobiranja za Bechtel, otpisivanja dugova Imostroju i saborskoga kvoruma toliko su opteretile ministrovu sliku da je ostavka bila neizbježna. Bilo je pitanje jedino kada. Očekivalo se da male sive stanice u ministrovu mozgu konačno postignu kvorum, da se sakupe u velikom broju i odluče. I onda su se male sive stanice skupile u glavnoj mozgovnoj dvorani i provele proceduralno uredno glasovanje. Tu se vjerojatno pojavio i poštovani stranački kolega Vladimir Šeks, pobrojao stanice i odlučio da ministrov mozak ima kvorum za ostavku. Možda se pojavio i sam premijer Sanader, pa kad je vidio koliko je ministrovih stanica za ostavku, spremno ju je prihvatio i još mu, kao kolega i šef, rekao da bi trebao obaviti sve dogovorene poslove na vanjskopolitičkom planu do početka pregovora o ulasku u EU. Možemo samo naslutiti da je u glavi ministra Žužula bilo burnije nego proteklih mjeseci u Saboru, kad su ispred politike iz sabornice izlijetali oporbeni zastupnici a Vladimir Šeks ih brojao u letu.

Za HDZ nije bitno što je Žužula javnost uhvatila u laži, nego mu je važan samo broj glasova koje je HDZ izgubio zbog ministrovih afera Žužulova ostavka bila je adut skriven u rukav, spreman da se baci na stol u najpovoljnijem trenutku, naravno, ako zatreba u drugom krugu izbora Uglavnom, odgovor na pitanje KADA?, kad se radi o Žužulovoj ostavci, pokazao se za neke pomalo iznenađujućim, ali je zapravo duboko logičan: dva dana nakon prvog izbornog kruga. Pritom se slogan “Ljudi ispred politike” napokon pokazao u pravome svjetlu upravo na Žužulovu primjeru. Naime, Jadranka Kosor je predsjednički kandidat HDZ-a pa njenu predizbornu retoriku neizbježno povezujemo i sa strankom u cjelini. Dakle, ljudi su ispred politike, a Miomir Žužul kao ministar i čovjek žrtvovan je upravo zbog politike i u ime politike. Ne postoji snažnije demantiranje Kosoričina predizbornog slogana od činjenice da su vrh stranke i sam premijer žrtvovali Miomira Žužula upravo zbog predsjedničke kampanje i drugog izbornog kruga. To nedvojbeno pokazuje da stranci iz koje dolazi Jadranka Kosor ljudi nikada nisu bili ispred politike, a bome da neće to nikada ni biti. Sama Jadranka Kosor, koja stavlja ljude ispred politike, o ostavci je izjavila: “Ostavku sam očekivala jer je u politici iznimno važna percepcija u javnosti, bez obzira na stvarne okolnosti, i može biti presudna.” Što znači ovo “bez obzira na stvarne okolnosti”? Znači li to da i ona, poput samoga Žužula, misli da zapravo nije kriv, ali da je zbog viših političkih interesa morao dati ostavku? U tom slučaju nije bitna Žužulova eventualna krivnja, pa ni to što ga je javnost uhvatila u laži, nego javna slika i broj glasova koje je HDZ eventualno izgubio zbog ministrovih afera. Što se tiče Žužulove krivnje, stvar bi, barem formalno, trebala biti jasna. Kad je čitava zemlja očekivala ostavku, kad je oporba ozbiljno zaprijetila u Saboru, a kredibilitet stranke bio opasno ugrožen, Državno odvjetništvo i revizija zaključili su da nikakvih zloporaba i kaznenog djela nije bilo, a HDZ-ova većina u Saboru izglasala mu je povjerenje. Kako smo vidjeli, ne bez skandala. Dakle, sva nadležna stranačka i državna tijela izjasnila su se da Žužul nije kriv, a premijer čvrsto stao iza svoga ministra. Upravo tada, u jeku afere, moglo se pomisliti da su za premijera Sanadera i stranku ljudi STVARNO ispred politike, da zaslužuju ljudsku i prijateljsku pomoć i kad nešto zaseru, a posebice kad ih novinari i oporba nevine počnu žestoko napadati. I koliko god se sve to činilo prozirnim politikantstvom, a odluke državnih tijela o Žužulovoj nedužnosti neuvjerljive, moglo se pomisliti da premijer štiti Žužula do kraja, pa čak i kad je to već postalo apsurdno, a za samoga premijera opasno. Moglo se pomisliti da ima u svemu tome nekakvoga elementarnog poštenja, pa makar čovjek kojeg štite i ne izgledao tako. Učinilo se da tu ima humanog odnosa prema čovjeku, naravno, uz jasan stranački interes. Moglo se pomisliti da se HDZ zaista transformirao u humanu političku stranku kojoj su ljudi ispred politike. Sada je, međutim, postalo jasno da je Žužulova ostavka bila adut sakriven u rukav, spreman da se izbaci na stol u najpovoljnijem trenutku. Naravno, ako zatreba. A zatrebalo je upravo poslije prvog izbornog kruga i jedva izborenog drugog kruga, kad je ljudima iz vodstva stranke postalo jasno da su loši izborni rezultati, među ostalim, i posljedica Žužulovih afera. Upravo se bivši ministar vanjskih poslova pokazao idealnim žrtvenim janjetom jer ga je javnost već načela i jer u stranci smatraju da bi se njegovom ostavkom HDZ i Jadranka Kosor kao kandidatkinja za predsjednicu mogli lišiti balasta neugodnih političkih afera. To što su prije mjesec ili dva svi skupa tvrdili da nije kriv, to što sama Jadranka Kosor i danas misli da nije kriv, nije važno. Važan je rejting stranke i politički uspjeh. Ljudi, naravno, ne. Tu postoji i jedan mali apsurd. Ljudi iz stranke smatraju da je Žužil nedužan, ljudi iz stranke govore da su im ljudi ispred politike, a ipak su ga svi skupa spremno žrtvovali u ime jedne predsjedničke kampanje koja je najvjerojatnije izgubljena.

Iza Žužulove ostavke ostaje gorak okus jer se nije dogodila na vrijeme, jer se i s ostavkom i s čovjekom prozirno kalkulira, jer se ignorira javnost i jer se smiješnim brojenjem ljudi za kvorum saborski zastupnici izvrgavaju ruglu. Na kraju sve to jasno pokazuje da stranci na vlasti niti bilo kojem njenom predsjedniku ljudi nikada neće biti ispred politike.