Razvijajući sklonost pridavanja intelektualnih naziva banalnim stvarima, možda zato kako bi pred narodom ispali pametni, za izostanak kolektivnoga oduševljenja prema Europskoj uniji pripadnici hrvatske političke kaste izmislili su termin “euroskepticizam”, i o njemu u zadnje vrijeme raspravljaju s prizvukom loše prikrivene dramatike. U tom kontekstu, Stipe Mesić šalje uvijena “državnička” upozorenja naciji da ne treba podlijegati izolacionističkim porivima. Kolinda G. K. umanjuje značenje najavljene odgode početka pregovora, strahujući da će se režimu drastično srozati ionako dvojbena popularnost. “Ništa se neće dogoditi ako pregovori ne počnu sedamnaestog ožujka…” Zar doista? O sedamnaestom ožujka trube već mjesecima, i sad je odjednom postao nevažan. Rukovodstvu je jasno da se europski fetiš u Hrvatskoj počeo otapati zajedno s posljednjim snijegom. Idolatriju Unije počeli su s nepovjerenjem doživljavati i mnogi benigni građani, a ne samo desničari i nacionalistički radikali. Zašto?

Iz eurotransa u eurodebakl

Prvo i osnovno: osim usiljenoga galopa prema Europskoj uniji, Ivo Sanader – uz kreativnu asistenciju Mesića i Račana – nije ponudio nikakav drugi program nacionalnoga preporoda, i njegov eurotrans* ljudi su počeli intuitivno shvaćati kao politički paravan za hrvatski ekonomsko-socijalni debakl. Zemlja je rasprodana strancima. Inozemne kompanije pokupovale su sve firme koje izbacuju profit, a sve one koje se ne mogu neposredno materijalizirati, odlaze u propast. Razni preprodavači i veletrgovci teške milijune zarađuju na bezočnoj eksploataciji domaćih radnika. Sve hrvatske banke postale su vlasništvo stranih velebanaka koje u Hrvatskoj kreditiraju prodaju nehrvatskih industrijskih proizvoda, jer Hrvatska vlastite industrije gotovo da i nema. Cijene nekretnina i zemljišta prilagođavaju se mogućnostima inozemnih bogataša i rentijera. Hrvatski građani pretvaraju se u pauperizirane najamne radnike stranih kapitalista i Tuđmanovih tajkuna, sretne ako mogu dobiti bilo kakav posao. Strane telefonske kompanije izvlače basnoslovne profite na monopolističkim cijenama razgovora. Nemilosrdno se ukidaju i najminimalnije forme socijalizma.

Zatvaranje očiju pred katastrofom

Svakodnevno poskupljuju osnovni životni troškovi za hranu, odjeću, lijekove, grijanje, vodu, struju i razne vrste usluga, dok plaće u većini profesija ostaju apsurdno neadekvatne. Pravna sigurnost građana na mizernoj je razini. Pravosudni i politički sustav u državi iza kulisa kontroliraju financijski moguli i ljudi koje bi taj sustav morao strpati u zatvor. Kao odgovor na sve to, režim je ponudio ulazak u Europsku uniju za četiri-pet godina, bude li sreće i zdravlja. Mnogi su taj odgovor skloni protumačiti kao travestiju i izbjegavanje suočavanja s aktualnom katastrofom. Ako danas već imamo astronomske cijene i rudarske zarade, tko zna što nas još čeka u toj Uniji koja je skupa kao vrag. Dakako, Unija za režim može biti i oblik kontrolnoga mehanizma. U europskim uvjetima, Sanader bi – na primjer – teško mogao preživjeti cenzuru jedne televizijske emisije koja govori o njegovoj ilegalno stečenoj imovini. U Hrvatskoj izvan Unije takav oblik cenzuriranja normalna je pojava. Hrvatskoj je Unija potrebna kao vrsta civilizacijske intervencije u prostor kontaminiran političkom samovoljom i banditizmom.
Mnogi je, međutim, ovdje doživljavaju ne samo kao put u ekonomsku neizvjesnost je i kao prijetnju nacionalnome ponosu, a Sanader je – kako se u zadnje vrijeme pokazalo – procvatu takvih stavova sa svoje strane pružio značajan povod. Na pitanje o slobodnome djelovanju britanskih špijuna u Hrvatskoj, koje mu je – na bazi teksta u zadnjem broju Nacionala – u Saboru postavio Anto Đapić, premijer je odgovorio moralističkim apstrakcijama, tvrdnjom da on služi samo onima koji su ga izabrali itd. Na drugoj strani – strahujući od dodatnih britanskih pritisaka i vlastite kompromitacije na domaćoj sceni – poduzeo je opsežnu zakulisnu akciju sprečavanja razvoja medijskih reakcija na spomenuti tekst. Nacional je, kao što je poznato, objavio dokumente koji dokazuju da britanska špijunska operativa hrvatsku vlast izvrgava vrlo nediplomatskim pritiscima. Britanski agenti zatražili su, preko šefa POA-e, u devet točaka, javno izjašnjavanje Mesića i Sanadera o Gotovini, provedbu policijskoga pritiska na pojedine ljude koji poznaju Gotovinu, zastrašivanje pojedinih sudaca, podizanje optužnica protiv Tureka i Bagića i dr.

Sanader se okreće kako vjetar puše

Sanader se pokorio mnogima od tih zahtjeva nadajući se da će na taj način kupiti privolu Londona i londonskih klijenata za početak pregovora. Nije kupio ništa, ali potvrdio je zato da se umije okretati kako vjetar puše, što je njegov provjereni stil. Kad je trebalo svrgnuti Račana, glorificirao je Gotovinu i nastupao protiv Haaga. Danas bi ne samo izručio Gotovinu Haagu nego i Engleze pustio da provjeravaju njegovu vlastitu kupaonicu, samo da može dobiti početak pregovora i zatim time mahati kao svojom velikom političkom pobjedom. Publici je, međutim, cijeli taj hrvatski eurocirkus počeo polako ali sigurno dosađivati. Na njega se uzvraća “euroskepticizmom”. Sanader, Mesić i Vlada ne pokazuju ni volje ni sposobnosti da se nose s hrvatskim svakodnevnim realnim problemima, ne provode nikakve promjene u ekonomiji i funkcioniranju države, cjelokupnu energiju i retoriku iscrpljuju na fantomu Europe, agresivno zataškavaju kolaboraciju sa stranim špijunskim službama i ne osjećaju potrebu da građanima objasne smisao svoje strategije, ako se opisano ponašanje strategijom može nazvati.

STUPAC TJEDNA: STANKO ŠRAM; “NAVIJAČKO” DIVLJANJE; JANICA

Umro je Stanko Šram, legendarno ime u hrvatskoj mostogradnji. Da su jedno od njegovih velikih djela – Maslenički most – u jednom trenutku počeli revidirati Tuđmanovi poltroni tipa Jure Radića, to će ostati zabilježeno u analima hrvatske ludosti.

• * *
  Hrvatske huliganske skupine odlučile su u povodu rukometne utakmice Zagreb – Partizan pokazati svoju društvenu snagu, priređujući javan teroristički doček ljudima iz Beograda: sportašima, novinarima, službenim delegacijama. Događaj će nesumnjivo odjeknuti, ne samo kao potvrda da hrvatska policija “navijače” nije u stanju staviti pod nadzor, nego i kao indikacija da se u Hrvatskoj povampiruje nacionalistički ekstremizam. Da se on hrani kolebljivošću Sanaderovog režima i nejasnim odnosima s Europskom unijom, u to nema sumnje. Udaljavanje od Europe lokalni teroristi doživljavaju kao preporod.
• * *
  Kad dokazano najboljoj skijašici na svijetu Veliki kristalni globus ili godišnja pobjeda u ukupnome poretku izmakne za devet stotinki sekunde, to se doista zove peh.