Objavljeno u Nacionalu br. 479, 2005-01-18

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Isti tata

Država štiti brak. Preko njega podanike drži pod kontrolom. Rađaj, odgajaj, plaćaj porez. Država zna da ljudi opterećeni uzdržavanjem mladunčadi nemaju vremena analizirati svoj život i krenuti u štrajk

Vedrana RudanVedrana RudanSve mi koje smo rodile i one koje će jednom roditi čut će rečenicu, . A je beba koju ste vozili u kolicima ili ona koju će vaš partner jednom nositi oko vrata. Pritom klupko mladog mesa sliči vlasniku vrata koji grije koliko i vama koji ga potežete za sitno stopalo. Zašto prijatelji i prolaznici osjećaju neodoljivu potrebu da u crvenom, bezličnom lišcu vide tatino lice? Zato jer se uvijek zna tko je mama, a sva su tatad nesigurna bića. Treba im dati podršku, tepati bebi malenoj. Mamice rado slušaju tu rečenicu, ona poručuje prolaznicima i rodbini, ova mlada žena nije kurva, okolo vozi dijete koje je uštrcao gospodin za koga se udala. Ni jedna od nas ne voli da je ljudi smatraju kurvom, posebno ne u trenucima kad smo najslabije, a najslabije smo nekoliko godina nakon poroda. Oko tridesetak godina nakon poroda sve su žene krhka bića.

Žena uvijek izabire bolju spermu, često se u kratkom razmaku tucne s dva muškarca pa svom tijelu prepušta izbor Udane gospođe više vole imati djecu s muškarcima višeg statusa. Udamo se za onoga tko nam je dostupan, djecu rađamo s onim tko nas privlačiZnanost je sredstvo koje služi ljudima da bi oni o sebi više doznali, a onda popizdili. Zato postoji način kako tate koji misle da jesu tate, ali možda ipak nisu, dokazuju tatinstvo, ako ga ima. Dok čedo spava snom anđela, tata mu može iščupati tanku vlas s majušne glave, odnijeti je u neki laboratorij, tamo će mu reći, dragi gospodine, beba kojoj ste iščupali dlaku isti je tata. Ali… Prije nekoliko sam godina kod frizera čula fenomenalnu priču iz života. Pričala ju je doktorica koja je čitav život analizirala ljudsku krv. Nekome je klincu u mome gradu trebalo presaditi bubreg. Na tipizaciju tkiva došli su tata, mama i četvero braće. Ni jedno tkivo nije odgovaralo, mama je podivljala. Urlala je i urlala, doktorici se tresao nalaz u ruci. Kad je gospođa potpuno izgubila kontrolu, i doktorica je potpuno izgubila kontrolu. Rekla je, draga gospođo, možda bi jedno od tkiva odgovaralo da djecu niste napravili s različitim muškarcima, a nijedno s gospodinom u čekaonici. Neka nas tješi da se sve ovo dogodilo za vrijeme bivše Jugoslavije kad su žene ipak bile nemoralnije, a gospođa kurva, to nije činjenica koju bi trebalo zanemariti, nije Hrvatica, ženetina je mađarskog porijekla. Mogla sam prešutjeti ovo. Mi žene morale bismo se držati skupa. Kad muškarci varaju svoje supruge, drugi muškarci o tome ne pišu zlurade tekstove, misle da je to normalno. Ni ja ne bih ovo pisala da se u Njemačkoj ne priprema izglasavanje novog zakona. Prema tom zakonu njemački se tatice više neće moći razvesti na brzinu samo zato što hrane dijete koje nije njihovo, a dokaz je dlaka. Nijemci će uskoro neočinstvo moći utvrđivati samo preko suda. Mnogobrojni privatni laboratoriji koji žive od analize dječjih dlaka stavit će ključ u bravu. Sudovi su svagdje isti, spori, odvjetnici skupi, dokazivanje neočinstva bit će neisplativije nego izdržavanje klinca. Zašto to država radi? Država štiti brak. Preko njega svoje podanike drži pod kontrolom. Rađaj, odgajaj, plaćaj porez! Država zna da ljudi opterećeni uzdržavanjem mladunčadi nemaju vremena analizirati svoj život, krenuti u štrajk, tražiti manje poreze ili veće plaće. Djeca su skup sport, traže pažnju, odgovornost i brdo love. Mnogobrojni razvodi uzrokovani mnogobrojnim analizama sitnih dlaka otjerali su mnoge lažne očeve od pravih majki, lažne djece i toplog doma. Ni alimentaciju nisu morali plaćati. Država je uskakala na njihovo mjesto. Zato u Njemačkoj… Nema više!

Koliko je realno da beba koja je nije ? Što kaže znanost? Prije desetak godina zlobna je znanost tvrdila da na 30 posto europske dječice pred školom čeka tatica koji im to nije. Danas u Njemačkoj misle da je postotak manji, oko 10 posto. Američki autor Robin Baker u svojoj knjizi “Sperm Wars: The Science of Seks” piše da u svijetu prosječno oko 10 posto ljudi živi s “ocem”. Kad neki očevi krenu tražiti DNK analizu svoga očinstva, 15 posto takvih očeva dozna da su “očevi”.

Znači li sve ovo da oko nas ima više kurvi nego što se misli? Ili ne znamo koliko ima kurvi zato što ipak samo rijetki muškarci kreću u lov na istinu? Većina sirotih “očeva” valja se u blaženom neznanju? Zašto žene rađaju djecu s muškarcima kojima nisu potpisale doživotnu vjernost iako mogu rađati i s onima kojima jesu? Gospodin Baker tvrdi, udane gospođe više vole imati djecu s muškarcima višeg socioekonomskog statusa. Jednostavnije, udajemo se za onoga koga se možemo dočepati, djecu rađamo s onim koji nas privlači, ali nam je na dulju stazu nedostupan. Ili nam se čini da su jedni muškarci bolji za pravljenje djece, drugi za plaćanje računa. Prevedeno, sve bismo mi dale Bradu Pittu, ali ni jedna od nas ne bi željela godinama živjeti uz Pitta jer sve bi dale Bradu Pittu. I Aniston je pukla. Isti Baker tvrdi, žena uvijek izabire bolju spermu, često se u kratkom razmaku tucne s dva muškarca pa svom tijelu prepušta izbor. Stari Baker piše, žensko tijelo bolje od ženskog uma detektira koji će se tata više isplatiti. Zato je dobro da se sperme pomiješaju, neka se spermići mlate. U ratu uvijek pobjeđuje jači, zašto bismo rađale slabašnu dječicu kad možemo birati? Našem će mužu ionako svi dovijeka govoriti da je sin koji mu nije sin.

Nažalost, moderni očevi sve manje vjeruju rodbini i prolaznicima. Više nije dokaz ni klempavo uho koje djetetu klempa na isti način kao i tati. Njemačka je daleka i drugačija zemlja! Što mi imamo s Njemačkom? Ovo je Hrvatska! Ovo je promašena tema! Nije. Treba se pripremiti. Nismo računali ni s Deutsche Telekomom, iznenadile su nas i njemačke banke, Hrvatsku grade njemačke firme… Što ako se ovamo presele propali njemački laboratoriji? Drage moje, uskoro ćemo našim hrvatskim muževima morati reći, zlato! Šutni tanku dlaku! Znanost je dokazala, bolje je hraniti i odgajati onu lijepu bebu tamo nego nešto što bi zaista bilo .

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika