Orsat Miljenić (Photo: Goran Jakus/PIXSELL)Hrvatska udruga javnih ovršitelja prozvala je danas Ministarstvo pravosuđa da laže hrvatskoj javnosti i Europskoj uniji kada, u korist svojih najava o ukidanju javnih ovršitelja, tvrdi da bi ta služba postupak ovrhe dodatno produžila i poskupila, a resornog ministra Orsata Miljenića prozvala je za sukob interesa, odnosno da javne ovršitelje želi ukinuti kako bi ovršne predmete i dalje radio i na njima zarađivao njegov odvjetnički ured.

Osvrćući se na nedavne ministrove najave o ukidanju javnih ovršitelja, koji su s radom trebali početi 1. srpnja, javni ovršitelji su na konferenciji za novinare odbacili i lažima nazvali njegove tvrdnje da analiza provedbe ovrha u 2011. i broja ovršnih postupaka na sudovima pokazuje da bi se uvođenjem javnih ovršitelja postupak ovrhe dodatno produžio, troškovi porasli, a učinkovitost smanjila.

To su argumentirali svojim podacima po kojima je na dan 29. veljače neriješenih ovršnih predmeta na sudovima bilo 89.886, za razliku od službene statistike po kojima je taj broj 37.899, iz čega ovršitelji zaključuju da ministarstvo prikriva stare predmete.

Potvrdu te tvrdnje predsjednik Udruge Darko Graf nalazi u podatku Ministarstva pravosuđa kako pulski Općinski sud nema zaostataka u ovršnim predmetima, iako je, tvrdi, stvarno stanje da je taj sud krajem prošle godine imao 2266 neriješenih predmeta iz predviđene nadležnosti javnih ovršitelja, a da je od početka ove godine do 21. ožujka zaprimio 791 novi ovršni predmet.

Da je neistinita ocjena ministarstva kako nema potrebe za javnoovršiteljskom službom Graf vidi i u tvrdnji Ministarstva kako zaostataka nema ni zagrebački Općinski građanski sud, najveći sud u državi, iako je, naglasio je, krajem 2011. imao 29.622 neriješenih ovršnih predmeta.

Potpredsjednik Udruge Vedran Vidmar također je istaknuo da je neistina kako bi uvođenje javnih ovršitelja poskupilo postupak ovrhe.

Kao primjer naveo je da bi sudska ovrha na tražbinu od 1000 kuna neplaćenog računa za mobitel koštala 2631 kunu, a javnoovršiteljska 2433 kune, trošak sudske ovrhe zbog neplaćenih 3000 kuna zajedničke pričuve za stan je 4662 kune, a javnoovršiteljski bi bio 2443 kune, sudska ovrha za naplatu neplaćene premije kasko osiguranja za automobil košta 6893 kune, a putem javnih ovršitelja 3737 kuna. Naglasio je da je razlika između troškova sudske i javnoovršiteljske ovrhe veća što je veća tražbina.

Vidmar tvrdi da bi financijsku korist od sustava javnoovršiteljske ovrhe imao i državni proračun na ime poreza, prireza i doprinosa za zaposlene u javnoovršiteljskim uredima, uštedilo bi se na bruto plaćama sudaca, sudskih savjetnika i ovršitelja te drugih osoba u važećem sustavu ovrhe, a uštede bi bile i na svim materijalnim troškovima provedbe ovrha. Stranke u ovršnih postupcima uštedjele bi, pak, jer ne bi bili nužni odvjetnički troškovi, koje je Vidmar nazvao "industrijom duga", a ne bi bilo ni nepotrebnih troškova promjene dijela imovine koja je predmet ovrhe niti zlouporaba ovrhe.

"Vlada bi se po Ustavu i zakonima trebala brinuti za opći državni interes, a to je u ovom slučaju uvođenje službe javnih ovršitelja jer je jeftinija, učinkovitija i brža", ustvrdio je.

Član Udruge Marko Lapaine ocijenio je kako je jasna namjera odvjetnika i javnih bilježnika da zadrže rad na ovršnih predmetima i iz njih maknu javne ovršitelje. Izvijestio je da je početkom travnja u pismu tijelima Europske unije zatražio da se provjeri mogućnost može li se stopirati posljednji potpis na ugovor o pristupanju Hrvatske u EU, budući da je Hrvatska, po njegovom mišljenju, izigrala ono na što se obvezala u pregovorima i samom ugovoru - da će uvesti javne ovršitelje.

Ministra Miljenića prozvao je za sukob interesa, odnosno da ukidanjem javnih ovršitelja zapravo želi pogodovati odvjetničkim uredima, jer iz jednog i sam dolazi. "On je u očitom sukobu interesa jer bi drukčijom odlukom sam ukinuo dio poslovanja svoga ureda", zaključio je Lapaine.