Objavljeno u Nacionalu br. 857, 2012-04-17

Autor: Srećko Jurdana

Milanović se opravdavao pred filonacistima

Umjesto da stvari nazove pravim imenom i jasno poruči kako sloboda govora i demonstriranja ne vrijedi za tipove koji izjavljuju da je 'Jasenovac bio samo radni logor', premijer Milanović pribjegao je provizornim objašnjenjima koja s biti fenomena nemaju veze, ali zato bitno umanjuju umjetnički dojam koji je proizvela njegova protuakcija

Zabrana održavanja najavljenoga filonacističkog skupa u Zagrebu mogla bi se tretirati kao doprinos civilizacijskoj uvjerljivosti aktualne vlade i njezinoga vođe. Tijekom mandata pokazali su već s nekoliko odlučnih poteza - prokomentirali smo ih u ovim kolumnama - da ne namjeravaju popuštati ucjenama koje periodički stižu s raznih strana hrvatskoga konfliktnog društva. Zabrana orkestriranoga ekstremističkog performancea potvrda je njihove konceptualne dosljednosti, ponešto neuobičajene pojave na hrvatskoj sceni. Vlade su dosad uglavnom bolećivo popuštale agresivcima i tražile s njima nekakav zajednički jezik. Milanovićeva sugerira da se pretjerano ne boji izazivača otvorenoga ideološkog sukoba unutar nacije, čime pripadnici hrvatske paralizirane građanske klase - kronične žrtve desničarsko-kleptokratskih režima - svakako dobivaju određeni momentum.


U građanskim i drugim krugovima pomno se pratilo kako će Vlada reagirati na najavljenu filonacističku provokaciju. Da su slučajno reterirali i dopustili skup - pod izlikom nekakve "slobode demokratskoga izražavanja" - izgubili bi u znatnoj mjeri vjerodostojnost kod svojih glasača i svih onih koji smatraju da Hrvatska mora jednom pokazati zube nacifašističkim afilijacijama i primitivnome nacionalizmu koji u društvu kronično pokušava prerasti u mjeru svih stvari. Režimi su ovdje suviše često izravno štitili takve huliganske forme "domoljubnoga" ponašanja (kojima uglavnom upravljaju dirigenti iz mraka), i da se Milanović odlučio za opciju uzmicanja, zabio bi Vladi autogol s dalekosežnim posljedicama.

Milanovićev relativizirajući glib

Nije, međutim; ispravno je procijenio da skup mora zabraniti, i time sačuvao svoj autoritet. Zapaženu podršku naknadno mu je pružio predsjednik Josipović s vrlo otvorenom izjavom da u Hrvatskoj egzistira "ustaška zmija koja nije općeprihvaćena niti je dio naše dominantne kulture i tradicije, no moramo znati da postoji i biti spremni na nju odgovarajuće reagirati". Nedvosmisleno se konfrontirao s "ustaškom zmijom" i pohvalio zabranu nacionalističkoga skupa, dodajući usput - u pokušaju zadržavanja nijanse nekakve "predsjedničke" neutralnosti - kako "uvijek postoji i druga strategija". Navedeni mali dodatak lišen je svrhe i retorički poprilično besmislen. No, kad je riječ o neutralističkim nijansama ili retoričkim pokušajima ublažavanja efekata oštrih svjetonazornih odluka, premijer Milanović otišao je neusporedivo dalje od Josipovića, čime je zapravo primjetno relativizirao političku poruku koja proizlazi iz zabrane skupa.
Objašnjavajući naciji svoje stajalište - nepotrebno zapravo, jer ono je bilo kristalno jasno samo po sebi - fokusirao se na internacionalnu stranu fenomena, i pokušao ostaviti dojam da s domaćim filonacistima nije (ili ne želi biti) u sporu. Da ne bi pretjerano uvrijedio ultranacionalističku populaciju, taktički je okrenuo stvar na zaštitu hrvatskoga teritorija. Plivajući daleko od Josipovićeve kategoričnosti u odnosu prema ustaštvu, ustvrdio je da "oni koji pozivaju na rušenje ustavnog poretka i grabež hrvatskog teritorija u Hrvatsku mogu doći kao turisti, ali nikako ne kao prosvjednici". Već sama ta izjava zasnovana je na nedosljednosti i ublažavajućim proturječnostima. Pozivanje na rušenje ustavnog poretka i otimanje teritorija kazneno je djelo, što znači da njegovi akteri u Hrvatsku ne bi smjeli doći ni kao turisti. U svojoj zbunjujućoj eksplikaciji odluke o zabrani Milanović se, međutim, još bitno dublje uspio uvaliti u retoričko-svjetonazorni glib: hrvatske sudionike planiranoga izgreda izuzeo je od odgovornosti, i teret situacije u cijelosti prebacio na "stranoga agresora".

Izmišljena 'obrana teritorija'

"Da se još radi o hrvatskim strankama, ajde-de ("ajde-de", to je nezgrapno folklorno izražavanje, posve neprilično za premijera koji daje službenu izjavu; op. a.), ali radi se o strankama iz nekoliko europskih zemalja koje pozivaju na grabež hrvatskoga teritorija i naša je obveza prema građanima da se tome usprotivimo." Kako vidimo, gospodin Milanović zaključio je slučaj na junački način, impersoniranjem Ljudevita Posavskog koji brižno čuva svoje granice. Da pred skupinom hrvatskih modernih barbara ne bi do kraja ispao anti-Hrvat, svoju odluku o zabrani nakaradnoga skupa odlučio je prezentirati kao oblik otpora inozemnom ekspanzionizmu. I taj dio njegovoga "objašnjenja", uostalom, protu­rječna je stilska figura. Nitko sa strane nije mogao razabrati da najavljeni sudionici skupa pokazuju nekakve ambicije prema otimanju hrvatskoga teritorija.

"Filonacistička internacionala" - u kojoj, začudo, nije bilo predstavnika iz Srbije (udruga Obraz itd.) - naprosto je pokušala Zagreb iskoristiti kao poligon za ulično demonstriranje svoje ideologije, uz pomoć minornoga lokalnoga društva koje se naziva "Hrvatskom čistom strankom prava". Tim ha-če-es-peom i njegovim ridikuloznim predvodnikom vjerojatno manipuliraju neki pozadinski sinkronizatori koji vladajuću lijevu koaliciju pokušavaju podvrgnuti testu ulične ekstremističke provokacije, po već više puta viđenome modelu. Jednom su to "branitelji", drugi put lokalno-međunarodni fašistički konzorcij, dekoriran parolama o generalima koje bi mu trebale osigurati imunitet pred hrvatskim zakonom.
Umjesto da stvari nazove pravim imenom i jasno poruči kako sloboda govora i demonstriranja ne vrijedi za tipove koji izjavljuju da je "Jasenovac bio samo radni logor", premijer Milanović pribjegao je provizornim objašnjenjima koja s biti fenomena nemaju veze, ali zato bitno umanjuju umjetnički dojam koji je proizvela njegova protuakcija.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

registracija
30/9/09

davor12345, 17.04.12. 10:52

"Desničarsko kleptokratski režim", ili "DKR" je super izraz. Stasiti dečki koji galame i lupaju se u prsa samo da bi mogli što više krasti od svojih sugrađana. Isto je super izraz "Hrvatska paralizirana građanska klasa" - masa koja već godinama nijemo promatra kako ih ovi prvi navedeni bezdušno pljačkaju "u očekivanju Godota" koji će to sve riješiti i ispraviti nepravde. Gledaju prema vlasti - ništa. Gledaju prema crkvi - ništa. Odnosno ne ništa! Čak prepoznaju to otimanje i s te strane! A treba samo izaći na ulice i pokazati ovim prvima da su u manjini i da nas ne zanima to što oni promiču! Pa bar je hodanje zdravo!


registracija
12/1/11

siziff, 21.04.12. 15:05

Kada bi Hrvati imali muda možda bi koji političar imao isto.
Ovako država eunuha ima adekvatne uškopljenike u politici i oko politike


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika