11.04.2012. / 08:25
Priča iz SAD-a
Bajka stoljeća
Predsjednički kandidat upotrijebi novac za opetovano objavljivanje oglasa koji uvijek iznova ponavljaju iste velike laži, kao što su „nemojte oporezivati bogate jer oni stvaraju poslove" i „nemojte oporezivati korporacije jer će se preseliti u inozemstvo" i „vlada je vaš neprijatelj" i „ona druga stranka želi pretvoriti Ameriku u socijalističku državu". A kako velike laži koje se stalno ponavljaju počinju zvučati kao istina, građani zemlje počinju u njih vjerovati i izaberu menadžera privatnog investicijskog fonda za predsjednika
IlustracijaZamislite zemlju u kojoj najbogatiji ljudi prisvajaju cijelu ekonomsku dobit. Postupno nagomilaju toliko mnogo ukupnog nacionalnog prihoda i bogatstva da srednja klasa više nema kupovnu moć kojom bi održavala kretanje ekonomije punom brzinom. Većina plaća srednje klase nastavlja padati, a njihova glavna imovina - njihovi domovi - ima sve manju vrijednost.
Zamislite da najbogatiji ljudi u ovoj zemlji koriste dio svog golemog bogatstva da bi redovito podmićivali političare. Navode političare da im srežu poreze do te mjere da više nema novca za financiranje važnih javnih ulaganja o kojima ovisi srednja klasa - poput škola i cesta ili sigurnosnih mreža kao što je zdravstvena skrb za starije i siromašne.
Zamislite, nadalje, da su među najbogatijima od tih bogataša financijeri. Ti financijeri imaju toliku moć nad ostatkom ekonomije da mogu navesti prosječne porezne platiše da ih otkupe kad im klađenje u kockarnici zvanoj tržište dionica krene naopako. Imaju toliku moć da čak gaze pravila namijenjena ograničavanju njihove moći.
Ti financijeri imaju toliku moć da prisiljavaju biznise na otpuštanje milijuna radnika i smanjivanje plaća i povlastica milijuna drugih kako bi se maksimalno uvećali profiti i podigle cijene dionica - sve to čini financijere još bogatijima jer posjeduju tolike dioničke udjele i upravljaju kockarnicom.
Sada zamislite da su među najbogatijima od tih financijera ljudi zvani upravitelji privatnih investicijskih fondova koji kupuju kompanije kako bi iz njih istisnuli još novca opterećujući ih dugovima i otpuštajući još više zaposlenika, a zatim prodajući kompanije za mastan profit.
Iako ti upravitelji fondova čak ni ne riskiraju vlastiti novac, već okupljaju ulagače koji kupuju određene kompanije, ipak stavljaju u džep 20% od tih masnih profita.
A zbog rupe u poreznim zakonima koju su stvorili političkim mitom, ti upravitelji privatnih investicijskih fondova smiju svoje basnoslovne zarade tretirati kao kapitalnu dobit na koju se plaća porez od svega 15% - iako sami nisu uložili ništa i nisu riskirali ni cent.
Konačno, zamislite predsjedničke izbore. Jedna stranka zvana Republikanska stranka nominira za svog kandidata upravitelja privatnog investicijskog fonda koji je zgrtao više od 20 milijuna dolara godišnje i plaćao samo 13.9% poreza - nižu ratu od mnogih u srednjoj klasi.
Da, znam da to zvuči nategnuto. Ali imajte strpljenja jer bajka postaje još luđa. Zamislite da taj kandidat i njegova stranka imaju plan dodatnog rezanja poreza bogatih tako da milijunaši uštede još 150,000 dolara godišnje. A njihov plan reže sve drugo o čemu ovise srednja klasa i siromasi - programe zdravstvenog osiguranja Medicare i Medicaid, obrazovanje, stručno osposobljavanje, bonove za hranu, financiranje studija, prehranu djece, čak i provođenje zakona.
Što se zatim događa?
Ova bajka ima dva završetka. Vi morate odlučiti koji je od njih pravi.
Na jednom kraju kandidat koji je menadžer privatnog investicijskog fonda okupi sve svoje prijatelje i sve iz kockarnice Wall Street i sve izvršne direktore velikih korporacija kako bi mu donirali najveću hrpetinu novca za kampanju ikada skupljenu - nešto što ne možemo ni zamisliti.
Kandidat upotrijebi novac za opetovano objavljivanje oglasa koji uvijek iznova ponavljaju iste velike laži, kao što su „nemojte oporezivati bogate jer oni stvaraju poslove" i „nemojte oporezivati korporacije jer će se preseliti u inozemstvo" i „vlada je vaš neprijatelj" i „ona druga stranka želi pretvoriti Ameriku u socijalističku državu".
A kako velike laži koje se stalno ponavljaju počinju zvučati kao istina, građani zemlje počinju u njih vjerovati i izaberu menadžera privatnog investicijskog fonda za predsjednika. Tada on i njegovi prijatelji pretvore zemlju u plutokraciju (u koju se ionako već počela pretvarati).
Ali postoji i drugi završetak:kandidatura upravitelja privatnog investicijskog fonda (i sav novac koji on i njegovi prijatelji koriste u pokušaju da prodaju svoje laži) ima suprotan učinak. Ona probudi u građanima zemlje svijest o onome što se događa s njihovom ekonomijom i demokracijom. Ona među građanima rađa pokret kojim traže da im se sve to vrati.
Građani odbacuju upravitelja fonda i sve što on zastupa i stranku koja ga je nominirala. I počinju obnavljati ekonomiju koja radi za sve i demokraciju koja uvažava svačije potrebe.
To je, dakako, samo bajka. Ali njezin kraj ovisi o vama.
Autor Robert Reich je sveučilišni profesor na Berkleyu. U Clintonovoj administraciji obnašao je dužnost ministra rada
Tekst je prenesen sa stranice robertreich.org
Prevela Diana Robaš
Vezane vijesti
SAD čestitao Hrvatskoj Dan državnosti
Sjedinjene Države uputile su Hrvatskoj čestitku u povodu Dana državnosti 25. lipnja. "U ime predsjednika Baracka Obame i naroda Sjedinjenih Država,… Više
- Biskup kriv za prikrivanje pedofilije
- Jedan od sedam Amerikanaca bez zdravstvene zaštite
- Facebook će platiti 10 milijuna za "sponzorizirane statuse"
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu