DNEVNIK
Utorak, HRT 1, 19.30
Vijenac
Političar Milan Bandić (u izvješću novinarke Andreje Zeljak) ovako potkrepljuje svoju zamisao o legalizaciji pet tisuća bespravno sagrađenih kuća: «Riječ je o 15 do 20 tisuća ljudskih sudbina i dok SDP u Gradu Zagrebu ima većinu u koaliciji, toj sirotinji se kuće rušiti ne će. To je i to će biti politika ovog Poglavarstva». Iza toga ide izjava koalicijskog partnera iz Ferenčakove stranke, koji izgleda kao komandir milicijske stanice i zove se Stipe Tojčić HNS, ter kaže da je sve to skupa vrlo dvojbeno. Ovaj komunistički Sherlock Holmes i stariji vodnik prve klase, rečeni Tojčić, još će dugo vladati Zagrebom, jer nije mala stvar srušiti HDZ s prvog mjesta po krađi i grebatorskim aferama, zgaziti ga makar i privremeno. Treba to honorirati, jer za sada ispada, ali samo na sekundu, da je Sanaderov nokat pošteniji od kopita Radimira Čačića i Vesne Pusić, Tojčićevih stranačkih prvaka.

Strani novinar i sastavljač svjetske liste 'deset najsmrdljivijih' otputovao neobavljena posla, jer naša elita nije zadovoljila njegov kriterij lijepi-poznati-smrdljivi, sirotani su samo jako vonjali po 500.000 kn dotacije koju im je gradski SDP dao za plesni tečaj i najam odjeće i obućeBRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 21.10
vijenac
Prošli su predsjednički izbori, pa je HDZ malo olabavio glede gđe Sjedokose Propalice. Eto nama reportaže u kojoj mladi branitelj, obolio od PTSP-a, telefonira na brojeve u ministarstvu branitelja (npr. 013657800), koje je gđa Stara Licemjerka obznanila kao uvijek otvorene. Nitko mu se ne javlja. Jedino ako zove sjedište njene stranke (014553000), onda mu se netko javlja i pruža mu pomoć, jer on zove samo kad je u krizi. Saznajemo da je njegov mjesečni telefonski račun (034271768) oko tisuću i sto kuna, jer je naša ministrica i planetarno poznata humanitarka zaboravila uvesti besplatni broj za branitelje. Čovjek koji govori vrlo suvislo i simpatično (g. Anto Jurilj iz Požege) kaže da u Hrvatskoj postoji besplatni broj za jogurt (kao dio reklamne kampanje za mliječne proizvode), ali za ljude ne. Tjednu ljudi od duha pridružio se i branitelj Anto Jurilj iz Požege koji Novoj TV (vidi Večernji list) šalje kućno kino s preporukom «darujte ga Ceci».
Ako je Hglavni Durednik Ztelevizije i popustio glede Kosorače, mada je u studenom prošle godine već bila napisana naredba da sve novinarke kosu oboje u sijedo, nema popuštanja kad je u pitanju Rvacki sabor. Njegov predsjednik bio je u Parizu i vratio se krajnje nezadovoljan radom Mislava Bage koji nije snimio sve, npr. nekakav francuski orden, Legiju časti, što li, uručene tamo HDZ-ovu dužnosniku kulturnom. Uglavnom, zbog te pasje medaljice Petra Selema silno se uzrujala poznata Badelova maskota, a u slobodno vrijeme i predsjednik Hrvatskog sabora, onaj koji klepeće zvoncem, stanoviti Vladimir Šeks Zvonček koji je Bagu prijavio etičkom povjerenstvu Rvacke televizije, jer nije bilo slike Selema i medaljice.
Sad Bago piše Povjerenstvu, a dok vi ovo čitate pomilovana Tatjana Munižaba, Mesićeva žena-pašteta, ponovo izvještava iz Sabora. Izgleda da je pirotehničar Mirko Galić pogriješio kad je poslušao HDZ i stao na tu paštetu iz koje je virila Jadranka Kosor. Za taj hrabar korak, otpuštanje Munižabe, obećano mu je veleposlaničko mjesto u Parizu, još samo da potpiše g. Mesić i sve će biti u redu, nikada.

DNEVNIK
Subota, HRT 1, 19.30
Kaktus
Naš najgledaniji Dnevnik pobrinuo se da iz dana u dan imamo nešto o Opernom balu u zagrebačkom HNK, ali mu je promakla najvažnija stvar: tko je na Opernom balu najviše smrdio? Odgovor je svi, a može i sve kao takvo. Naši uvijek budni društveni kroničari nisu otkrili da je Šved Mikael Jagerbrand bio na tajnom zadatku u HNK. Ovaj novinar i sastavljač svjetske liste ‘deset najsmrdljivijih’ otputovao je neobavljena posla. Zašto nije uspio čovjek (vidi Jutarnji list od ponedjeljka) koji je sastavio listu: Brad Pitt, Russell Crowe, Hayden Christensen, David Bowie, Courtney Cox, Robin Williams, Christina Aguilera, Cameron Diaz, Metallica i Bob Dylan?
Odgovor je vrlo jednostavan: nazočna rvacka krema nije zadovoljila švedski kriterij lijepi-poznati-smrdljivi, jer naši sirotani su jedino vonjali, ali po tuđem novcu, po 500.000 kn koje im je gradski SDP darovao za plesni tečaj i najam odjeće i obuće.

RUKOMET: HRVATSKA – ŠVEDSKA
Subota, HRT 2, 20.10
kaktus
Reporter Božidar Sušec Božo opet nas je dvaput po pola sata mučio svojim starim trikom, tj. jedinstvenim izgovorom prezimena Lovgren. Bilo bi dovoljno reći «levgren», ali Božidar voli izazove, npr. ugurati vlastitog sina Aleksandra Sašu Sušeca u svoj Sportski program HRT-a, pa čemu onda oklijevanje. Nije ništa opasno, možete to raditi kod kuće, a ide ovako. Reporter Božidar Božo najprije oblizne svoja stara suha usta i namjesti ih u slovo «o», kao da će poljubiti Milorada Miću, pa onda kaže «e» i ništa od seksa, čak ni od hrvatskog. Dobivamo samo glas kojeg nema u našemen jeziku, nekakvo preglašeno o, čime se Slušec silno ponosi. On i Šveđani jedini na svijetu tako zovu rukometaša Lovgrena, što je tipično za hrvatski i kolonijalni mentalitet uopće. Tijekom prijenosa potvrdilo se da je Šveđanin Sušec i trener, što je također dosadno, ali vrijedi doživjeti još jednom. Kad je jedan švedski igrač na «l» kao Larholm pucao na «g» kao gol i zabio njega ili ga (gol), naš iskusni rukometni komesar oglasio se rečenicom koju možete čuti samo od naših sportskih reportera, ma kako se oni zvali. Ovaj put B.B. Sušec: »To je ono što sam upozoravao, Larholm ima razoran udarac». Nehumano je što svi ti Sušeci, Blažičkeci i svi ostali u sobi nisu 1991. godine izgubili pravo izravnog prijenosa, nego ih se ovako muči metodom prirodnog odumiranja. Njima sigurno nije najzabavnije čekati mirovinu vičući na igrače koji ih ne čuju, a i da čuju ne bi poslušali.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
Kaktus
Gostovala je gđa Ruža Tomašić, potpredsjednica Stranke prave, političarka i saborska zastupnica, koja ima prioritete vrijedne svake pažnje, osim voditeljeve. Za razliku od psihoterapeuta i liječnika mnogih, njemu ništa nije značila njena izjava da bi dala vlastiti život i živote svoje djece i muža u vezanoj trgovini, tj. kad bi joj netko, recimo, rekao neka ona i njena obitelj umru, pa će Hrvatska biti slobodna, gđa političarka bi na to odmah pristala. Ovi jezivi i nikome potrebni verbalni prioriteti, dostojni Medeje i njenih antičkih novinara (Euripida, Ovidija i Seneke), nikako se ne uklapaju u ono što bi današnje biračko tijelo trebalo slijediti, ali naš suvremeni novinar Aca Faca bio je kao začaran. Umjesto da se malo udubi u stranku kojoj je politički mrtvac Mate Granić vanjskopolitički savjetnik, trudni Anto Đapić koji nikako da pobaci predsjednik, a na teoretski najgore uzaludno spremna gđa Tomašić njegova zamjenica, g. Stanković se zanio čačkanjem njene prastare izjave da joj je pomalo žao što ona avionska bomba na Tuđmana u Banskim dvorima nije pogodila nekakvog Antu Markovića, tko god da taj bio.
Rijetka je stvar imati pred sobom tako deliciozan slučaj kulta smrti štovan u jednoj jedinoj političkoj stranci: g. Đapića koji nikako da izbaci iz sebe višak od dvadesetak kg mrtve materije, Granića koji je u očima javnosti još na Mirogoju i gospođu koja bi sebe i sve živo teoretski lako mijenjala za nešto bolje. Nije čudo da se uz toliko neživog umrtvio i naš mlitavi voditelj.