16.04.2012. / 12:26

Autor: Diana Robaš

Richard D. Wolff

Deficit, dugovi i demagozi

Umjesto da smanjenjem mirovina tjeraju radnike da plaćaju za krizu koju nisu skrivili, demagozi bi se, kaže Woff, trebali prisjetiti prethodnog pada američkog kapitalizma - Velike depresije 1930-ih godina. Tada su „moćni sindikati, socijalističke i komunističke stranke navele vladu da poveća poreze korporacijama i bogatima"

IlustracijaIlustracijaAmerički ekonomist i sveučilišni profesor Richard D. Wolff u članku za Truthout analizira politički govor u Americi na aktualne teme proračunskog deficita i nacionalnog duga. Približavanje predsjedničkih izbora dalo je i konzervativcima i liberalima priliku za uobičajene demagoške propovijedi u kojima spomenute teme koriste kako bi prodavali svoju ideologiju. Konzervativci inzistiraju na drastičnom rezanju radnih mjesta u državnom sektoru, mirovina i programa socijalne skrbi (osobito u zdravstvu). Liberali predlažu umjerenije mjere i proklamiraju vjeru u stimuliranje ekonomije te obećavaju boljitak i rast poreznih prihoda kojima će se pokriti nagomilani dugovi. Dvije oprečne strane, podsjeća Wolff, iste stavove zastupaju već desetljećima, a deficit i dug samo su im novi povod za „ponavljanje starih propovijedi svojim vjernicima". No, način na koji se novi problemi uklapaju u staru demagogiju može poslužiti kao vrijedna politička pouka.

Ključni razlozi

Wolff nabraja tri glavna razloga nagomilavanja deficita i dugova. Prvi je „kapitalistička kriza". Otpuštanje milijuna radnika dovodi do gubitka plaća i smanjenja državnog prihoda od poreza na dohodak. Pad prodaje vodi ka smanjenju dobiti za trgovce i, opet, manjim poreznim prihodima za državu. Propast tržišta nekretnina rezultira padom njihove vrijednosti, a time i iznosa poreza na vlasništvo „o kojem ovise lokalne vlade". Drugi su uzrok povećani državni troškovi, naime „iznimno skupi otkupi banaka i drugih korporacija" koje je Washington poduzeo kako bi stimulirao ekonomiju, unatoč padu državnih prihoda, kao i razdioba novca saveznim državama i manjim jedinicama kako bi se nadoknadili njihovi gubici.

Treći su razlog pretjerana „smanjenja korporativnih poreza na prihode i pojedinačnih poreza na prihode najbogatijih Amerikanaca". Krajem Drugog svjetskog rata na svaki dolar pojedinačnih poreza na dohodak došao bi dolar i pol korporativnih; danas na dolar pojedinačnih dolazi 0.25 dolara korporativnih poreza. Osim tog značajnog premještanja „poreznog bremena", najviša stopa pojedinačnog poreza na dohodak pala je s 94% na 35%, što predstavlja golemu olakšicu za najbogatije. Njihov je teret preuzela većinska srednja klasa, koju se tako silom gura sve bliže siromašnom sloju. Nije čudo, komentira Wolff, što se među stanovništvom širi revolt i nepovjerenje u političare svih predznaka.

Žrtveno janje

Zadatak je demagoga da bijes javnosti preusmjere ka odabranom žrtvenom janjetu, a sve s trostrukim ciljem zaštite bogataša i korporacija: od povratka poreznih stopa koje su nekoć morali plaćati, od plaćanja za krizu koju su 2007. dijelom prouzročili i od oduživanja za vladine otkupe koji su ih spasili. Njihovo žrtveno janje je javni sektor - „državni službenici i javne usluge koje oni pružaju", a osobito njihove mirovine koje se proglašavaju glavnim uzrokom deficita te se i demokrati i republikanci zalažu za njihovo rezanje. Wolff to razotkriva kao očitu izmišljotinu budući da se mirovine javnih službenika nisu povećavale godinama te posve sigurno nisu uzrok rasta proračunskog deficita i nacionalnog duga. Napadom na njih bogataši i korporacije prikrivaju vlastitu krivnju i štite se od osude javnosti, huškajući zaposlenike u privatnom sektoru protiv državnih zaposlenika.

Kapitalizam nadživio vlastitu korisnost za većinu

Umjesto da smanjenjem mirovina tjeraju radnike da plaćaju za krizu koju nisu skrivili, demagozi bi se, kaže Woff, trebali prisjetiti prethodnog pada američkog kapitalizma - Velike depresije 1930-ih godina. Tada su „moćni sindikati, socijalističke i komunističke stranke navele vladu da poveća poreze korporacijama i bogatima". Time se namaknuo novac za New Deal kojim su stvoreni sustav socijalnog osiguranja za starije od 65 i sustav naknada za milijune nezaposlenih te otvoreno preko 12 milijuna novih radnih mjesta. Dokidanjem nasljeđa New Deala posljednjih su desetljeća stvoreni preduvjeti za novu krizu koja bogatima i korporacijama sada služi za daljnje brisanje ostataka New Deala. To je znak da je kapitalizam „nadživio vlastitu korisnost za sve osim nekolicine korisnika tog sustava".


Vezane vijesti

Kako do novog 'New Deala'?

Kako do novog 'New Deala'?

New York Times nedavno je objavio rezultate istraživanja Federalnih rezervi o bogatstvu i prihodima američkih obitelji. Istraživanje je pokazalo da… Više

Komentari

registracija
11/10/10

agaSovulj, 16.04.12. 12:53

po meni ima još jedan razlog, a koji nije bez značaja - ratovi koje Ameri vode. Ovaj posljednji u Iraku koštao ih je, po procjeni Nobelovca Stiglitza, US$3 triliona. A praktički su svake godine od drugog svjetskog rata vodili rat s nekim negdje u svijetu.


registracija
9/3/10

nostradurus, 16.04.12. 15:24

Opet se mažu oči. Porezna politika ne oživljava ekonomiju - samo krediti koji se otpisuju - tj. kada se emitira novac bez duga.
http://www.scribd.com/doc/89402033/Financijski-Sustav-i-Novac


registracija
11/1/10

fluid, 16.04.12. 15:42

Sve što ste vas dvojica gore naveli,je sublimirano u ovim tezama istinskog stručnjaka.Što ne znači da niste u pravu ali ove tri ključne pozicije su osnov krize koja je na sceni.Dokle će,bumo vidjeli.Obično su trebali ili svjetski ratovi ili revolucije.Treće ne vjerujem da će biti opcija ,ma šta bilo kao pokušaj.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika