Zvonko, 18.04.12. 22:38

Čačić je u Hrvatskoj politici nešto poput američke konzerve iz vojnih zaliha. Rok trajanja mu je neograničen, praktično je neuništiv, i apsolutno je odvratan. On i nije jedini takav u HNS d.o.o, interesnoj udruzi koja okuplja uglavnom bivše socijalističke direktore dokazano kriminalnih sklonosti i koja s jedno 3% glasova biračkog tijela upravlja s jedno 93% državne imovine sudjelujući na svim razinama vlasti, od općina do Markova trga. Ako je HDZ bio zločinačka organizacija, HNS je sicilijanska mafija, i to iz vremena Al Caponea.
Vjerovnici su prijavili čak 452 milijuna kuna potraživanja od bivše Čačićeve tvrtke, no stečajni upravitelj priznao im je oko 177 milijuna kuna jer je ostalo otišlo u zastaru. Najveći dio tih potraživanja odnosio se na propali posao Coninga u Izraelu, oko 282 milijuna kuna.

Odakle tako veliki iznos? Čačić je 1991. godine, kad je bio direktor tada društvenog Coninga, ugovorio u Izraelu gradnju oko 1300 stanova koja je najviše pridonijela stečaju Coninga. Kao tipičan socijalistički direktor, firmu je privatizirao postavši vlasnikom, i stekao golem imetak dok su ulagači i dobavljači bez svog novca - ostali.

Kako je moguće da čak 275 milijuna kuna duga ode u zastaru, kad mi koji nismo "prvi potpredsjednici" (i pravi predsjednici) vlade moramo svoje dugove platiti, inače nam ide ovrha? Kako to da je Coning, kasnije Ingprojekt, ostao državi dužan pedesetak milijuna za poreze i doprinose, da bi Čačić postao potpredsjednik vlade?

Tako što je naš "najsposobniji političar i poduzetnik" prezadužio coning ugovorivši loš posao u Izraelu, te potom osnovao četiri tvrtke - kćeri na koje je prenio imovinu, a dugove ostavio "starom" Coningu, kako bi ih na kraju platili porezni obveznici, vi i ja.

Svojevremeno smo mogli čitati kako je ekipa izraelskih odvjetnika došla u Hrvatsku u vezi Coninga i našla se u čudu saznavši da se kod nas može osnovat preko noći četiri nove firme bez imovine, sve prebaciti na njih, a ona koja je dužna Izralecima novac na kraju ima samo fax, telefon, i jedan stol. Odvjetnici se navodno pokupili natrag u Izrael u totalnom šoku jer nigdje u svijetu nisu naišli na takvu praksu.

Je li Čačić neki dan bjesnio na poreznike zato što nisu naplatili njegov dug prema državi? Kako može biti ministar gospodarstva čovjek koji je upropastio firmu i koji nije plaćao poreze, ni radnike, ni vjerovnike? I to u vladi koja se u kampanji klela u kažnjavanje pretvorbenog i privatizacijskog kriminala i tražila da on, poput ubojstava, nikad ne zastarijeva! U Požegi je za slične "poslovne poteze" Vlado Zec, vlasnik Kamen Ingrada, završio u zatvoru. I Pevec je završio u zatvoru zbog slične stvari, a njegova firma čak i nije nastala privatizacijom – stvorio ju je sam, svojim rukama iz svoje šupe! Pa ipak, Pevecu su poreznici sjeli na svaku kunu privatne imovine koju je imao, dok Čačiću od njegove imovine nije uzeta niti kuna. Mora čovjek od nečeg i odvjetnike platiti.

Tek 2012. godine, dakle, završen je stečaj Čačićeve tvrtke iz 1995. i to na štetu vjerovnika i države, ali ne i Čačića. A što s vremenom kad je Čačić bio varaždinski župan, i kad je zadužio županiju za milijardu kuna? Ugovore o javno-privatnom partnerstvu s tajnim klauzulama će Bajić valjda početi istraživati tamo negdje oko 2034. godine.

O nelikvidnosti i kulturi plaćanja nam, dakle, pamet soli čovjek koji se obogatio privatizacijom firme koja je ostala dužna gotovo pola milijarde kuna, od čega je 282 milijuna otišlo u - zastaru! Nije li to vrhunski cinizam? Na istoj stranici jučerašnjih novina koje pišu o suđenju Ivi Sanaderu zbog trideset milijuna kuna. Imamo bivšeg premijera lopova, i sadašnjeg zamjenika premijera spram kojeg onaj na optuženičkoj klupi djeluje kao amater. A to, učiniti da pored vas i love koju ste zamračili čak i jedan Sanader izgleda kao sitni kokošar, nije mali uspjeh.

Gospodarstvo nam, dakle, a praktički i vladu vodi netko tko je, među ostalim, ostao državi dužan porez, tko je pokušao zatajiti prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama, tko se cerio dva dana nakon te nesreće s čašom šampanjca u ruci na proslavi izborne pobjede Ive Josipovića, što je ostalo zabilježeno na videu, i tko je lagao pred mađarskim sudom o primanjima kako bi izbjegao platiti odštetu sirotinji kojoj je ubio članove obitelji. U normalnim državama takvi ljudi daju ostavke i idu u zatvore, a ne vode ministarstvo gospodarstva. Nije to Horvatinčić, pa da bi kome ovdje smetalo da čovjek pije šampanjac dva dana nakon što je skrivio smrt dvoje Mađara.

Nisam tako naivan da bih očekivao da će Bajić nakon svega ovoga pokrenuti kazneni postupak protiv Čačića za gospodarski i privatizacijski kriminal i sjesti mu na imovinu, prije nego što i to ode u zastaru. Jer, prisjetimo se malo, protiv malih poduzetnika podižu se kaznene prijave za sav porez koji je veći od 10.000 kn! No, Čačić očito nije poput običnih smrtnika u ovoj državi i za njega, očito, zakoni ne važe. Milanović ima važnijeg posla nego da se očituje o tome, mora komunicirati s narodom i samim sobom preko Facea i Twitera. Dobio je premijersku fotelju, pa sad više ne mora patiti od bolova u preponama koje mu izaziva sjedenje u saborskim klupama.. Josipović isto ima važnija posla, treba se baviti ustaškom zmijom koju čine tri srednjoškolca u crnim majicama i koja je najveći problem države.

Da je tko drugi na mjestu Radimira Čačića, do sad bi već bio ustaša, klerofašist, kriminalac, a stranka koja ga je imenovala proglašena zločinačkom organizacijom. Talibani iz Građanske akcije bi mu već demonstrirali pred prozorom stana.

No, takve hajke se vode samo protiv ljudi "s druge strane": Sad je, ako ništa drugo, barem jasno zašto se vodila hajka protiv pokojnog Tuđmana i "njegovih" nepostojećih 200 obitelji: među 200 obitelji koje posjeduju Hrvatsku, niti jedna nije Tuđmanova, ali su gotovo sve povezane s bivšim Titovim režimom i njegovim represivnim aparatom. To je ona poznata, vika na vukove dok lisice meso nose. Ispada da je cijela galama o tome kako HDZ krade bila zapravo "oni kradu, a krasti je isključivo naša privilegija". Dok se nacija zabavljala time odakle Tuđmanu 200.000 maraka životne ušteđevine, razni Čačići i Mesići su krali desetke milijuna, a Josipović kupovao šesterosobne stanove po centru.

Sve se to znalo i prije izbora ali, trebalo je skrenuti pozornost sa velikih lopova na kokošare. Kad je Vesna Balenović prijavila lopovluk u INA-i uništili su je, istjerali s posla i sudili joj kao da je ona kriva. S druge strane, za odavanje poslovne tajne (a ne kriminalnog djela, što je učinilo zviždačem) Ankica Lepej je nagrađena mjestom na Pantovčaku.

Gdje su nakon izbora nestali javni prosvjedi protiv korupcije? Gdje su sad plakati s cijenom benzina 2003., gdje je broš s brojem nezaposlenih? Prijeti li Građanska akcija uhićenjem Čačća ako ne vrati novac? Hoće li nas Jergović ponovo počastiti jednim tekstom kako su mali ljudi zapravo malograđani i fašisti (da, često jesu) koji ne razumiju sirotog bogatuna Čačića?

Zli, bahati moćnik i siroti mali čovjek (kolumna M. Jergovića)
I zgražati se nad fašistoidnošću puka koji traži glave da bi sam bio sto puta veći gad i fašist od tog puka kojeg proziva kad s pjenom na ustima piše o Horvatinčiću? To je slika tih opinion makera zbog kojih imamo dvostruke kriterije u državi, jedne za Tuđmana a druge za Josipovića, jedne za HDZ a druge za HNS, jedne za Čačića a druge za Horvatinčića, jedne za Linića, a druge za Sanadera.

Tako je i borba protiv korupcije stala onaj čas kad je koalicija dobila izbore. Nju više nitko ne spominje, a povremene napise o mutnim poslovima članova vlade ili predsjednika mediji i prozvani jednostavno proglase "hajkom na antifašizam", "podmetanjem", ili "političkim optužbama" čak i kad su stvari i više nego očite.

Sad možemo očekivati komentare tipa "Nije kriv Čačić, kriva je država koja nije naplatila poreze, a krivi su i Izraelci jer su sami sklopili Ugovor s Čačićem, a i Mađari su si sami krivi jer nisu kupili dovoljno velik i siguran auto da može izdržati nalet Chryslera".

Potpredsjednik i ministar u vladi je čovjek sa sumnjivim radnjama iza sebe, milijunskim dugovima, sudi mu se za automobilsku nesreću sa tragičnim ishodom. Ali sad je u poziciji moći i ima priliku "sve riješiti". On, unatoč protivljenju EU, ide u nadzorni odbor INA-e, a javnost to uglavnom odobrava! Čak se i Vesna Pusić sastala s mađarskim ministrom pravosuđa nedavno - iako se ona kao ministar vanjskih poslova RH može s njim susresti samo ako mi kao država imamo s Mađarskom kakav spor.

Milanović se, kao Čačićev navodni šef, očekivano nije osvrnuo na to da je njegov "prvi potpredsjednik" ostao državi i dobavljačima dužan sitniš od nekoliko stotina milijuna kuna, jer se i to kao i nesreća vjerojatno može svakom dogoditi. Hrvatska ide dalje, s Čačićem za upravljačem: čovjek je to koji ima rijedak talent izvući osobnu korist iz svega što upropasti.

madHack, 19.04.12. 08:57

Zvonko, svatko može lajati kaj hoće. Takav stav, 'znam kaj necu, ali ne znam kaj hocu' je potpuno idiotski. Ako ne mislis nist pametnog predloziti pusti čovjeka da radi pa mozda nesto i napravi. Izvlacenjem u prvi plan nekih starih stvari ne postizes apsolutno nista i ne znam kaj tocno hoces postici s tim? Hoces da se vrati hdz natrag?

vferari, 19.04.12. 10:04

Sviđao se nekome Čačić ili ne svoj posao obavlja neumorno korektno i dobro,To što neko nemože preboliti nesposobnu korumpiranu pljačkačku vlast hdz-a to je njegov poroblem. Ova vlada je učinila više dobrih poteza u 4 mjeseca nego hdz u 18 godina i to one koji žele propast ove vlade boli umjesto da pohvale ono što je dobro ne oni negiraju samo zato što na vlasti nije njihova opcija bez obzira što bi to bilo pogubno za cijeli narod i državu.Svi dosadašnji potezi vlade gledajući ih kao konstrukciju za daljnje aktivnosti su primjereni samo je sada pitanje hrabrosti da se ide do kraja bez obzira na pad popularnosti što je normalno kad se mora udariti tamo gdje najviše boli.Kada se rezultati počmu vidjeti i osjetiti na standardu ,zapošljavanju popularnost će brzo biti neupitna i sljedeći izbori lokalini i državni neupitni za pobjedu.