Priča koja slijedi pala mi je na pamet prije nekoliko dana, na Visu, pred ulazom u veliku uvalu, na čijim se kamenitim podvodnim hridima i škojima još uvijek nađe dovoljno hobotnica, ali i ostalih glavonožaca i ribe, više nego u drugim podmorjima i danas već gotovo opustjelim primorjima. Po svojoj jednostavnosti spada u one neispričane bajke, za koje mi je žao što mi nisu pale na um u djetinjstvu moje kćeri Sare, kad bih je pričama, često pričama o bićima koja su tada izlazila prokuhana na naš stol, znao uspavljivati za zimskih večeri u Makarskoj. No, kad bih pokušao vratiti vrijeme i opet sjesti uz njezin krevetić, s onom istom slikom viškog podmorja pred očima, pripovijest o hobotnici glasila bi otprilike ovako. “Davno, davno, kada je podmorje još bilo živo i mlado, živjela je ribica, zvana Šarenriba, budući da joj je tijelo blistalo od silnih boja koje su se ljeskale kao prepletene, potonule duge. Bila je najljepša u podmorju, plivajući ukras kojemu su se divili svi podmorski stvorovi.

Pred ulazom u veliku višku uvalu, na kamenitim podvodnim hridima i obližnjim škojima još uvijek za sladokusce ima dovoljno hobotnicaNo, premda najljepša, jadna je Šarenriba bila i najosamljenija, budući da su svi stvorovi, sva bića, ribe, rakovi, školjke, čak i morska trava i alge bile potpuno bezbojne, gotovo prozirne, dok su se onako jedva zamjetne kretale modriljem. Pokušavala je samotna ribica nebrojeno puta pronaći sudruga ili barem sugovornika u tom svijetu bez boja, no svi su je ti neugledni stvorovi, ribe, rakovi, školjke i biljke izbjegavali, kao da su zbog njezine ljepote posramljeni i nedostojni Šarenribina društva. Tako, sve dok jednom plivajući, sva tužna i zaplakana, ne nabasa na staru hobotnicu koja se dotad neprimjetna na hridi naglo odlijepila od kamena. ‘Oprostite’, reče Šarenriba, ‘oprostite ako sam vas slučajno probudila, budući da znam da vi hobotnice stalno snivate duboke i stare snove.’ Hobotnica samo zaleluja svojim krakovima i u tren se nađe uz Šarenribicu, kao da se sprema stegnuti plijen. Pa, dok se Šarenriba tresla od straha, zastane. ‘Pričali su mi o tebi. Doista si prelijepa u svojim sjajnim krljuštima, no što to vidim… što to razabirem u tvojim očima, strah ili nešto mnogo gore?’ ‘Mila hobotnice, pojedite me odmah, ne časeći časa, i tako prekinite moju tugu i nevolju.’ ’Što govoriš, Šarenribice, kakvu tugu, pa ti si ukras podmorja, bez tebe bismo svi mi zauvijek ostali ovako bezbojni, bezlični i prozirni, kao da smo sazdani od morskih kapi, a ne od živog mesa.’ ‘Kaži mi onda, premudra, kako ću steći nekog prijatelja koji će sa mnom podijeliti moju samoću i tugu, prazniju i bolniju od vaše bezbojnosti?’ I zamislila se stara hobotnica, skutrivši se opet na onoj hridi i šutjela je dugo, dugo premišljajući. A onda se odjednom opet odlijepi od kamena, hitro, tako hitro da se Šarenriba sva zatresla. ‘Podijeli svoje boje. Svakoj ribi, svakoj školjci, raku ili biljci pokoju. Ošareni more, oživi svijet bez boja i naći ćeš svoje družice i prijatelje.’ I dotakne je velika hobotnica svojim moćnim krakom, pa se ribica načas zalijepi za njezine čepove, a onda, kad silni glavonožac ošine krakom kao bičem, strelovito zapliva kroz podmorje, ostavljajući iza sebe pjenušav trag, sasvim nalik na zaplesanu dugu. I kuda je god prolazila, boje su se osipale s njezinih krljušti i tijela, a svi stvorovi, sve ribe, rakovi, školjke i biljke navlačili su na sebe novo ruho, svaki svoje, već prema tome kakva je boja kojega zapala. Kad je proplivala cijelim podmorjem, na njenom su tijelu i krljuštima ostale tek ljubičaste, plave i mrke točke i crte, a posljedje jato na koje je naišla preuzelo je nešto od tih preostalih boja i pruga i sve te ribice, od tada nazvane pirke, postadoše Šarenribi sasvim nalik. Primile su je u svoje jato i ono je sve do danas ukras podmorja i svi morski stvorovi i biljke veselo ih pozdravljaju kud god prolazile. Tako je šarena ljepotica, nekoć samotna i tužna ribica, stekla prijatelje i pobijedila samoću.”

A ona stara hobotnica i cijeli njezin rodi i potomci, u znak zahvalnosti što su pomogli maloj ribici da ošareni more, stekli su posebnu sposobnost da mijenjaju boju svoje puti prema mjestu po kojemu plešu na svojim snažnim krakovima i tako lakše love plijen i teže ih je raspoznati, a još teže uhvatiti. Pogotovo danas, kad je hobotnica , nekoć svakodnevan i gotovo prezren ulov za najsiromašnije trpeze, sve rjeđa, pa stoga i sve skuplja hrana na našim stolovima. I dok je u tradicionalnoj, posebno južnotalijanskoj, ligurskoj, mletačkoj i našoj gastronomiji, kao da je nadahnula kuhare kao nekoć onu nesretnu Šarenribicu, pripremaju na vrlo domišljate načine, peku, kuhaju, pirjaju u vinu i povrću, začinjaju u raznim salatama, na korzikanski, sicilijanski, ali i iberski, provansalski, turski i peloponeski, u suvremenoj gastronomiji, u tom često prerafiniranom kulinarstvu novog doba, hobotnicu rijetko pripremaju, kao težak i gotovo negastronomski uzorak. Ona je, paradoksalno, u tom svijetu novih odnosa sastojaka, začina i okusa podjednako neželjen gost koji se prima u krajnjoj nuždi, kao nekoć na ribarskim trpezama i sirotinjskim stolovima. U mom se djetinjstvu čak znalo dogoditi da zbog obilja druge ribe hobotnicu bace u more, ili još gore, zavitlaju nekome u prsa, kao što je to jednom davno, kada sam ja još vjerovao u bajke, meni učinio moj rođak i susjed Ivo Milunović, na povratku s uspješnog ribolova sa svojim ocem Stipom. Zalijepila mi se onako strašna i sluzava svojim krakovima za prsa i dobro sam se namučio da je skinem sa sebe i odlijepim čepove koji su na mojoj koži ostavili tamne kolobare. Nekako sasvim nalik onim mrljama i pjegama koje danas krase male pirke, riblju obitelj u kojoj je Šarenribica pronašla svoju sreću.

RECEPTI
1. SICILIJANSKA SALATA OD HOBOTNICE Kuhanu hobotnicu izrežite na komade i pomiješajte sa sjeckanim suhim rajčicama i svježim cherry rajčicama ili pomidorima, paprikama, kaparima i crnim maslinama. Salatu začinite maslinovim uljem, čašom slatkog vina i balzamičke kvasine, malo posolite, pospite sjeckanim bosiljkom i ljutom papričicom, paverunom.
2. HOBOTNICA U CRNOM VINU Na maslinovu ulju zazlatite sitno sjeckanu kapulu i češnjak, pa dodajte na veće komade izrezanu očišćenu hobotnicu koju ste prethodno protukli batom ili omekšali zamrznuvši je u zamrzivaču, pa pirjajte dok sasvim ne omekša podlijevajući stalno suhim crnim vinom i čašom prošeka. Kad se sok sasvim zgusne, a meso postane podatno i meko, popaprite i služite s rižom ili palentom.
3. PEČENA HOBOTNICA S POVRĆEM Na nauljenom limu pecite komade velike hobotnice koje ste omekšali kao u prethodnom receptu, dok ne puste vodu. Tada polovicu hobotničine vode odlijte, a u ostatak mesa i šuga dodajte na ploške izrezan krumpir, tikvice, balancane, kapulu, sjeckani češnjak i papar. Vratite u pećnicu i pustite da se sve peče u vlastitom soku uz dodatak čaše bijelog vina, dok umak ne postane taman i ljepljiv, a povrće i hobotnica sasvim mekani.