PROMIDŽBENI PROGRAM
Petak, HRT 2, 21.40
Četiri vijenca
Ima već jedno, brat-bratu, dobrih desetak dana kako se na našim televizijama vrti predivna, fina, draga, duhovita, dosjetljiva, zabavna i za naše prilike silno nova, pametna i moderna reklama koju je stvorio veličanstveni Zoran Pezo, a ni Zlatan Zuhrić Zuhra nije tu bez zasluga. Spomenimo i Stelu. Nju, na početku neuku, zove Zuhra da joj pokaže čari interneta za samo 99 kuna. Uvaženi g. Zuhra, u savršeno odmjerenoj parodiji žanra zvanog tv-prodaja, mahnitom srdačnošću pokazuje sve sretnijoj i sretnijoj Steli prednosti stoljetnog boravka na internetu za smiješno malu lovu. Najbolje je ono kad pegla miša i u istom ritmu klima glavom i kesi se, ali ne gleda u kompjutor nego u publiku u studiju. Poslije genijalne sprdačine zvane «uskoro u svim boljim garažama», s familijom Sedlar u labirintima podruma Importanne galerije, ovo je druga stvar koja je hrvatski tv doprinos općem boljitku Zemlje i svemira. Obje stvari napravio je Zoran Pezo koji je zaslužio nešto puno bolje od vijenaca ovdje, npr. da ga opjeva narodni guslar Mile Krajina. To bi ljudi bolje razumjeli. Blago majci koja ga rodila. Blago ocu. Guslama protiv globalizacije. Bilo čim, samo da nam je Pezo živ. Uostalom, zar Milin deseterački distih «Franjo Tuđman i njegova žena/familija fina i poštena» nema neprolaznu vrijednost.

Galićevi veleumovi i komičari Pišek, Pušek i Šprajcek silnom snagom svoje rasudne moći već su diskvalificirali Babićev hrvatski pravopis kao smiješan, što je nezapamćen uspjeh još od dana kad je sinek Nenek Ivanković u «Danasu» najozbiljnije napadao hrvatstvo Ladanova prijevoda AristotelaTENIS: SAD – HRVATSKA
Petak, HRT 2, 22.00
Četiri kaktusa
Od petka navečer do ponedjeljka u rano jutro, dok Ivan Ljubičić Ljubo definitivno nije zgazio američke seljačine na čelu s Redneckom Roddickom, g. Milorad Dušanović mučio je svojim mislima i opažanjima nas hrvatske idiote u domovini, a što je tek radio u domovima sirotih iseljenika u San Pedru i diljem prijateljske Kalifornije – e, toliko zla teško je i zamisliti, a kamoli počiniti. Iz njegovih usputnih primjedbi dalo se naslutiti da je imao kontakata s tamošnjom hrvatskom zajednicom kojoj se u to ime najponiznije ispričavamo. Te ljude život ni inače nije mazio, vidjelo se koliko ih je malo u gledalištu, nisu navikli, isti slučaj kao i za Olimpijskih igara u Sydneyu, kad su tamošnji Hrvati iznevjerili očekivanja Zagreba i nisu, u radikalnoj promjeni životnog stila, odlučili otići na neku sportsku priredbu i bodriti naše olimpijce. Odatle i Miloradov veliki oprez u opisu oduševljenja navijača koji su u ponedjeljak, oko tri i petnaest ujutro po našemen vremenui, još bili na tribinama. Više se bavio tenisom, što je poznata katastrofa

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
vijenac
Gostovao je Nenad Ivanković, čovjek jednako uspješan kao komunistički karijerist u novinarstvu prije Tukija i u Tukijevo doba, što bi trajalo do u nedogled da mu Tuki nije napravio lošu uslugu i umro. Kad mu je tata Tuki umro, naš obezglavljeni Nenek pokušao je odrasti i biti sam svoj tata. Nije znao kamo bi sa svojim novostečenim uvjerenjima (bio se, zbog potrebe službe, preobratio u katolika i desničara), pa je u neznanju pokušao biti političar i propao, što čini već šest godina. Voditelj Aleksandar Stanković tretirao je ovu beznačajnu tranzicijsku figuru kao vreću za svoj boksački trening, pa se nadamo da će to pomoći jačini njegovih udaraca protiv dugo nam najavljivanog premijera Sanadera koji je danas bio na putu po Europi.
Ako Stanković ne isprepada i ne iznervira predsjednika vlade, kao što je danas sineka Neneka, onda cijela stvar nije imala smisla. Olakotna okolnost za Stankovićevu grubost, osim njegove mladosti i fizičke kondicije superiorne starčeku Ivankoviću kojeg mori sindrom vječne mladosti, bila je to što se g. Stanković borio protiv dvojice. Ivanković ima dvije ridikulno (pardon: radikalno!) suprotne karijere, pa se Aca Faca bavio Nenadom i Ivankovićem. Obojica, i Nenad i Ivanković, silno su se uvrijedili kad im je na kraju Stanković citirao neke njihove novinske tekstove.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
vijenac
Slobodan Novak nakon trideset godina objavljuje novi roman, i taj maritimnog naslova: «Pristajanje». Kod njega doma bila je ona sijeda gospođa Lina Kežić, nema veze što je on uspravio po stolu nekoliko svojih novijih knjiga dok je govorio da ga baš briga za publicitet. Gospon Novak su prevelik pisac da bi te ljudske sitničice mogle naštetiti grandioznosti zbivanja.

SHPITZA,
Nedjelja, HRT 1, 22. 10
Kaktus
U podrepaški dugačkoj i predugačkoj obradi sifilitične «Dore» večeras su bili silno bezazleni i zaigrani baš oni intelektualni giganti, voditeljica Pišek i voditelj Despot zvan Pušek, koji su inače uvijek skloni nekoj porugici spram Eltona Johna, Madonne, Michaela Jacksona, da o hrvatskom estradnom i inom polusvijetu i ne govorimo. Pošto su dobroćudno i sa simpatijama izvijestili o svim tim debelim, ružnim, starim ili anonimnim hrvatskim izvođačima kojekakvih dosadnih pjesama za stravičnu Euroviziju (koji je to sad vrag?), Pišek koja o sebi i večeras laže da je vječna gospođica (a bila je udata gospođa) i Pušek koji kod kuće ima ženu koja piše knjige, počeli su ironizirati pravopis, tj. rugati se riječima na način Nenada Ivankovića iz 1988. godine.
Tada je naš mali Nenek bio u životnoj formi, zamislite samo: urednik koji si je u stanju sam objaviti napad na Ladanov prijevod Aristotela i čini to avangardno, već tada na večerašnjoj razini tandema Pišek-Pušek. I Nenek je prije šesnaest godina napadao bespomoćne riječi, tj. Ladanove hrvatske filozofske termine, i to vrlo ozbiljnim tonom, baš kao što to čine Pišeci i Pušeci danas misleći da su silno duhoviti kad kažu strjelica i strjeličarstvo. Bespoštedni napad ironijom na bespomoćne riječi, koji je otvorio Zoran Šprajcek kad je u svojem Dnevniku rekao Hlovjerka, stječe nove pristaše iz noći u noć. Svi ti ljudi čine to u svojim emisijama, kao nekad Nenek u svojem novinskom prostoru i kao da znaju da im nitko ozbiljan to ne bi objavio, osim davnog urednika «Danasa» i osim, naravno, tv ravnatelja Mirka Galića Duvanovića koji i danas stoji iza svega mudrog.

VIJESTI IZ KULTURE
Nedjelja, HRT 1, 23.13
vijenac
Funkcionalna muzička škola, to je ona u Mlinarskoj. Prije četrdeset godina utemeljila ju je glazbena pedagoginja Elly Bašić. Bilo je to 1965. godine i lijepo je i pametno od urednice Line Kežić da svih pet tisuća gledatelja ove emisije podsjeti na vrijeme u kojem je pedagoški novo i primamljivo, kako đacima tako i profesorima ovog glazbenog učilišta, zvučalo načelo gđe Elly Bašić da baš svako dijete ima pravo na glazbenu kulturu. Vrijeme je bilo izuzetno milostivo prema toj čeljadi, pa Škola svojih prvih sjajnih četrdeset godina slavi u raskoši tv prezentacije koja je tek počela. Ne mislite valjda da će sve ostati na ovim minutama u vijestima iz kulture.