ArhivaNovinar i povjesničar, stručnjak za Kinu Jonathan Mirsky u osvrtu za The New York Review of Books piše o jednoj od najpopularnijih televizijskih emisija u kineskoj provinciji Henan, „Razgovori prije smaknuća". U emisiji koja je prošlog prosinca skinuta s programa nakon pet godina prikazivanja voditeljica Ding Yu, privlačna i uvijek ukusno dotjerana mlada žena, „intervjuira pred kamerama osuđenog ubojicu kojeg uskoro čeka streljački vod ili smrtonosna injekcija". Emisija je rijedak primjer bavljenja temom smrtne kazne u medijima, što kineske vlasti obično izbjegavaju. Amnesty International i druge organizacije za ljudska prava optuživale su Kinu za pogubljenje većeg broja ljudi nego u svim drugim zemljama zajedno. Smrtna kazna predviđena je za 55 vrsta zločina - donedavno ih je bilo 68 - od utaje poreza do „zločina protiv države", a ukupan broj pogubljenih državna je tajna.

Sve, osim scene egzekucije...

2006. godine, međutim, Ding Yu je sa svojom emisijom prvi put uvela smrtnu kaznu „ravno u kineske domove - i to s vladinim pristankom". Njezini intervjui prikazuju se na kanalu koji je pod nadzorom države, a svaku emisiju moraju prvo odobriti Državni odjel za propagandu i suci koji su donijeli presudu. U pet godina napravljeno je više od 200 intervjua; samo pet osuđenika odbilo je sudjelovanje u emisiji, dok su svi drugi rado iskoristili priliku da javnosti predoče svoju stranu priče. Pritom je Ding Yu između onih 55 teških zločina „birala samo jasne slučajeve ubojstva", a njezini sugovornici „prošli su kroz kineski pravni sustav bez pretpostavke o nevinosti, često na brzinu osuđeni u zatvorenom sudskom postupku bez pravnog zastupnika i bez svjedoka". Vijest o emisiji proširila se svijetom tek nedavno, nakon što je BBC u ožujku prikazao dokumentarac o tom televizijskom fenomenu.

Pozivajući gledatelje na toleranciju, Ding Yu traži od osuđenika da se pred kamerama ispričaju za svoje zločine kako bi im „pao kamen sa srca", poput ubojice supruge koji moli kćer da mu oprosti što joj je nasmrt izbo majku. Prikazana su i djeca u sirotištu za potomke ubojica, koja „od srama" ne govore o zločinima svojih roditelja, te formalno nezakonita praksa odvođenja osuđenika na stratište na platformama kamiona „s natpisima oko vrata na kojima stoje njihova imena i zločini". Vide se i pripreme streljačkog voda - sve osim samog čina smaknuća. Neposredno uoči smaknuća, ubojice potpisuju izjavu da se ne žale na svoju presudu i dobivaju posljednju priliku susresti se s obiteljima, okovani i u pratnji čuvara, dok kamera bilježi njihove isprike i reakcije najbližih, a Ding Yu i dalje postavlja pitanja u pažljivo režiranim finalnim scenama.

Našminkana, nafrizirana

Ding Yu na intervjue dolazi pomno našminkana i nafrizirana, a „njezini sugovornici dovučeni su pred nju u lisičinama i lancima". S vječnim smiješkom na licu voditeljica „podsjeća osuđenike da su učinili nešto strašno" i ispituje ih o njihovim osjećajima, dok se oni redom lome, jecaju i mole za oprost. Ding Yu prema vlastitom je priznanju samo dvaput zaplakala tijekom intervjua, jednom pred ubojicom djeteta otetog radi otkupnine. Jedini osuđenik koji nije reagirao na uobičajen način je gay muškarac koji je ubio svoju majku, „prva otvoreno gay osoba koju je Ding Yu ikada srela". Homoseksualnost se u Kini do 1999. smatrala ozbiljnim prijestupom te je ovaj „tajanstveni" i „kontroverzni" sugovornik postao toliko popularan da mu je Ding Yu posvetila četiri emisije. Opisala ga je kao čovjeka feminizirana ponašanja čiji su joj pogledi na svijet bili neprihvatljivi te je razgovor s njim u njoj izazivao nelagodu. Na pitanje o razlogu ubojstva svoje majke, jednostavno je odgovorio: „Novac i seks". U posljednjem intervjuu prije strijeljanja pitao ju je hoće li otići u raj, na što nije odgovorila, i zamolio je da se rukuje s njime, na što je oklijevajući pristala.

Pornografija pred kamerama

Protagonistica jedne od najpotresnijih emisija žena je osuđena zbog ubojstva supruga zlostavljača koja je kolabirala pred kamerama tijekom intervjua. Prema BBC-jevu komentaru, kineski sudovi smiju mijenjati presude u slučajevima ubojstva unutar obitelji. „U slučaju ove žene to je trajalo nekoliko godina", dok njezina obitelj nije rodbini ubijenog supruga platila razmjerno veliku svotu od 8000 dolara. Izvršenje smrtne kazne odgođeno je na dvije godine, uz mogućnost pomilovanja. Žena koja je u vrijeme svog uhićenja ostavila 14-mjesečnu kćer na skrb šogorici dobila je priliku nakon pet godina ponovo susresti dijete koje je dotad živjelo u uvjerenju da joj je šogorica majka. Osuđenica na rastanku zahvaljuje Ding Yu koja joj savjetuje „da se u iduće dvije godine dobro ponaša".

Radi se, smatra Mirsky, o izrazito pornografskom projektu, dijelom zbog eksplicitnog prikaza emocionalnih reakcija osuđenih ubojica, a dijelom zbog taštog poziranja Ding Yu koja očito uživa u vlastitoj slavi i činjenici da je i mala djeca prepoznaju na ulici. Iako je smrtna kazna „stoljećima dio kineskog života i većina je Kineza, kao i većina ovdje u Britaniji, podržava", jedna iskusna i ugledna kineska sutkinja izrazila je svoje neodobravanje počinjenja zla da bi se osvetilo zlo i nadu da će smrtna kazna u Kini jednog dana biti ukinuta. Ding Yu na kraju emisije poručuje svim gledateljima da budu „strpljivi i tolerantni" kako više ne bi bilo ubojstava, a njezin šef ponosno je naziva „ljepoticom među zvijerima".