Pratite li redovitije ovu rubriku, zasigurno ste primijetili kako su neki od filmova koje vam predstavljamo snimljeni u vrlo skromnim uvjetima. Tako je, primjerice, jedan od najboljih filmova 2004. izdanih u Hrvatskoj na DVD-u, “Praznici s April”, stajao 300.000 dolara. Darren Aronofsky snimio je “Pi”, jedan od najzanimljivijih suvremenih američkih filmova za samo 60.000 dolara, a prvijenac redatelja “Mementa” Christophera Nolana “Following” stajao je nevjerojatnih 6000 dolara. Produkcija “Pučine straha” bila je nešto više, 130.000 dolara, no usporedimo li tu svotu s milijun eura koliko otprilike, barem na papiru, stoje naši jeftiniji filmovi, vidimo kako se u bogatoj Americi i Velikoj Britaniji danas snimaju desetak, pa i stotinjak puta jeftiniji filmovi negoli u siromašnoj Hrvatskoj, filmovi koji su bolji od naših onoliko puta koliko su jeftiniji. Nije mi namjera zamarati vas s još jednom, tisućitom analizom stanja domaće kinematografije, ozbiljniji filmofili davno su digli ruke od našega filma koji ima gledanost jedino na televiziji, kada poput recentne Vrdoljakove “Duge mračne noći” estetski nalikuje skupljoj varijanti “Ville Marije”. Klince koji posjećuju “CineStar” ili “Broadway Tkalču” hrvatski film i svi njegovi problemi zanimaju otprilike koliko i problemi industrijalizacije Benina ili Obale Bjelokosti. Hrvatski filmovi probili su se, istina je, na međunarodne festivale, no budimo realni, četvrt stoljeća nakon Tadićeva remek-djela “Ritam zločina” u Hrvatskoj još uvijek nije snimljen upola toliko dobar film, ne računamo li dva-tri također Tadićeva filma.
U sjeni bavljenja problemom financiranja hrvatskih filmova i ulogom koju bi u tome trebali imati država, ministarstvo, komisije, fondovi i kojekakve druge institucije u kojima uvijek sjede isti ljudi, obično ostane ne manje važno pitanje: koji su to ljudi koji naše filmove uopće snimaju?
Prije nekoliko tjedana, Tom Gotovac optužio je sve one koji su prema njegovu mišljenju upropastili hrvatsku kulturu, istaknuvši zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti. Većinu filmova snimaju ljudi koji su se ondje obrazovali. Iako na ADU predaju neupitni stručnjaci poput Ante Peterlića, Hrvoja Turkovića ili Tadića, dečki koji upišu Akademiju na njoj obično ne nauče ništa. Oni zapravo tamo i ne odlaze kako bi nešto naučili, nego kako bi stekli papirnatu potvrdu da su već odmalena umjetnici, a koja će im omogućiti da svakih nekoliko godina snime film, uvale se u neku komisiju, vijeće i slično i onda žive lagodno ne radeći apsolutno ništa. Akademiju upisuju uglavnom djeca redatelja, pisaca i različitih ljudi koji drmaju kulturom i kojima su njihovi roditelji mogli dati sve, ali ne i talent. Duhovni obzor većini njih počinje u Bogovićevoj i završava na križanju Jurišićeve i Draškovićeve. Mladi “akademici” kasnije smatraju da im je država dužna davati milijune jer su umjetnici, a nakon što ih pod svoje uzme neki “novokomponirani” producent koji je na vrijeme shvatio kako je isplativije ulagati u poznanstva u tijelima koja odlučuju o filmu negoli Dinamo, dobijemo situaciju zbog koje ljudi ne idu u kina.
Scenarist, snimatelj, montažer i redatelj filma “Pučina straha” Chris Kentis nije “rođeni” umjetnik, ali je zato vrlo praktičan čovjek. Nakon debitantskog filma “Grind”, realiziranog u “normalnim” produkcijskim uvjetima, on i supruga, producentica Laura Lau, dobili su dijete i činilo im se najjednostavnije drugi film realizirati na miru, u vlastitoj produkciji, s ekipom sastavljenom od samo dvoje-troje ljudi. “Pučinu straha” Kentis je snimao dvije i pol godine s tim da je pet dana u tjednu radio, uzdržavajući obitelj, a dva dana snimao film. Film je snimio relativno jeftinim digitalnim kamerama, montirao kod kuće na malo boljem kompjutoru, a osim dvoje glavnih glumaca i jednoga epizodista, sva lica koja se u “Pučini straha” pojavljuju tu su posve slučajno. Priču o supružnicima, roniocima zaboravljenima na pučini, koje napadaju morski psi, Kentis je odabrao jer je bila idealna za sredstva kojima je raspolagao, a on i supruga također se godinama bave ronjenjem.
Kentis i njegova žena potrošili su snimajući “Pučinu straha” 130.000 dolara. Hrabrost im se višestruko isplatila: nakon prikazivanja na Sundanceu “Pučinu” je za dva i pol milijuna otkupila tvrtka Lion’s Gate, te potom zaradila desetak puta toliko. “Pučina straha” nije neko veliko i nezaboravno umjetničko djelo, no riječ je o više nego korektnom ostvarenju koje zabavno i uzbudljivo prikazuje koliko je čovjek još uvijek malen suočen s prirodnim silama, otprilike koliko je malen student ADU suočen s Dubravom, u dva ujutro. Vratimo li se na početak naše priče, “Pučina straha” svjedoči kako je sve naše silne komisije, vijeća, ministarstva, akademije i ine organizacije usmjerene na ubijanje talenata i proizvodnju mediokriteta možda jedino moguće savladati inovativnim korištenjem digitalne tehnologije. Kada vrhunske digitalne kamere pojeftine, a naš standard malčice poraste, hrvatski će filmski entuzijasti, ako ih do tada uopće bude, imati sve tehničke preduvjete da ne trebaju ni jednu od spomenutih institucija. Unatoč svemu, talentima ipak nikada nismo oskudijevali, samo su oni otišli u Ameriku, poput Gorana Dukića, ili kao Dejan Jovović – postali košarkaški treneri.

BLITZ
DVD+VHS
Open Water, am. triler, 2003.
R: Chris Kentes
GL: Blanchard Ryan, Daniel Travis
FILM: 2
DVD: 3

RIDDICKOVE KRONIKE
Blitz
DVD+VHS
Sa samo nekoliko ostvarenja, među kojima su i vrlo dobri trileri “Planet tame” i “Ispod površine”, američki scenarist i redatelj David Twohy postao je ljubimac mnogih poklonika klasične hollywoodske narativne struje. Vjeran priči i karakterima u doba kada američkim žanrovskim filmom dominiraju efekti, Twohy je svojim najboljim filmom, “Ispod površine”, ujedno zabilježio i najveći komercijalni neuspjeh. Sudeći prema “Riddickovima kronikama”, nastavku “Planeta tame”, Twohy je, napokon, i sam odlučio zaigrati na kartu efekata. Rezultat je njegov dosad najslabiji uradak koji je na kraju krahirao na kinoblagajnama. No to i nije tako loše, Twohy bi se tako opet mogao vratiti oskudnije budžetiranim projektima u kojima će morati pričati priče.

The Chronicles of Riddick, am. SF triler, 2004.
R: David Twohy
GL: Vin Diesel, Colm Feore, Thandie Newton, Judi Dench
FILM:1
DVD: 1

REZERVNI DIJELOVI
VTI
DVD+VHS
Nuklearna elektrana u Krškom, speedway i međunarodna trgovina ljudima, karte su na koje je zaigrao slovenski redatelj Damjan Kozole u kriminalističkoj drami “Rezervni dijelovi”. Riječ je o sasvim pristojnom djelcu, kudikamo boljem od njegova prethodnog ostvarenja, “Porno filma”. Osnovna mana “Rezervnih dijelova” je krhka dramaturgija, no nju je Kozole mogao vrlo jednostavno prevladati uvrštavanjem u konačnu verziju filma barem pola bezrazložno izbačenih scena, koje možete pronaći među dodatnim prilozima ovom solidnom DVD izdanju. Druga mana filma možda i nije mana i više govori o ocjenjivaču negoli ocjenjenom; ipak, gledati slovenske gangstere kako piju, puše i stalno psuju, jednostavno je još uvijek pomalo nadrealno.

Rezervni deli, slov. krim. drama, 2003.
R: Damjan Kozole
GL: Peter Musevski, Aljoša Kovačić, Primož Petkovšek, Aleksandra Balmazović
FILM: 2
DVD: 2

MISERY
Continental film
DVD
Iako su filmovi snimljeni prema romanima Stephena Kinga uglavnom razočaravajući, redatelj Rob Reiner može se pohvaliti čak dvjema uspjelim adaptacijama Kingove proze: nostalgičnom dramom “Ostani uz mene” i trilerom “Misery”. Potonji, “Misery”, za nijansu je slabiji od iznimnog “Ostani uz mene”, no svako novo, pa tako i ovo gledanje, potvrđuje kako je riječ o jednom od najboljih trilera snimljenih na prijelazu iz 80-ih u 90-e godine, te da je Kathy Bates svog Oscara i više nego zaslužila. DVD izdanje “Misery” ne sadrži ni jedan dodatni prilog, međutim slika je fantastična pa će barem doći na svoje svi koji misle kako je šteta što se, nakon ovoga filma, briljantni snimatelj Barry Sonnenfeld odrekao kamere i prešao u redatelje.

Misery, am. triler, 1990.
R: Rob Reiner
GL: James Caan, Kathy Bates, Richard Farnsworth, Lauren Bacall
FILM: 4
DVD: 1

NOVITETI:

DAHMER (UCD)
EGZORCIST – POČETAK (ISSA)
MALA CRNA KNJIŽICA (Blitz)
MANDŽURIJSKI KANDIDAT (VTI)
OLUJA RATA (Blitz)
PRIJETEĆA ČISTINA (Continental film)
SJENA (Discovery)
TRAGOVI NA DUŠI (Discovery)