IlustracijaČitava lepeza propusta NATO-vih ratnih brodova i europskih obalnih straža dovela je do smrti desetaka migranata ostavljenih da plutaju na pučini, kaže se u osuđujućem službenom izvješću o sudbini izbjegličkog broda u Sredozemnom moru na čije se pozive u pomoć danima nitko nije odazivao, prenosi britanski Guardian.

Devetomjesečna istraga Vijeća Europe - čuvara ljudskih prava, sačinjenog od 47 nacija s kontinenta, koji nadgleda Europski sud za ljudska prava - iskopala je ljudske i institucionalne nedostatke koji su putnicima na brodu zapečatili sudbinu.

Fatalne pogreške međunarodne zajednice

Pogreške vojnih i komercijalnih plovila koja su se zatekla u blizini, kao i nejasnoće u pozivima u pomoć obalne straže te zbrka oko toga koje službe su ovlaštene za pokretanje operacije spašavanja - sve se to nagomilalo uslijed dugoročnog manjka planiranja UN-a, NATO-a i europskih nacija u vezi s neizbježnim povećanim priljevom izbjeglica iz sjeverne Afrike tijekom međunarodne intervencije u Libiji.

Guardian je u svibnju prošle godine prvi objavio priču o plovilu punom migranata „ostavljenih da umru", prikupivši svjedočenja malobrojnih preživjelih s te plovidbe. Krenuvši iz Tripolija u gluho doba noći, čamac nakrcan sa 72-oje afričkih migranata u nastojanju da dođu do Europe upao je u nevolju te je ostavljen da dva tjedna pluta nošen strujom dok se nije nasukao natrag na libijsku obalu. Iako su poslani pozivi u pomoć, a brod su locirali i identificirali službenici europske obalne straže, nije došlo ni do kakvog pokušaja spašavanja. Svi osim devetero putnika u čamcu umrli su od žeđi i gladi ili izloženosti vremenskim nepogodama, uključujući dvije bebe.

Mračan dan za Europu

Autorica izvješća Tineke Strik - ponavljajući riječi Mevlüta Çavusoglua, koji je u doba incidenta bio predsjednik Parlamentarne skupštine Vijeća Europe - opisala je tragediju kao „mračan dan za Europu" i rekla Guardianu da ona razotkriva dvostruke standarde vrednovanja ljudskih života.

„Možemo pričati koliko nas volja o ljudskim pravima i važnosti ispunjavanja međunarodnih obveza, ali ako u isto vrijeme naprosto ostavljamo ljude da umru - možda jer ne znamo tko su ili jer dolaze iz Afrike - to razotkriva svu besmislenost tih riječi", rekla je Strik, nizozemska članica Odbora za migracije, izbjeglice i raseljene osobe Vijeća Europe i posebna izvjestiteljica kojoj je povjerena istraga slučaja.

Tihe tragedije i NATO-obmana

Incident je postao poznat zahvaljujući potresnim svjedočanstvima preživjelih, ali izvješće jasno naglašava da su se posljednjih godina dogodile mnoge slične „tihe tragedije". Prošle godine zabilježen je rekordan broj smrti migranata u Sredozemnom moru. „Kada pomislite na medijsku pažnju posvećenu [Costa] Concordiji i usporedite je s više od 1500 migrantskih života izgubljenih na Sredozemlju 2011. godine, razlika je zapanjujuća", rekla je Strik.

Unatoč NATO-voj prvotnoj tvrdnji da nijedan od njegovih brodova nije primio poziv u pomoć u vezi s migrantskim plovilom, izvješće otkriva da je Koordinacijski centar za pomorsko spašavanje (MRCC) u Rimu poslao pozive u pomoć koji su trebali biti proslijeđeni barem jednom brodu pod zapovjedništvom NATO-a - španjolskoj fregati Méndez Núñez koja se nalazila u neposrednoj blizini migrantskog broda i bila je opremljena helikopterima. Spašavanje bi bilo „čas posla", rekao je jedan dužnosnik NATO-a.

Vojna zona s civilnim žrtvama

„NATO je proglasio to područje vojnom zonom pod vlastitim nadzorom, ali je propustio reagirati na pozive u pomoć upućene iz rimskog MRCC-a", stoji u izvješću. Ono tvrdi da je Združeno zapovjedništvo NATO-a u Napulju propustilo proslijediti SOS-poruke svojim pomorskim snagama na moru, ali ističe da je španjolski brod ipak trebao primiti hitne pozive koje je rimski MRCC kasnije odaslao preko raznih satelitskih mreža.

Prema izvješću, drugo vojno plovilo, talijanski ratni brod Borsini koji tada nije bio pod zapovjedništvom NATO-a, također se nalazio na položaju u blizini migrantskog broda kada su odaslan i pozivi u pomoć. Kao i NATO, i države pod čijim su zastavama plovila dva broda u pitanju - Španjolska i Italija - izložene su oštroj kritici izvjestiteljice.

Tragedija se mogla spriječiti

Izvješće koje će u četvrtak biti predstavljeno Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, a Guardian ga je vidio unaprijed, zaključuje da su smrti 61 migranta na brodu i još dvoje koji su umrli nedugo nakon dolaska na kopno „mogle biti spriječene" te optužuje NATO i njegove države članice zbog nepotpune suradnje s istragom Vijeća.

„Protraćene su mnoge prilike za spašavanje života osoba na palubi broda", navodi se u izvješću prije zahtjeva za temeljitim ispravkama postupaka potrage i spašavanja u Sredozemlju. Oni koji su umrli „mogli su biti spašeni da su svi upleteni izvršavali svoje obveze", nastavlja izvješće, dodajući da bi NATO i njegove pojedinačne države članice sada trebali provesti vlastite istrage o incidentu i dopustiti činjenicama da u potpunosti izađu na vidjelo.

Nisu ništa učinili...

Abu Kurke Kebato, jedan od preživjelih, rekao je kako se nada da će izvješće natjerati NATO i Europsku uniju da odgonetnu zašto su toliki njegovi prijatelji ostavljeni da umru. „Ne mogu spavati, čak ni sada", rekao je 24-godišnji Etiopljanin koji sada čeka odobrenje zahtjeva za azil u Nizozemskoj. „Svake noći iznova vidim sve što se događa, glad, žeđ, ljude koji padaju [umiru]. Ti moćnici su znali da nam treba pomoć i nisu učinili ništa. Oni moraju doći pred lice pravde."

Identitet vojnog helikoptera koji je nakratko preletio iznad migranata, ponudio im hranu i vodu i uputio ih da ostanu gdje jesu, a zatim odletio bez povratka, još je uvijek nepoznat.

Desetog dana svoje muke migranti su doplutali do velikog vojnog plovila -preživjeli tvrde da su bili toliko blizu da su ih ljudi s palube fotografirali dok su držali mrtve bebe i prazne kanistre goriva u očajničkoj molbi za pomoć - ali ni ono nije pouzdano identificirano.

Ostavljeni da umru

Izvješće zaključuje da je vojno plovilo najvjerojatnije bilo pod zapovjedništvom NATO-a, dodajući: „NATO stoga mora preuzeti odgovornost za [vojni] brod koji je ignorirao pozive u pomoć s broda 'ostavljenih da umru'."

Strik je rekla: „Ovo je izvješće tek početak. Sredozemlje je jedno od najprometnijih mora na planetu, a opet se nekako dogodilo da nitko nije uspio spasiti te migrante. Treba nam još odgovora i nastavit ćemo ih tražiti. Ti ljudi nisu trebali umrijeti i oni koji su to dopustili moraju biti pozvani na odgovornost."

NATO odgovor

U odgovor na Guardianova pitanja, NATO je dao sljedeću izjavu:

„Ovo je očito bio vrlo tragičan incident. Međutim, kako je NATO informirao izvjestiteljicu Vijeća Europe, ne postoji nikakav zapis da je ikoja letjelica ili brod pod NATO-vim zapovjedništvom vidio ili stupio u kontakt s migrantskim brodom u pitanju, iako su ti brodovi i letjelice izvršili izvjestan broj drugih misija potrage i spašavanja u danima prije i nakon ovog incidenta.

27. ožujka NATO je od Koordinacijskog centra za pomorsko spašavanje u Rimu primio općenitu obavijest o malenom brodu koji je vjerojatno upao u poteškoće, uz zahtjev da se svako viđenje broda u pitanju prijavi. To je, u skladu s uobičajenom praksom, proslijeđeno svim plovilima pod operativnom kontrolom NATO-a u tom području."

U pismu istražiteljstvu Vijeća Europe španjolsko ministarstvo obrane ustvrdilo je da Méndez Núñez nije primio nikakvu poruku o migrantskom brodu - što proturječi tvrdnjama NATO-a - i uputio ih da se sa svim drugim pitanjima obrate NATO-u.