Objavljeno u Nacionalu br. 857, 2012-04-17

Autor: Dean Sinovčić

Željko Krajan

Frustrirane tenisačice dovodim na vrh

Novi trener hrvatskog Davis Cup tima govori koliko je teška suradnja s emotivno nestabilnim tenisačicama poput Dinare Safine i Dominike Cibulkove i ekskluzivno otkriva da počinje trenirati Srpkinju Jelenu Janković

'Tenisačicama najprije treba urediti odnose s roditeljima, dečkom ili bratom, a onda ih trenirati''Tenisačicama najprije treba urediti odnose s roditeljima, dečkom ili bratom, a onda ih trenirati'Prije tri godine 33-godišnji teniski trener, Varaždinac Željko Krajan, uspio je u nečemu u što gotovo nitko nije vjerovao - doveo je rusku tenisačicu Dinaru Safinu do prvog mjesta na svjetskog teniskoj rang listi. Dinara Safina je bila, kao i njezin stariji brat Marat Safin, beskrajno talentirana ali je, kao i njezin stariji brat, psihički i emotivno bila iznimno nestabilna, zbog čega joj je najbolja pozicija na rang lista bilo 17. mjesto. Krajan je uspio u nemogućem, nakon toga je trenirao Slovakinju Dominiku Cibulkovu i doveo je sa 47. na 15. mjesto svjetske rang liste, da bi nedavno postao izbornik hrvatske Davis Cup reprezentacije. Na njegovom debiju reprezentacija je poražena od Argentine u četvrtfinalu Davis Cupa pa je prvo pitanje koje smo mu postavili neminovno bilo - što vam je to, izborničko mjesto, trebalo? Mogao je i bez toga.


"Sigurno da sam mogao, ali dečki su tražili moju pomoć i ta činjenica je meni značilo puno, kao i činjenica da će mi jednog dana, kada iz ženskog tenisa pređem u muški tenis, biti od pomoći to što sam izbornik Davis Cup reprezentacije koja nastupa u najjačoj svjetskoj skupini", mirno nam je odgovorio Krajan.
Dečki koji su ga htjeli za izbornika, nakon što Goran Ivanišević u prosincu prošle godine nije uspio u svojoj nakani da postane izbornik, su igrači Marin Čilić, Ivo Karlović i Ivan Dodig. Sve je počelo nakon što su ga, potkraj prošle godine, zvali iz teniskog saveza. "U prosincu sam, dok sam bio u Americi na pripremama s Dominikom Cibulkovom gdje smo se spremali za Australian Open, pratio što se događa u savezu oko izbornika. Iznenada, preko noći, ljudi iz saveza su me kontaktirali nakon što su znali da je s Ivaniševićem završena priča i pitali me jesam li zainteresiran da me se prijavi na upravnom odboru kao jednog od kandidata za izbornika. Nisam imao ništa protiv, bilo mi je bitno da me dečki podrže, da mi vjeruju i da osjećaju da im mogu pomoći. Ipak sam ja na ženskom touru, a i ja i oni znamo kako se gleda na ženski tenis koji je nešto sasvim drugačije od muškog tenisa. Kada si na ženskom touru, jako je teško biti autoritet nekome tko je na muškom touru. Zato sam se nakon toga čuo s Čilićem i ostalima, rekao sam im da sam zainteresiran te da godišnje mogu izdvojiti poneki tjedan u vrijeme kada se igra Davis Cup. Oni su me u tome podržali i na njihovu inicijativu postao sam jedina realna opcija nakon Ivaniševića. Osim mene, kandidat je bio i Igor Šarić koji je izbornik igračima do 16 i 18 godina, a sada je moj pomoćnik u reprezentaciji, te Saša Hiršzon. Nas trojica bili smo ponuđeni igračima, a oni su izabrali mene", opisuje Krajan redoslijed događaja koji su prethodili njegovom imenovanju.

U slučaju Ivaniševića problem je, navodno, bio njegov zahtjev da mu mjesečna plaća bude 100 tisuća eura, a on zauzvrat neće voditi brigu samo o Davis Cup reprezentaciji, nego o svim naraštajima hrvatskog tenisa, ali to nije prihvaćeno. Krajan nije takav izbornik, kaže kako godišnje može izdvojiti poneki tjedan u vrijeme kada će se igrati Davis Cup dvoboji, a tada ga neće platiti savez već će dobiti svoj dio honorara od iznosa koji uplaćuje svjetska teniska federacija za svaki nastup reprezentacije u Davis Cupu. I opet smo ga pitali što mu je to trebalo, a on je ponovno odgovorio "Ja sam igrao na muškom touru, pet sezona sam u ženskom tenisu i zato sam poželio promjenu, a kada mi se već ukazala prilika, onda je dobro imati doticaja s muškim tenisom". I doista, prije 10 godina Krajan je bio 88. igrač na svijetu da bi zbog čestih ozljeda 2005. godine napustio profesionalno igranje tenisa i postao trener. Malo je neobično što je sada izbornik, dakle autoritet, Ivi Karloviću od kojeg je stariji samo 25 dana. Kako uopće može biti autoritet Karloviću? "I Zovko je tu, mlađi je samo dvije godine, bio je u reprezentaciji dok sam ja igrao za nju. Doista nisam znao kako će me prihvatiti kao autoritet jer smo vršnjaci, ali zbog rezultata koji sam sa ženama postigao posljednjih godina, gdje je Safina postala broj 1 a Cibulkova igrala dva četvrtfinala Grand Slam turnira i bila 15. na rang listu, ja sam se nametnuo kao autoritet". Bez obzira što ne cijene ženski tenis? "Upravo tako, bez obzira na činjenicu da tenisači ne cijene ženski tenis".

Treniranje tenisačica nije ni malo lak posao, uspjeh sa Safinom bilo je pravo rudarenje, a znajući što je sve Krajan prošao trenirajući Safinu, učinilo nam se da je vođenje Davis Cup reprezentacije "godišnji odmor" spram vođenja tenisačica poput Safine i Cibulkove. "Da, definitivno jest godišnji odmor, to je neusporedivo. Ja poznajem naše tenisače, ali ne mogu mijenjati njihov tehnički i taktički nastup, to nema smisla. A kada radiš s nekom tenisačicom svakodnevno tijekom godine onda moraš rješavati sve njezine probleme. Čak i mečevi koji su u Argentini trajali po pet sati su za mene izgledali poput 15 minuta meča u ženskom tenisu. U jednom meču ženskog tenisa pojavi se toliko problema koje moram riješiti, kao i u tom danu, kada rješavam njezine probleme s roditeljem, s dečkom, sa sms porukom koju je dobila, a ne sviđa joj se i tako dalje. To je doista neusporedivo", priznao nam je Krajan. Krajan je počeo voditi Safinu u drugoj polovici 2007. godine. Upoznali su se tako što je Krajan bio pomoćni trener Heinza Günthardta, bivšeg švicarskog tenisača, koji je bio trener Safinove. Krajan do tada nikada nije trenirao neku tenisačicu, ali je Safinova tražila nekoga tko je pun motiva i koji joj se želi u potpunosti posvetiti i ponudila mu je posao. Kako nam je prije tri godine pričala u intervjuu za Nacional, rekla mu je: "Željko, jesi li spreman raditi sa mnom? Pitam te to jer znam kakva sam, znam da sa mnom nije lako surađivati, imam svojih uspona i padova u ponašanju, u jednom trenutku sam dobro raspoložena, u drugom sam neraspoložena". On je prihvatio posao iako su se kolege treneri tome čudili. "Svi su mi govorili da nisam svjestan u što se upuštam. Ja je nisam poznavao, nisam bio na ženskom touru, da sam je poznavao možda ne bih radio s njom. Došao sam preko noći u ženski tenis, nisam bio svjestan u što ulazim, svi su mi govorili o problemima pa sam rekao hajde da vidim mogu li se ti problemi riješiti. Imao sam iskustva i samopouzdanja, znao sam gdje sam griješio u vlastitoj teniskoj karijeri i ubrzo sam vidio da slične probleme imaju i današnji tenisači. Znao sam da to nisu nerješivi problemi, što se kasnije vidjelo na rezultatima", sada priča Krajan. Pa koje su to razlike između muškog i ženskog tenisa?

"Kod tenisača je sve manje-više bazirano na tehnici i taktici, dok je kod tenisačica u pitanju organizacija cijelog dana. Od buđenja pa nadalje: kada jede, kada trenira, kada smije telefonirati nekome, to je posao od 24 sata. Tenisači su puno odgovorniji od tenisačica, puno samostalniji, puno više se sami brinu za svoje karijere. Ne znam jesu li tenisačice naučene da prepuste sve drugima, zbog čega same ne znaju rješavati svoje probleme već to za njih rade njihovi menadžeri ili roditelji. Zato moraš prvo riješiti okolne probleme, urediti odnose s roditeljima i dečkom, s kim smije pričati, s kim ne smije: ne smije trener pričati jedno o tenisu, a roditelji drugo. Tih vanjskih utjecaja ima daleko više u ženskom no u muškom tenisu", kaže Krajan i to dokazuje upravo na primjeru Safine."Njezin brat Marat Safin ju je stalno nagovarao da se ne muči i da prekine s igranjem tenisa. Svaki put kada bi razgovarala s njim, kada bi tražila njegovu pomoć jer je on prošao kroz sve to, on bi joj rekao: 'Nemoj me ništa pitati, rekao sam ti da tenis nije za tebe, vidim da se mučiš, prestani se mučiti'. A ona je doista bila ekstremna kada govorimo o stresu zbog turnira i mečeva".
I pored svega, nakon godinu i pol dana zajedničkog rada, u travnju 2009. godine Dinara Safina došla je do prvog mjesta teniske svjetske rang liste. Gdje su tada bili oni koji su Krajanu govorili da ne zna u što se upušta? "Svi bili zavidni, ljubomorni i okrenuli su mi leđa. Bili su u šoku zbog ostvarenog rezultata. Nitko nije vjerovao u Safinu, čak ni njezini vlastiti menadžer, a ni njezin brat Marat Safin".

Ipak, Krajan kaže kako je Safina na kraju, kao i većina tenisačica, izgorila i prerano prekinula karijeru. Godinu dana kasnije prekinula je suradnju s Krajanom, a krajem 2010. prekinula karijeru zbog problema s leđima. Krajan misli da to nije pravi razlog. "Nisu leđa bila nerješivi problem, to bi se riješilo za određeno vrijeme. No, ne znam zašto je zaista prekinula karijeru. Ona se jako potrošila u želji da dođe do broja 1 i da osvoji Grand Slam turnir, nije znala za granice, previše emocija je potrošila. Djevojke stalno igraju pod snažnim emocijama, dok se muškarci znaju kontrolirati. Žene će, ako se probude loše volje, plakati cijeli dan i onda treba riješiti taj problem kako bi ona mogla igrati. Ili je problem u njezinoj mami koja joj je poslala krivu poruku, ili je problem s dečkom koji je negdje viđen s drugom. To su problemi koji nemaju veze s tenisom".

Je li već tada pomislio da je rad s tenisačicama previše zahtijevan te bi se trebao prebaciti na treniranje tenisača? "Znao sam da, ako riješim takve probleme, ostvarujem napredak od 20 do 30 posto. A ako još posložiš neke stvari u samoj igri, onda možeš jako napredovati, više nego da treniraš muškarce. Primjerice, možeš preuzeti treniranje tenisačice koja je 50. na rang listi i za šest mjeseci ona može biti peta na rang listi, što je kod muškaraca nemoguće jer oni daju svoj maksimum. Kod tenisačica mnogo toga ne štima i ako to uspiješ promijeniti, onda dolazi do napretka". Zato smo ga i pitali što je to što najčešće ne štima kod tenisačica? U slučaju Safine, bilo je vidljivo da je pod Krajanovim režimom poprilično smršavjela. "To je bio jedan od uvjeta na početku suradnje. Nakon probnog roka od tri mjeseca rekao sam joj da, ako želi biti prva, mora promijeniti deset stvari. Rekao sam joj: 'Ako samo jednu od tih deset stvari nisi spremna promijeniti, nećeš postati najbolja'. Ona je pristala na sve, pa i na mršavljenje te je u godini dana izgubila 12 kilograma. Kada smo počinjali sa suradnjom, ona je u trećem setu svakog meča imala grčeve zbog problema s težinom. Kod muškaraca takvih problema nema, oni su profesionalci, oni brinu o svemu pa i o vlastitoj težini. A kad vidiš da među 50 najboljih tenisačica na svijetu njih 30 imaju problema s težinom, neke čak i 10 kilograma previše, meni je nevjerojatno da njezin trener to prepušta slučaju. A tenisačica može biti 30 posto bolja samo da pripazi na težinu".

Nakon prekida suradnje sa Safinom počeo je trenirati Dominiku Cibulkovu, najbolju slovačku tenisačicu, ali tu su se pojavili drugi problemi: njezini roditelji su diktirali njezin život, a to Krajan ne trpi. "Jedno vrijeme su se maknuli od nje. Kada sam postao njezin trener prestali su putovati s njom na turnire, što je neko vrijeme funkcioniralo. Kada sam je preuzeo bila je 47. na rang listi, godinu dana kasnije bila je 15. na rang listi, igrala dva puta u četvrtfinalima Grand Slam turnira, uz sve to osvojila je i prvi turnir u karijeri. Njezini roditelji nisu se miješali u njezin tenis, koliko u njezin život, a još su došli i problemi s dečkom. Nažalost, te probleme nisam mogao riješiti, a kako joj nisam mogao narediti da prekine odnose s roditeljima, onda sam se odlučio maknuti od nje", tvrdi Krajan kojem je, čini se, žao što je do toga došlo jer smatra da je talent Cibulkove bio neizmjeran. Čudno je da je izdržao probleme sa Safinovom, a nije sa Cibulkovom. "Probao sam, trajalo je blizu dvije godine, ali naišao sam na dosta problema koje nisam mogao riješiti, a koji su bile presudni da ona ne bude 15., nego četvrta ili treća tenisačica na svijetu. Još uvijek smatram da ona to može biti. Ne znam odakle dolazi taj problem da se zadovoljava s malim stvarima.

Njezinim roditeljima je bio prioritet da je prva u Slovačkoj, a daljnji uspjeh nakon toga nije nužan. Safina je imala pritisak jer se željela dokazati kako ona nije samo mlađa sestra Marata Safina, nego da i ona može postati najbolja tenisačica na svijetu. Ona je imala dodatnu motivaciju koju Cibulkova nema. A možda Cibulkova ima i veću tenisku kvalitetu od Safinove, ali nema tu želju. Teniski gledajući, Cibulkova ima 'zlatnu' ruku, ali nema cilj u životu. Njezin cilj bio je osvojiti jedan turnir, kada ga je osvojila bojao sam se da će izgubiti svaki cilj. I to se dogodilo, ona je izgubila motiv. A teško je kad igraš na turnirima, a nemaš cilj, iako možeš biti među najboljima".
Krajan je, čini se, postao stručnjak za rješavanje ženskih teniskih problema i drama, ali ne želi odstupiti. Zašto? "Zato jer me motiviraju rezultati i uspjesi. Još uvijek sam mlad. Nije lako, stalno putujem, više no dok sam bio igrač, ali motivacija rezultata i ciljevi, a to je osvajanje Grand Slam turnira s nekom tenisačicom bi mi puno značilo. Safina je bila u tri Grand Slam finala, ali nije osvojila ni jedan. Vidim da to mogu, kao što vidim da se mogu nositi s tim problemima.

Postoji jako puno trenera koji se nakon tjedan ili dva ne znaju nositi s tim problemima i završe suradnju. Ja uspijevam rješavati te probleme. Ne znam je li brže nalazim odgovore na probleme ili imam bolju komunikaciju, ali uspijevam", smatra Krajan koji neprestano radi s istočnoeuropskim tenisačicama, dok ga one iz zapadne Europe nikada nisu tražile. I sam priznaje da je to zato što za njega postoji samo jedno, a to je rad, red i disciplina. "Ja slovim za profesionalca, neke tenisačice govore da je sa mnom teško raditi jer sam vrlo zahtijevan. Kako su djevojke iz istočne Europe čvršće od onih iz zapadne Europe, onda s njima i radim. Možda je to stvar odgoja, možda su djevojke iz zapadne Europe mekše pa me se preplaše. Ja zahtijevam red, rad i disciplinu. Ništa ne prepuštam slučaju, ni s kondicijske strane, ni s teniske strane, nutricionizam, fizioterapeut, sve mora funkcionirati. Posebno treninzi jer neke tenisačice treniraju pola sata, neke po šest sati, a ja sam uvjeren da sa pola sata treninga nema napretka. Djevojka koja ima 22 godine, a trenira pola sata tek toliko da se održi, s takvom neću raditi".

Iako se nakon ovih riječi čini da je Krajan "bič Božji", vrlo je miran tijekom njihovih mečeva, kao što je bio miran dok je sjedio na klupi Davis Cup reprezentacije rijekom mečeva u Argentini. "Znam koje su reakcije meni smetale dok sam igrao, bilo od roditelja, bilo od trenera, bilo od djevojke. Smetalo me vikanje, skakanje, urlanje, komentiranje, pričanje na mobitelu. Imate trenere koji su stalno na mobitelu dok mu igračica igra. Ni to ne prepuštam slučaju, ja sam fokusiran na igrača dok je na terenu. Igrač ili igračica je pod dovoljnim stresom dok igra, ne trebam raditi dodatnu buku ili stres".

A onda nam je ekskluzivno otkrio da uskoro postaje trener još jedne istočnoeuropske tenisačice. Prvo je natuknuo kako će ovaj tjedan boraviti u Moskvi kako bi prisustvovao Federation Cup dvoboju između Rusije i Srbije, a onda dodao kako nakon toga počinje raditi sa srpskom tenisačicom Jelenom Janković. Ova 27-godišnjakinja prije tri i pol godine bila je najbolja tenisačica na svijetu, prije godinu i pol dana bila je blizu da ponovno postane najbolja na svijetu, a trenutno je 15. na svjetskoj rang listi. "Jelena Janković je još uvijek motivirana, osjeća da je u vrhu i ima tu želju osvojiti svaki turnir. Nikada nije osvojila Grand Slam turnir, to je još uvijek muči i ima motiv osvajanja Grand Slama. Ima 27 godina, sigurno nije zaboravila igrati tenis, ali je pala jer nije imala trenera. Još uvijek ima potencijala. U posljednje dvije godine mislila je da može sama, bez trenera i zato će joj sada sigurno trebati vremena da se vrati".

Osvajanje Grand Slam turnira očigledan je motiv i Jeleni Janković i Željku Krajanu kada smo ga pitali prelazi li u muški tenis kada osvoji Grand Slam turnir s nekom tenisačicom. Rekao nam je: "Možda, ne mogu to sada reći". Ponuda je, kaže, bilo, ali ne od najboljih tenisača. "Nitko iz Top 50 me nije zvao, samo oni nižeg ranga. A tu je i problem što tenisači ne cijene ženski tenis pa je to prepreka za moj prelazak u muški tenis. Kada prijeđem morat ću krenuti iz početka i dokazivati se nanovo. Mene vjerojatno koliko-toliko respektiraju jer sam igrao tenis i bio među 100 najboljih, ali znam da druge ne doživljavaju. Za njih su to dva odvojena sporta". Kaže kako vidi kod mnogih tenisača neiskorištene kapacitete. "Za vrijeme Davis Cupa vidio sam kod naših tenisača prostor za napredak koji bi se ostvario uz neke promjene. Osim kod Đokovića, Federera i Nadala, kod svakog igrača danas mogu naći prostor za napredak, pa tako i kod Čilića i Dodiga". Za Čilića smo sigurni, nikome nije jasno kako on stagnira uz svog trenera Boba Bretta koji je svojedobno trenirao Borisa Beckera i Gorana Ivaniševića. "Teško je reći bi li Čilić napredovao uz mene, kakav je Bob Brett trener i zašto mu Čilić toliko vjeruje. Ne znam kakve su metode rada Boba Bretta, ali u tjedan dana provedenih sa Čilićem vidio sam da ima prostora za napredak te da neke stvari shvaća na način koji ja smatram da nije dobar. Međutim, ja se ne mogu miješati u njegov odnos s Bobom Brettom jer ne znam na koji način oni rade i zašto Čilić stagnira, iako ima potencijal za ulazak među 10 najboljih na svijetu", zaključio je Krajan.

Vezane vijesti

Krajan započeo suradnju s Janković

Krajan započeo suradnju s Janković

Izbornik hrvatske Davis Cup reprezentacije Željko Krajan (33) započeo je suradnju s bivšom najboljom tenisačicom svijeta, Srpkinjom Jelenom Janković… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika