Christiane AmanpourAmerička novinarka CNN-a Christiane Amanpour bila je jedna od prvih stranih novinara koja je izvještavala o strahotama rata u BiH, posebno tijekom opsade Sarajeva.

Dvadeset godina kasnije, na stranicama CNN-a prisjetila se početka rata u BiH i svih strahota koje je taj grad proživio. Također, povukla je i paralele sa trenutnim stanjem u Siriji.

"Prije dvadeset godina, 5. travnja 1992. godine, Suada Dilberović i Olga Sučić su ubijene u Sarajevu. One su bile prve žrtve za koje je svijet čuo. Tako je počeo bosanski rat. Ja sam pratila taj rat, i mnoge kolege se danas okupljaju u Sarajevu na komemoraciji stotinama tisuća žrtava, ranjenih i izbjeglih. Ovo je bio rat koji nam je predstavio termin "etničko čišćenje", piše Amanpour na početku svog teksta.

"Srbija, dominantna balkanska sila u to vrijeme, je htjela sačuvati Jugoslaviju i, kada nisu uspjeli, počeli su etničko čišćenje u stvaranju "Velike Srbije". Bila je to užasna fantazija u kojoj su uništena etnički različita područja i društva koja su živjela u miru i prosperitetu u Bosni i Hercegovini. Taj rat je bio odrednica za regiju, svijet i nas koji smo ga pokrivali. Svjedočili smo četverogodišnjem herojskom otporu građana pod opsadom, snajperima i granatama. Osjetili smo što je bol gledajući kako brutalno ubijaju mušakrce, žene i djecu. Oni nisu bili vojnici, ubijali su ih u redu za vodu i kruh, ili kad su išli u školu.

Svjedočili smo gorčini cinizma međunarodne zajednice koja je neko vrijeme odbijala intervenirati. Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici su koristili svaki mogući izgovor, pa čak i upotrebu riječi "genocid" kako bi izbjegli intervenciju. Nikada neću zaboraviti sahranu male Almedine. Sjećam se da joj je na posmrtnoj ploči nedostajalo slovo "a". U Sarajevu je nedostajalo svega. Nikada neću zaboraviti majke i očeve koji su prelazili Sarajevski aerodrom kako bi prešli u dio grada gdje su mogli kupiti svježe voće i povrće, nešto što će nadopuniti oskudne obroke i suhu hranu koju su dobivali od humanitarnih organizacija", opisuje svoje iskustvo Amanpour.

"Jedne noći, dok sam bila tamo, vidjela sam jednog oca koji je pronašao jabuku za svoje dijete. Za jabuku je on riskirao život. Danas je više od 11.000 praznih stolica postavljeno u glavnoj sarajevskoj ulici kao tiho, bolno i snažno sjećanje na poginule u ratu. Uz ubijene građane Sarajeva, mnoge moje kolege su poginule ili su ranjene tamo. A tko bi ikada mogao zaboraviti logore smrti, izgladnjele zatvorenike koji podsjećaju na užasne zločine Drugog svjetskog rata. To je bio kraj 20. stoljeća. To je bilo doba satelita. Mi smo bili tamo i izvještavali smo iz dana u dan, iz tjedna u tjedan... godine u godinu", piše Amanpour.

"Ovo je bila era "nikad više", a ponovo se događa, etničko čišćenje i genocid u našem dvorištu, pred našim očima. Borimo se svom snagom naših medija. Za mene, Bosna je bila mjesto gdje sam naučila istinu. Bila sam užasnuta kad su mi govorili da sam pristrana, neobjektivna, da sam stala na jednu stranu i prekrižila zlatno novinasko pravilo", napisala je ova američka novinarka.

"Baš kao u Bosni, sirijskim pobunjenicima/opoziciji je odbijeno pravo na obranu, zbog straha od ubrzanja i proširenja konflikta. Baš kao u Bosni, kad su Sjedinjene Američke Države i saveznici rekli da neće intervenirati, jer je to civilni rat i sve strane su jednako krive (iako to nije bio slučaj, znalo se tko je agresor), u Siriji danas ne znaju kome da pomognu, koga da naoružaju, opozicija je razjedinjena. Lekcija Bosne je ta da naše demokratsko i slobodno društvo, koje teži ka najvišim vrijednostima ljudskosti, nije više moglo gledati kako su civili masakrirani. To je bila lekcija koja je predugo implementirana i stvorila mir koji nije savršen, ali je prestalo ubijanje", piše Amanpour.

Originalni tekst preveo je portal klix.ba