02.04.2012. / 18:36

 

Chomsky:

Sve je problem a mi ne razumijemo ništa

Zašto svatko može naučiti portugalski? Jesu li neki aspekti prirode nespoznatljivi? Možete li zamisliti Richarda Nixona kao radikala? Je li Twitter sredstvo trivijalizacije? New Scientist kreće na proputovanje našim modernim intelektualnim krajolikom u društvu Noama Chomskog.

Noam ChomskyNoam ChomskyZapočnimo s idejom s kojom vas svatko povezuje još od 1950-ih i 60-ih - „univerzalnom gramatikom" koja leži u temelju svih jezika. Kako ta ideja drži vodu u 2012. godini?

Ona je praktički općeprihvaćena činjenica. Ima ljudi koji pogrešno shvaćaju taj pojam, ali to nije moj problem. Savršeno je očito da postoji neki genetički čimbenik koji razdvaja ljude od drugih životinja i da je on povezan s jezikom. Teorija te genetičke sastavnice, što god ona na kraju bila, ono je što nazivamo univerzalnom gramatikom.

Ali postoje kritičari kao što je Daniel Everett, koji kaže da jezik amazonskog naroda s kojim je radio osporava važna gledišta univerzalne gramatike.

To ne može biti istina. Ti su ljudi s obzirom na jezik genetički identični svim drugim ljudskim bićima. Oni mogu savršeno lako naučiti portugalski, baš kao i portugalska djeca. Znači da imaju istu univerzalnu gramatiku kao i svi ostali. Ono što Everett tvrdi je da im jezična sredstva ne dopuštaju primjenu načela univerzalne gramatike.

To jest pojmljivo. Moguće je zamisliti jezik koji je baš poput engleskoga, osim što nema veznike poput „i" koji vam omogućavaju stvaranje dužih izraza. Dijete koje uči taj krnji engleski ne bi o tome znalo ništa: jednostavno bi ga upijalo kao i standardni engleski. U nekom trenutku dijete bi otkrilo da su sredstva toliko ograničena da ne može izreći mnogo toga, ali to ne govori ništa o univerzalnoj gramatici ili o usvajanju jezika. U stvari duboko sumnjam da bi takav jezik mogao postojati.

Ideje o ljudskoj prirodi prirodno iskrsavaju u vašem radu. To je maglovit pojam, što podrazumijevate pod njime?

Za mene je to kao pčelinja priroda. Ljudska bića imaju određena svojstva i karakteristike koje su im intrinzične, baš kao i svaki drugi organizam. To je ljudska priroda. Ne znamo mnogo o njoj osim u nekolicini polja. Znamo mnogo o razvoju probavnog sustava koji je dio ljudske prirode. Znamo ponešto o sustavu vida. Što se tiče kognitivnih sustava, oni su složeniji i teže ih je proučavati te je o njima manje toga poznato. Ali nešto ipak jest. Jezik je jedna od sastavnica ljudskog spoznajnog kapaciteta koja je slučajno prilično pristupačna za istraživanje. Stoga o njoj znamo prilično mnogo.

U svojoj novoj knjizi iznosite mišljenje da su mnoge sastavnice ljudske prirode odveć komplicirane da bi ih uistinu bilo moguće istraživati.

To je prilično normalna pojava. Uzmimo, recimo, fiziku, koja se ograničava na iznimno jednostavna pitanja. Ako molekula postane prekompleksna, predaju je kemičarima. Ako njima postane prekompleksna, predaju je biolozima. A ako je i njima sustav prekompleksan, daju ga psiholozima... i tako dalje dok ne završi u rukama povjesničara ili romanopisaca. Kako imate posla sa sve složenijim i složenijim sustavima, sve je teže i teže pronaći duboka i zanimljiva svojstva.

Ako je ljudska priroda relativno nepromjenjiva kao što tvrdite, kako ostvarujemo društvene i političke promjene?

Ljudska priroda nije u potpunosti fiksna, ali u bilo kojim realnim razmjerima evolucijski su procesi znatno prespori da bi na nju utjecali. O jeziku, primjerice, imamo vrlo dobre dokaze da tu u posljednjih 500,000 godina nije bilo evolucije. To je odraz činjenice da naše osnovne sposobnosti nisu evoluirale.

Dakle, unutar nekog realnog vremenskog okvira neće doći ni do kakve promjene u ljudskoj prirodi. Ali ljudska priroda omogućava mnoštvo različitih opcija i izbor među tim opcijama može se mijenjati, i mijenjao se. Stoga dolazi do značajnih promjena, čak i za našeg životnog vijeka, onoga što prihvaćamo kao nešto što možemo tolerirati. Uzmimo nešto poput ženskih prava: vratite li se unatrag ne prevelik broj godina, na žene se praktički gledalo kao na vlasništvo. To je znak proširenja naših moralnih sfera. Dakako da ljudska priroda ostaje ista, ali mnogo se toga može promijeniti.

Kad smo kod društvenih i političkih promjena, što je s poricanjem klimatskih promjena u Sjedinjenim Državama?

Republikanska stranka sada ima svoj katekizam stvari koje moraju uglas ponavljati, pomalo poput stare Komunističke partije. Jedna od njih je poricanje klimatskih promjena.

Zašto se to događa?

Postoji velika propagandna ofenziva koju provode glavni poslovni lobiji, energetska udruženja i tako dalje. Nije tajna da pokušavaju uvjeriti ljude da je znanost nepouzdana, da je to liberalna prijevara. One koji žele da ih financiraju biznisi i energetska udruženja i tako dalje moguće je navesti da ponavljaju taj katekizam. Ili možda uistinu vjeruju u njega.

Predstavnički dom kojim dominiraju republikanci sada ukida mjere kontrole nad uništavanjem okoliša koje je uveo Richard Nixon. To vam pokazuje koliko su daleko udesno otišli. Danas bi Nixon bio bijesni radikal, a Dwight D. Eisenhower bio bi potpuni ekstremist. Čak bi i Ronald Reagan bio negdje na ljevici. U najbogatijoj i najmoćnijoj zemlji svijeta događaju se zanimljive i važne stvari zbog kojih bismo trebali biti vrlo zabrinuti.

Mediji su vam godinama bili jedan od najvećih interesa. Mijenjaju li novi i društveni mediji uistinu naš način djelovanja?

Vjerojatno sam pogrešna osoba za davanje odgovora na to pitanje. Ja sam gotovo u kamenom dobu. Ne koristim ništa od toga i ne znam puno o tome, ali te su stvari nesumnjivo djelotvorne. Na primjer, Occupy Wall Street ne bi se mogao onako razviti bez društvenih medija.

Utječu li oni mnogo na druge stvari?

Mislim da je to otvoreno raspravi. Kao prvo, oni po samoj svojoj prirodi moraju biti prilično površni, ne možete puno toga reći u jednom tweetu ili čak u internetskom zapisu. Mislim da će to gotovo nužno dovesti, ili je dovelo, do izvjesne površnosti. Dakle, kao i većina tehnologija, ima dobre i loše strane.

Smatrate da su Sjedinjene Države na političkom i ekonomskom zalasku. Vrijedi li to i za intelektualni i znanstveni svijet?

Pa, ima nekih koji tako tvrde, ali mene nisu uvjerili. Na primjer, pogledate li časopis Science, glavni urednik Bruce Alberts ima niz članaka u kojima osuđuje način na koji se znanost predaje u SAD-u. U federalno financiranim školama i na sveučilištima ljudi se uče neprovjerenim činjenicama, uče periodni sustav napamet, a da pritom ne razumiju o čemu se radi. Alberts tvrdi da to ljudima daje posve pogrešnu sliku o prirodi znanosti i da djecu odvraća od znanosti. Ako ono što on opisuje prevladava u obrazovnom sustavu, vjerojatno će dovesti i do smanjenja znanstvene stručnosti i osposobljenosti.

Osvrćući se na svoju dugu karijeru, da možete započeti sve iznova, biste li ponovo odabrali proučavanje jezika?

Kada sam bio student i zainteresirao se za lingvistiku, glavna je briga studenata bila: ovo je jako zabavno, ali nakon što napravimo strukturalnu analizu svakog jezika na svijetu, što će ostati? Pretpostavljalo se da nema zagonetaka.

1950-ih godina došlo je do ozbiljnog pokušaja rješavanja temeljnih problema jezika i odmah je otkriveno da je sve problem, a mi ne razumijemo ništa. Sada smo naučili mnogo toga i razumijemo mnogo više o prirodi jezika. Suvremeno polje još uvijek je vrlo uzbudljivo. Ono je živo. Podučavate li danas ono što ste podučavali prije pet godina, ili je polje mrtvo - ili vi.

Članak je izvorno objavljen u New Scientistu.

Prevela Diana Robaš

Vezane vijesti

Tuđe strahote

Tuđe strahote

Profesor lingvistike Noam Chomsky piše za The New York Times Syndicate o prešućenim zločinima američke politike, strahotama koje se službeno ne… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika