Neven Mimica, potpredsjednik Vlade, prošlog je tjedna uspio dogovoriti reviziju ograničenja koja hrvatsko gospodarstvo koče već godinamaViše od sto dana vladavine je prošlo, a unatoč bučno najavljivanoj poreznoj reformi Slavka Linića i euforično predstavljenim investicijskim eskapadama Radimira Čačića, priznanje za najveći uspjeh u sferi gospodarstva mogao bi pripasti članu vlade kojemu to uopće nije primarna zadaća. Potpredsjednik Vlade Neven Mimica prošlog je tjedna u direktnim pregovorima s europskim povjerenikom za trgovinu Karelom De Guchtom uspio postići da Europska komisija započne reviziju dvaju vrlo važnih ograničenja kojima je hrvatska ekonomija izložena već godinama.

Prvi je ukidanje zaštitne carine na bešavne čelične cijevi izvezene iz Hrvatske u EU, a drugi ukidanje zabrane izvoza svinjskog mesa. Iako je vijest o Mimičinu uspjehu u domaćim medijima popraćena poprilično mlako, ako do njega uistinu i dođe, moći će se smatrati velikim gospodarskim podvigom, čija izravna korist neće biti samo očuvanje tisuća radnih mjesta, nego i faktički opstanak dviju vrlo važnih grana domaćeg gospodarstva. Zaštitna carina od gotovo 30 posto na bešavne cijevi bila je vjerojatno ključan razlog pri odluci američke kompanije CMC da se povuče iz sisačke željezare. Uz tu carinu, CMC nije mogao svoje proizvode izvoziti na europsko tržište, a uz takav hendikep bilo je vrlo teško organizirati profitabilnu proizvodnju. Suočeni s padom prihoda na globalnoj razini, Amerikanci su odlučili prekinuti proizvodnju u Hrvatskoj i pokušati prodati postrojenje.

Tako je, barem privremeno, ugašena proizvodnja u najvećoj hrvatskoj metalurškoj kompaniji i izgubljeno više od 900 radnih mjesta, a iako bi taj carinski režim ionako prestao ulaskom Hrvatske u EU u srpnju sljedeće godine, očito je da bi ranije ukidanje tog nameta bilo znatan adut da se novi vlasnik nađe što prije i ponovno pokrene proizvodnja. Takav scenarij pozdravlja i Dragutin Vuljanić, šef lokalnog sisačkog ogranka Sindikata metalaca Hrvatske: "Trenutačno je u tijeku proces prodaje željezara pa, iako znamo da je CMC dobio neke ponude, ne znamo što je u njima. Ako se najave o ukidanju zaštitne carine uskoro realiziraju, vjerujem da će to biti jak adut za opstanak proizvodnje. Željezari se tako otvara golemo novo tržište koje ranije nije imala, a na kojem je zbog zemljopisne blizine moguće ostvarivati veću profitnu maržu nego u SAD-u, kamo smo u najvećoj mjeri dosad izvozili. Nadam se da će se to uskoro realizirati, da ćemo dobiti novog vlasnika, početi proizvodnju i vratiti najveći dio od onih 900 radnih mjesta koja su zatvorena." Dakako, dogovor Mimice i De Guchta još moraju potvrditi i ostale mjerodavne europske institucije, ali može se zaključiti da je budućnost sisačke željezare, jednog od pet najvećih hrvatskih izvoznika, nakon tog dogovora nešto svjetlija. Ipak, što se tek onda može reći za hrvatske svinjogojce? Zabrana izvoza svinjskog mesa iz Hrvatske u EU na snazi je već sedam godina.

Rijetki izvan sektora uopće još i pamte da je stavljena na snagu jer je Hrvatska provodila cijepljenje protiv svinjske kuge koje je u Uniji zabranjeno. Vjerojatno ni najveći pesimisti tada nisu mogli predvidjeti da će zabrana toliko trajati, no danas su katastrofalne posljedice toga bolno očite. Domaća proizvodnja svinjetine prepolovljena je, a uvoz iz godine u godinu raste - trenutačno je gotovo jednak uvozu cjelokupne Europske unije. Hrvatska je s praksom cijepljenja svinja prestala još 2005. U nadi da će zabrana biti poništena, ali uzalud. Sad bi se to moglo dogoditi, a Stjepan Kušec, predsjednik Središnjeg saveza udruga uzgajivača svinja Republike Hrvatske, kaže da bi takav ishod uzgajivači svesrdno pozdravili: "Ako Vlada uistinu uspije ukinuti tu zabranu, zaslužit će pohvale i čestitke. To traje već sedam godina, a nitko nema objašnjenja zašto.
Sa spornom praksom cijepljenja prestali smo prije šest godina, slali europskim institucijama dokaze, certifikate, uvjerenja, ali ništa nije pomoglo. Europsko tržište nam je zatvoreno, a naša granica je otvorena za stranu robu, bez ikakvih kriterija kvalitete i zdravstvene ispravnosti.

Takva roba u Europu ne može, pa se prodaje kod nas, uz nisku cijenu kojoj mi ne možemo konkurirat. Ukidanje zabrane za izvoz u EU stoga neće samo po sebi spasiti naše svinjogojstvo, ali je svakako korak u dobrom smjeru. Na isti način može se protumačiti i najava Nevena Mimice da bi EU mogla započeti pregovore s državama članicama srednjoeuropske trgovačke unije (CEFTA) o izmjenama međusobnog carinskog režima. Radi se o potencijalno velikom problemu za hrvatsku prehrambenu prerađivačku industriju kojoj su članice CEFTA-e, poput BiH i Srbije, glavna izvozna tržišta. Ulaskom Hrvatske u EU i automatskim izlaskom iz CEFTA-e hrvatski proizvodi više se tamo neće uvoziti bez carine kao dosad, nego će se tretirati kao proizvodi EU s adekvatnim carinama. Za Hrvatsku to znači potencijalni gubitak više stotina milijuna eura, a koliko je situacija ozbiljna, svjedoče i najave pojedinih domaćih kompanija poput Francka, da će dio proizvodnje premjestiti u BiH kako bi zadržali status proizvođača iz CEFTA-e. Ipak, čini se da bi se uz utjecaj Europske unije taj problem mogao, ako ne potpuno neutralizirati, barem ublažiti, pa da će hrvatske tvrtke nastaviti izvoziti u zemlje CEFTA-e pod vrlo sličnim uvjetima. Cijeli slučaj vrlo je indikativan za razumijevanje gospodarskih efekata hrvatskog budućeg statusa članice EU.

Iako se o tome gotovo uopće nije govorilo u kampanji koja je prethodila referendumu o pridruživanju Uniji, osim pristupa zajedničkom tržištu, hrvatsko gospodarstvo u EU imat će znatno jaču poziciju u nastupu prema trećim tržištima. Interese hrvatskih tvrtki će, koristeći svoju ekonomsku moć i politički utjecaj, zastupati i europske institucije, a koja je vrijednost toga, može se vidjeti na primjeru CEFTA-e. Da je Hrvatska sama pregovarala o novom carinskom režimu, teško je vjerovati da bi ostale države pristale. Ipak, ako se u pregovore uključi Europska komisija i ostale institucije EU, kao i veće države članice, vjerojatno će ishod za Hrvatsku biti povoljan. Dakako, sama pripadnost Uniji ne jamči da će hrvatski interesi uvijek biti zaštićeni. Puno će ovisiti i o umijeću hrvatske diplomacije, vještini lobiranja u Bruxellesu i održavanju dobrih odnosa sa što većim brojem ostalih država članica. Dosad hrvatska diplomacija tome nije bila osobito vična, ali uspjesi Nevena Mimice svakako su razlog za optimizam.