Thievery Corporation – ” The Cosmic Game” (ESL)

Posjetitelji preklanjskog koncerta Thievery Corporation na Jarunu upotpunili su sliku vrlo zanimljivog fenomena kakav kod nas nije viđen još od gostovanja Gang Of Four na jednom davnom zagrebačkom bijenalu i neočekivanog uspjeha “Jugotonovog” izdanja albuma “Solid Gold”. Oko 3000 ljudi okupljenih po opasno hladnom i kišovitom vremenu strpljivo su čekali na bliski susret s bandom koji definitivno nije bio planetarna atrakcija, a u tom momentu nije imao čak ni video spot u arhivu MTV-a. Pojačani s nekoliko stalnih vokalnih suradnika i pratećih muzičara, Eric Hilton i Rob Garza u Zagrebu su odsvirali jedan od najvećih koncerata na svojoj premijernoj europskoj turneji. DJ duo iz Washingtona, uvijek prepoznatljiv po besprijekornoj produkciji zvuka i skupim odijelima, ovdje je osigurao kult status već s debi albumom “Sounds From The Thievery Hi-Fi”, a kasnije su “Mirror Conspiracy” i “The Richest Man In Babylon” bili gotovo nezaobilazni u urbanim radijskim programima i zvučnim kulisama boljih zagrebačkih kafića. Slične uspjehe Hilton i Garza postizali su u Njemačkoj, Austriji, Italiji, a katkad i u Francuskoj. No, na zapadnoj hemisferi nigdje nisu našli toliko jako uporište, osim dakako u vlastitom washingtonskom klubu “18th Street Lounge”. Prije njih je klupskom scenom prodefiliralo mnoštvo atipičnih američkih bandova isfuranih preko Londona, ali za Thievery Co. je i London bio samo usputna postaja na putu prema srednjoeuropskim odredištima. Uzrok ove anomalije najprije treba tražiti u dugotrajnom izbjegavanju recentnih angloameričkih utjecaja. Visoke produkcijske standarde Hilton i Garza preuzeli su od austrijskih downtempo velemajstora Krudera & Dormeistera, dok su se u svojim autorskim radovima i remixevima obično pozivali na klasike brazilske bossanove, afro-kubanskog jazza, jamajkanskog dub-reggaea, indijskog sitar-funka i francuske ili talijanske filmske glazbe. Na četvrtom albumu “The Cosmic Game” najviše mjesta opet zauzima pedantno razrađeni globalni mix u kojem dominira vokal indijske pjevačice Gunjan , međutim Thievery Co. se ovoga puta otkriva i kao još jedan američki band otvoreno suprotstavljen politici aktualnog predsjednika. Blago psihodelični početak s pjesmom “Marching The Hate Machines” rezultat je izvrsne suradnje s Flaming Lips, u kojoj Wayne Coyne ispred obje grupe poziva: “Let’s start make it clear who is the enemy here”. Kroz usta reggae “singjaya” Sleepy Wondera političke poruke prenose se u “Warning Shots”, dok se Perry Farrell iz Jane’s Addiction u gostovanju na budućem singlu “The Revolution Solution” postavlja radikalnije od mnogih protestnih pjevača iz doba Vijetnamskog rata. Krug poznatih gostiju zatvara David Byrne u afro-dub-funku “The Heart’s Lonely Hunter”. Možda je namjeravao samo vratiti dug Hiltonu i Garzi za već osam godina star remix njegove pjesme “Dance On Vaseline”, no Byrne je na albumu ” The Cosmic Game” odigrao jednu od najboljih post-Talking Heads uloga i čini se presudio u izboru legitimnih nasljednika. Štogod new wave nostalgičari mislili o tome, .

Bloc Party – “Silent Alarm” (Wichita / Dallas)

Poslije naglog proboja Franza Ferdinanda u Britaniji je pokrenuta široka potragu za srodnim bandovima makar približnog potencijala. Jedno od otkrića, dosad najviše favorizirano preko
NME-a, bio je kvartet Bloc Party. Odmah primijećeni kao polaznici iste art-rock škole iz koje je došao Ferdinand, Bloc Party dobili su veliki publicitet već sa singlovima “Banquet” i “Little Thoughts”, no najvažnije pripreme za lansiranje prvog albuma obavljene su na turneji s Killersima i Interpolom. Povezala ih je fascinacija engleskim post-punk zvukom s početka
80-ih, gdje su se dečki iz južnog Londona našli na domaćem terenu i malo jasnije nego njihovi američki kompanjoni posložili utjecaje Wire-a, Psychedelic Fursa i ranih The Cure.

Death in Vegas – “Milk It” (Sony / Menart)

U studijskom projektu, a potom i live bandu Death In Vegas, producent i DJ Richard Fearless dokazao je da je moguće istodobno slijediti Kraftwerk i Velvet Underground. Dvostruki kompilacijski CD “Milk It” predstavlja još uvijek nenadmašnu Fearlessovu kombinaciju electro-breakbeata i dark-psychedelic-rocka, izborom s prva tri albuma: “Dead Elvis”,
“Contino Sessions” i “Scorpio Rising”. Fanovi koji sve to odavno imaju u kolekciji zadržat će se na drugom disku gdje se nalaze raritetni remixevi s potpisima Davea Clarka, Trevora Jacksona, Adulta i Two Lone Swordsmena, kao i izvrsni singl “One More Time”, potpuno nezapažen prije četiri godine.

Madredeus – “Faluas Do Tejo” (EMI / Dallas)

Autentičnu fado glazbu u kojoj se još uvijek prelamaju povratni afrički utjecaji iz kolonijalne epohe danas najvjernije predstavljaju primadone Mariza i Misia, ali Madredeus nedvojbeno ima veće zasluge u popularizaciji “portugalskog bluesa” izvan world music auditorija. Dok je na razvikanom albumu “Movimento” bila zamalo utopljena u kičastu “easy listening” produkciju, Madredeusova interpretacija tradicije na “Faluas De Tejo” slušatelju ipak donosi nešto više od zvučne razglednice Lisabona. Četrdesetak minuta dopadljive glazbe za zagrijavanje prije premijere novog Marizinog albuma.

Zvjezdice:
Thievery Corporation – 4
Bloc Party – 3
Death In Vegas – 4
Madredeus – 3