LATINICA: HIPOHONDRIJA
Ponedjeljak HRT 1, 20.08
vijenac
Čovjek s estrade Dražen Turina Šajeta objavljuje cijelom svijetu i našem najboljem moderatoru i autoru projekta Denisu Latinu, u odličnoj emisiji scenaristice i urednice Jagode Bastalić, da je član udruge hipohondara, koju su on i prijatelji nazvali «Bojimo se najgorega». Geslo udruge nije viribus unitis, nego nešto strašno precizno: «imamo sve bolesti osim hipohondrije». Šajeta, istaknuti član udruge, govorio je kako se već godinama boji da će poludjeti i napraviti neko zlo, naročito ga je to mučilo u JNA, gdje je svojem najboljem prijatelju prije spavanja redovito davao svoj žilet na čuvanje, jer je tako bolje i za sve sigurnije. Šajetu i njegove svirače, koji su svi hipohondri, posebno je strah ići na naše otoke, jer liječnici su daleko, a bolest uvijek vreba.
Osim Šajetine predočena nam je i nimalo smiješna strana hipohondrije, ona u kojoj se ljudi upropaštavaju lijekovima koji im stvarno ruše zdravlje, no o tome ste već sve čuli, vidjeli i iskusili, a ako niste, nema smisla da to saznate baš sada i ovdje. Ako ste gledali emisiju, a niste jer ste baš bili nešto bolesni, saznali ste da je hipohondrija bolest, što je dobar početak.

Nakon Marinkovićeve potresne priče o nacističkoj zabrani dojenja u pulskoj bolnici, vlada hitno ukinula nečovječnu odredbu po kojoj majka mora stanovati najmanje petnaest km daleko, inače joj bolnica naplaćuje po dvjesto kuna za svaku noć dojenja bolesnog jednomjesečnog djetetaVIJESTI
Utorak, RTL, 18.45
Kaktus
Čovjek s kalašnjikovom drži pola sata na nišanu članove riječkog gradskog poglavarstva – nema nikakve sumnje u to da je stvar prava tv poslastica godine. Svim uredničkim debilima na svim televizijama usta su puna čuvenog izraza breaking news, što otprilike znači vijest zbog koje se prekida program. Sad su imali priliku, ali ne vidjesmo da je ijedan program prekinut zbog izravnog prijenosa.Talačka kriza događala se prijepodne, oko 10 h, u idealno vrijeme. Urednici svih televizija imali su cijeli dan vremena da iskopaju sve detalje o Josipu Šariću koji je kupio građevinsko zemljište, a onda saznao da na njemu ne smije ništa graditi, jer su gradski političari teren prekrstili u zeleni pojas. Naravno da ni jedna od tri naše televizije nije do navečer saznala ništa o detaljima afere, no RTL je bar poslije Vijesti, u kojima je naoružani g. Šarić bio na prvom mjestu, odmah emitirala polsatni snimak događaja.

24 SATA
Utorak, Nova TV, 19.00
Četiri kaktusa
Naše drage urednice i direktorice (Iva Gačić, Ivana Ivančić, Mirjana Hrga, Željka Markić), za razliku od HTV-a i RTL-a, gdje je to bila prva vijest, tek u 18. minuti svoje motrištarski bijedne emisije objavljuju vijest o talačkoj krizi u Rijeci. Prva vijest im je bila nešto o Papi i zdravlju mu, što je užasno novo, jer Papa je uvijek, desetljećima već, bio zdrav kao dren, kad eto ti bolesti.
Ono što je gore od lažnokatoličkog i tobože skrušenog motrenja Pape je 20. minuta u kojoj je objavljeno da je vlada, na temelju odlične priče Ernesta Marinkovića, ukinula nacističku zabranu dojenja u pulskoj bolnici. Nema više nečovječne odredbe po kojoj majka mora stanovati najmanje petnaest km daleko, inače joj bolnica naplaćuje po dvjesto kuna za svaku noć dojenja bolesnog jednomjesečnog djeteta. Malo je novinara koji dožive takvu satisfakciju kakvu je, ukidanjem propisa o kilometraži, hrvatska vlada priredila g. Ernestu Marinkoviću. Još je manje, budimo pošteni: nema komercijalnih televizija koje bi takvu poslasticu totalno omalovažile i strpale u 20. minutu. Bagatelizirati vlastitu priču i na taj način na privatnoj televiziji natjecati se s nekadašnjom pravovjernošću javne televizije strašan je anakronizam, jednak ovonedjeljnjem Matvejevićevu ili bilo čijem žalosnom jugoslavenstvu. Četiri uredničko-direktorske gracije tobože komercijalne Nove TV, koje su na HRT-u odgojili maestro Manjkas i kakademik Kosovac, ne bi trebale nikada napustiti politikantske ambicije da se u kretenizmu svojeg informativnog programčića natječu s kolosalnom državnom tv. Postignuti su značajni rezultati, treba samo nastaviti, jer večeras je HRT bačena na koljena. Do potpunog trijumfa nedostaje još samo sitnica: da je Tuki živ. Šteta, on bi se jedini radovao i jedini znao cijeniti pobožnost i patriotizam Markićke i društva.

DNEVNIK
Utorak, HRT 1, 19.30
Kaktus
Publiku bi silno zanimale sitnice, npr. gdje, kada i od koga je hrvatski branitelj Josip Šarić kupio zemlju.Umjesto toga pušta se više nego klimava izjava riječkog gradonačelnika Obersnela koji kaže, a HRT mu vjeruje, da je g. Šarić kupio zemlju od osoba koje su znale da je prenamijenjena i da se na njoj ne smije graditi. Zanimljivije od ove dosadne uredničke puzavosti bilo je hvaljenje, na sva usta, novinarke koja je za svoj radio izravno prenosila razgovor, pri čemu nam je više puta naglašeno da je radio takav medij. Medijski teoretičari htjeli su reći da je izravan tv prijenos nemoguć. Možda je to istina, možda sijedom dlakom i grmljem od obvrva obraštena glava Mirka Galića HRT Duvanovića zaista blokira valove s odašiljača u mjeri većoj od očekivane.

24 SATA
Četvrtak, Nova TV, 19.00
Četiri kaktusa
Nastavlja se vremeplov nostalgičara s Nove TV u Tukijevo doba nepotpisanih komentara. Glede i u svezi Marinkovićeve priče, na koju je vlada reagirala nevjerovatno brzo i pozitivno, čuli smo jako dugu najavu voditeljice, koja je toliko bazdila na komentar kao da ju je napisao sam akademik Kosovac, a iza te umotvorine išla su izjave sretnih roditelja jednomjesečne Ele Džombić koju majka sada smije dojiti besplatno. Ni to nije potpisano ničim, osim licem i glasom voditeljice i urednice, što nije velika šteta, jer nam se napokon objasnilo zašto nitko ne gleda Novu TV. Zato što njeni ljudi, tj. žene, ne znaju novinarski posao, niti su ga ikada znale.

KAD ZVONI?
Nedjelja, HRT 1, 17.40
Kaktus
Nova ingeniozna dosjetka briljantnog scenarističkog para Zoran Ferić-Vlatka Vorkapić: svoje glupe dijaloge glavni junaci šapću. Trebalo je to smisliti. Kod prvog šapata mišljasmo šala je. Profesor govori glasno neke nevažnosti, a dvoje đaka jedva čuijno šapće ono što je bitno i tako jedno deset puta. Stvar je vrlo ozbiljna i treba je patentirati kao najbolji način za privlačenje pažnje, još samo da se nađu gledatelji koje će zanimati što im novoga imaju reći dokazano nezanimljive spodobe. Trebalo je krenuti obratno: od Dnevnika ka omladinskoj seriji. Naši ljudi vole ćuliti uši u smjeru naših političara, pa ne bi ni primijetili da voditelji i političari šapću. Tek kad bez pojačavanja tona uspiju sve čuti,kad je navika stvorena, dinamični duo Vorkapić-Ferić mogao bi početi puštati svoja šaputanja u svojoj seriji glasnog naslova.