Objavljeno u Nacionalu br. 484, 2005-02-22

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Začeće po Duhu Svetome Medicinski potpomognuta oplodnja u Bibliji

Iznoseći alarmantne i neprovjerene podatke o obolijevanju žena od raka jajnika, dr. Buković nepotrebno je uznemirio javnost i pokušao usmjeriti javno mnijenje protiv svojih kolega i medicinski potpomognute oplodnje

U ove korizmene dane, kad se posti i odriče od svega, pa i od pameti, moramo se upitati jednu važnu stvar: “Je li i Marija, mati Kristova, začela medicinski potpomognutom oplodnjom?” To se, naime, u subotnjem Novom listu upitala i kolumnistica Nela Vlašić , a ovih dana pitaju se i mnogi u hrvatskoj javnosti koji su pročitali ili čuli izjave dr. Damira Bukovića o pogubnosti medicinski potpomognute oplodnje i opasnosti od raka koja prijeti ženama ako pribjegnu takvim medicinskim tretmanima. Sudeći po izjavama doktora Bukovića, koji kaže da je za njega Biblija najbolja medicinska knjiga, Djevica Marija uistinu je rodila zahvaljujući medicinski potpomognutoj oplodnji. A potpomogao ju je Duh Sveti preko anđela Gabrijela. I što je najvažnije, Duhu Svetome to nije bila prva takva oplodnja, što znači da je već s takvim zahvatima imao iskustva. U Evanđelju po Luki lijepo stoji da se anđeo Gospodnji prvo ukazao Zahariji i da je njegova žena Elizabeta zatrudnjela iako je bila nerotkinja. Poslije toga Bog je poslao anđela Gabrijela u grad Nazaret da obiđe djevojku koja je bila isprošena za Josipa, ali još nije s njim stupila u spolnu vezu. Nakon što je ušao k njoj, rekao je: “Gospodin je s tobom, blagoslovljena si ti među ženama.” I još joj je rekao: “Ne boj se, Marijo! Jer si našla milost u Boga. I evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina, i nadjeni mu ime Isus.” Pri tome joj je Gabrijel, kao svaki pošteni liječnik, ili doktorski pomoćnik, objasnio i pojedinosti zahvata. Kad ga je, naime, Marija upitala kako će to biti kad ona ne zna za muža, to jest još je djevica, anđeo joj je rekao: “Duh Sveti doći će na tebe…”

lead 1 Djevica Marija rodila je Isusa zahvaljujući medicinski potpomognutoj oplodnji. A potpomogao ju je Duh Sveti preko anđela Gabrijela lead 2 Božja milost pripada samo spolnom odnosu u kršćanskom braku. Ali ako je Bog posvuda, zašto se nalazi samo u vagini, a ne i u epruveti?Jedna od najvažnijih scena iz Evanđelja, ova o bezgrešnom začeću, koja je u kasnijoj kršćanskoj imaginaciji doživjela stotine likovnih i književnih uprizorenja, scena koja je ugrađena u zapadnu kulturu kao jedan od najjasnijih dokaza Božje prisutnosti i početak nove ere, govori zapravo o nečemu što je u svijesti običnog čovjeka vrlo blisko potpomognutoj oplodnji. Najsretnija vijest zapravo je začeće po Duhu Svetomu i nagovještaj rođenja Boga. Ono što se u ovom slučaju pojavljuje kao predmet spora jest vjerovanje da se začeće, mimo ovih Božjih intervencija, može dogoditi u Božjoj milosti samo ako je prirodno, i ako dijete pripada partnerima koji su vodili propisan i čist spolni odnos ovjeren kršćanskim brakom. Ako je Bog posvuda, zašto se onda nalazi samo u vagini, a ne nalazi se u epruveti? Fascinira zapravo ta stoljetna netrpeljivost visokih crkvenih krugova prema svemu znanstvenom što zahtijeva promišljanje ili prilagođavanje stavova crkve novim dostignućima. S jedne strane, prihvatit će znanstvene teorije koje idu u prilog vjerovanju i Božjemu stvaranju svijeta kao što je, primjerice, teorija o velikom prasku i nastanku svemira u trenutku, iz jedne točke, jer je to najsličnije metafori Božjega stvaranja. S druge strane, katolički svećenici, a čak i liječnici koji podržavaju crkvene stavove i spremni su modificirati znanstvenu istinu da bi usuglasili stavove s crkvenim stavovima, proglasit će medicinski potpomognutu oplodnju nekršćanskim i nekatoličkim činom, a djecu bolesnicima. Jedan od argumenata protiv potpomognute oplodnje spomenuo je i Živko Kustić u jednoj od svojih Jutarnjih propovijedi. Pitanje je, naime, čije je dijete ako ga je jedna žena nosila, a jajna stanica pripada drugoj ženi. Pri tome se navodi i znanstveni dokaz, a to je DNK. Dijete bi, dakle, trebalo imati DNK žene čija je jajna stanica, a ne one koja ga je nosila, rodila i odgajala. Pitanje prvoga reda je onda čiji je DNK imao Isus? Naime, i u slučaju njegova začeća posredovao je netko treći, pa možemo reći da mu Josip nije otac, ali da mu ni Marija nije majka. Ili jest? Je li biblijska Marija samo surogat majka, utroba za nošenje ili mu je podarila i svoj DNK, kao što mu je podarila i svoju ljudskost? No to su načelna pitanja oko kojih se mogu voditi sporovi, a da se nikada ništa egzaktno ne dokaže. Međutim, u slučaju doktora Bukovića stvar je vrlo egzaktna. On je u javnosti nastupio zapravo krajnje agresivno po staroj inicijativi da ljude treba zaplašiti Božjim gnjevom i paklom. Samo što u ovome slučaju uobičajenu predodžbu pakla predstavlja opasnost od raka. Rak je i simbol i bauk, još uvijek najgora neizlječiva bolest današnjice koja se nerijetko shvaća i kao Božja kazna. Iznoseći alarmantne i neprovjerene, a možda i zlonamjerne podatke o obolijevanju žena od raka jajnika, doktor Buković je nepotrebno uznemirio javnost i pokušao usmjeriti javno mnijenje protiv svojih kolega i medicinski potpomognute oplodnje. Time je naškodio javnosti i građanima koji imaju pravo da ih ne obmanjuju, svojim kolegama i struci jer je petnaest uglednih ginekologa bilo prisiljeno demantirati Bukovićeve izjave te izjave katoličkih liječnika, a naškodio je i Katoličkoj crkvi koja u javnim polemikama u zadnje vrijeme ispada krajnje inferiorna upravo zato što je predstavljaju nekompetentni ljudi. Tako ovaj istup, na koji je reagiralo stvarno puno ljudi i u javnosti i privatno, u nevezanim razgovorima, postaje samo neka vrsta karnevalskoga uvoda u ozbiljne rasprave o pripremi nacrta zakona kojim će Hrvatska dobiti jedan od najkonzervativnijih zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, pri čemu bismo postali treća zemlja koja se sprema zabraniti donaciju jajnih stanica i spermija. U tome, nesumnjivo, Katolička crkva itekako ima svoje interese. Medicinski potpomognuta oplodnja, dakle, rezervirana je za heteroseksualne zajednice i nema nikakve pomoći sa strane. To što je samome Kristu netko sa strane pomogao da se rodi ne znači ništa.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika