Prošloga tjedna konačno je postalo jasno da neki u Hrvatskoj stvarno pošteno obavljaju svoj posao. Naime, neimenovani župnik utrošio je, izgleda, nadljudske napore i nevjerojatna novčana sredstva kako bi preobratio jednu bludnicu: ženu koja je radila na vrućoj telefonskoj liniji. Kako i koliko ju je preobraćivao, to javnost nije saznala, ali ispis cifara koje je potrošio da bi spomenutoj seksofonistici održavao propovijedi privatnoga sadržaja djeluje naprosto nevjerojatno. Od travnja do prosinca spomenuti je dušobrižnik spiskao 170.000 kuna i time dokazao da Crkvi i duhovnicima nije stalo do novca i materijalnih dobara, kako im se često predbacuje, nego u prvome redu do ljudskoga života i spasa duše. Skoro dvjestotinjak tisuća kuna, novac za koji neka siromašna obitelj može riješiti svoje stambeno pitanje, otišlo je u džep vlasnika vruće linije za seksualne usluge putem telefona i vjerojatno u privatni džep bludne dame. Pri tome bi svakako bilo zanimljivo znati čiji je to novac i tko je zapravo plaćao svećenikove telefonske račune. Posve je vjerojatno da je ovaj dušebrižnik i telefonski propovjednik apsolutni rekorder u tome koliko je novaca potrošio na vrući telefon. Ono pak što bi građane ove zemlje u čitavom ovom slučaju isključivo trebalo zanimati jest je li taj ogroman novac privatno svećenikovo vlasništvo, dio nasljedstva, potječe li od prodaje nekakve nekretnine ili je pak na svoje privatne propovijedi trošio crkveni novac. Međutim, čak i da se radi o privatnome novcu koji ne potječe od nekretnina ili nečega takvog, postavlja se pitanje imaju li svi župnici takve plaće i ovako velika sredstva da za dva mjeseca na seksi telefon potroše impulsa u vrijednosti jednog manjeg automobila. Ono pak što nas se ne bi trebalo ticati kao građana, ali je vjernicima prilično važno, jest pitanje je li župnik, dok je razgovarao s tom damom, zamišljao tijelo Kristovo ili njeno tijelo; Kristove krvave rane ili njene sise. Jer nitko svećeniku ne može dokazati, ako nije čuo i snimio razgovore, je li nevjerojatnom upornošću pokušavao tu ženu odvratiti od bluda ili je u bludu i sam sudjelovao. To je kao da, primjerice, vidimo svojega župnika da ide u javnu kuću. Možemo li ga unaprijed osuditi kao bludnika ili je čovjek, eto, malo nekonvencionalan, pa je otišao u kupleraju propovijedati kurvama? Ako je tako, pošteno obavlja svoj posao i treba mu čestitati i na građanskoj i na svećeničkoj hrabrosti. Ipak, ruku na srce, teško je povjerovati da je spomenuti župnik preko telefona propovijedao. Puno je lakše povjerovati da se radilo o ispovijedi. I to prilično detaljnoj, kad je trošio u prosjeku dvadesetak tisuća kuna mjesečno.

lead 1 Možemo li župnika koji je otišao u javnu kuću unaprijed osuditi kao bludnika, iako čovjek možda kani u kupleraju propovijedati kurvama? lead 2 Slovenska učiteljica koja se gola sa svojim zaručnikom pojavila na internetu pokrenula je zanimljiv alternativni oblik spolnog odgojaDrugi seksualni skandal koji se prošloga tjedna pojavio u hrvatskom medijskom prostoru jest slučaj slovenske učiteljice razredne nastave, Sanje Škofic, koja se pojavila gola na internetskim stranicama Slovenskih novica i 24 ur. Njene su privatne fotografije kako razodjevena pozira u klinču sa svojim zaručnikom učenici razmjenjivali elektroničkom poštom. Prosto čovjeku dođe žao što danas ne ide u školu. Mi smo, naime, izmjenjivali samo sličice nogometaša ili automobila koje smo dobivali s nekakvim čokoladicama ili žvakaćim gumama. Učiteljica je, što smo imali prilike vidjeti, izuzetno atraktivna i njene su fotografije svakako bile prava poslastica za čitavu školu. Skandal se, izgleda, sretno završio jer je školski odbor osnovne škole u Bistrici zaključio da se radi o učiteljičinoj privatnoj stvari te da nema razloga da zbog toga izgubi posao. Uostalom, ona je i gola podučavala a da toga nije bila svjesna. To znaju svi mali muškići koji se već u nižim razredima osnovne škole počinju igrati sa svojim pimpačima, a upravo je poduka toga tipa u školama deficitarna. To prilično podsjeća ne scenu iz filma “Smisao života Montyja Pythona” kad profesor pred učenicima vodi ljubav u razredu s nekom demonstratoricom i pri tome strogo kaže: “Dobro gledajte jer neću ovo ponavljati!” Uostalom, čitav jedan žanr pornića bavi se upravo razrednom situacijom i zgodnim mladim učiteljicama kojima obično natakare nekakve stroge naočale rožnatoga okvira koje trebaju pokazati njihovu intelektualnost i biti znak profesije. Onda se oko učiteljice okupe učenici od kojih neki, začudo, izgledaju i stariji od učiteljice kojoj ispod uske suknje proviruju halteri, a iz push-up grudnjaka napumpane sisurine. I to je, zapravo, alternativni obrazovni program iz seksualnog odgoja koji nikako da se kao predmet uvede i u naše škole. Osim toga, muškarci koji su kao klinci u školi imali zgodnu učiteljicu jako dobro znaju o čemu se tu radi.

Ova dva seksualna skandala nisu bez sličnosti. Naime, i od učiteljice i od svećenika očekuje se na neki način da se potpuno predaju poslu i u svom privatnom životu zadovoljavaju određene moralne kriterije koje zajednica propisuje bez milosti. Vrlo često strože i od zakona. Upravo zato je i slučaj gole učiteljice izazvao toliko zanimanje i skandal tako da o njemu čitamo čak i u drugoj državi. Kao što se, primjerice, nedavno dogodilo s jednim slovenskim političarom koji se dogovarao za grupni seks. No u ovom slučaju okolina i školski odbor postupili su, uvjeren sam, potpuno pravilno i jasno rekli da njen seksualni život koji je postao javan ne smeta njenim obrazovnim i odgojnim sposobnostima. S druge strane, župnik s vrućeg telefona nije imao tu sreću. Njegov provincijal otišao je u Rim da ga razvlasti. Pa iako u ovim slučajevima ima sličnosti, i to u prvom redu po reakciji javnosti na seksualni život ljudi škakljiva zanimanja, postoji i jedna bitna razlika. U novinama piše da je slovenska učiteljica za svoje fotografije primila neki novac. Ako jest, sigurno je to učinila zbog male učiteljske plaće i globalne podcijenjenosti toga zanimanja. S druge strane, župnik je, posve vjerojatno, za svoje seksualne užitke trošio tuđi novac. I poslije ovoga skandala mnogi će se ljudi, bacajući svoj novac u crkvenu škrabicu, sigurno upitati za kakvo će se preobraćenje to utrošiti.