Tariq AliPovjesničar, književnik, novinar, filmaš i politički aktivist Tariq Ali za vrijeme svog boravka u New Delhiju dao je opširan intervju za indijski tjednik Outlook. Marksistički intelektualac osvrnuo se na političku situaciju u svojim dvjema domovinama - rodnom Pakistanu i Velikoj Britaniji u kojoj danas živi - kao i na aktualne svjetske fenomene poput predsjedničkih izbora u Francuskoj, europske dužničke krize i sukoba na Bliskom istoku. Dao je i svoja predviđanja o budućnosti lijeve ideologije u Europi i svijetu.

Ali je ustanovio da se politika danas u većini razvijenih zemalja svodi na upravljanje kapitalističkim sustavom i izvlačenje profita za političare i njihove stranke bez obzira na ideološki predznak. Najočitiji primjer toga je korporativno financiranje izbora u SAD-u, koje sada sve više uzima maha i u Europi. Odvoji li se Škotska od Velike Britanije nakon referenduma o neovisnosti, doći će do velikih promjena u političkoj strukturi zemlje, što bi moglo biti pozitivno: „pojavit će se neke nove snage, a ovaj stari politički stil morat će im se prilagoditi".

Sarkozyjevo desnilo, Hollandeova bezličnost

Odgovarajući na pitanje o francuskim predsjedničkim izborima, Ali je ocijenio da je predsjednik Nicolas Sarkozy sve omraženiji zbog svoje „vulgarne trke za novcem", otvorene podrške SAD-u koja mu je priskrbila nadimak „l'Américain" i sve većeg naginjanja prema desnici. Njegova socijalističkog protivnika Françoisa Hollandea opisao je kao bezličnog i neuvjerljivog, ali mu prognozira izglednu pobjedu. Kao najuzbudljivijeg kandidata Ali vidi trockista Jean-Luca Mélenchona, čiji je nagli uspon iznenadio sve i pozitivno utjecao na tijek predsjedničke utrke.

Predviđajući moguće posljedice financijskog kolapsa u Grčkoj, Španjolskoj i ostalim zemljama zahvaćenima dužničkom krizom, Ali kaže da bi europski čelnici trebali osmisliti višeslojnu strukturu Europske unije koja bi se sastojala od „jezgre Europe, proširene valutne zone i nacija u vječnom stanju čekanja na ulazak u Europu". Druga je mogućnost kraj EU i propast eura. Ali smatra da bi Grčka, Španjolska i Portugal trebali razmisliti o povratku svojim nacionalnim valutama, što bi bio mukotrpan proces, ali bi im barem dao izvjestan nadzor nad situacijom.

Vazalska država

IlustracijaGovoreći o potrebi pretvaranja sadašnje „bankarske Europe" u „socijalnu Europu", Ali smatra da će ona biti moguća samo ukoliko sve zemlje zajednički pristanu na to. Trenutno je situacija u tom smislu prilično nepovoljna. Njemačka se drži konzervativnog pravca, Francuska je nepredvidljiva, a Britanija je „toliko duboko vezana uz Sjedinjene Države da se ozbiljno pitam kakvog ima smisla da ona bude dio Europe". Ali naziva Britaniju u brojnim pogledima „vazalskom državom" koja neće pristati na socijalnu Europu ukoliko za to ne dobije odobrenje od SAD-a. Ostale zemlje na to bi se mogle odvažiti tek pod pritiskom birača ili otvorenih pobuna.

Strukturu vlasti u većini zemalja danas Ali je prozvao „ekstremnim centrom". Lijeve, desne i tradicionalne stranke centra započinju ratove protiv drugih zemalja i tlače vlastiti narod mjerama štednje, što ih u jednu ruku čini ekstremistima. „Tko god pobijedio, centar vlada. A to stvara veliku prazninu u demokratskoj odgovornosti." U Americi predsjednik dobiva moć pogubljivanja vlastitih građana bez suđenja, a protuteroristički zakoni omogućavaju nasumično uhićivanje ljudi dok se biračkom tijelu oduzima svaka alternativa. Demokracija time gubi smisao, a sve više ljudi odbija izaći na glasovanje dok im se ne pruže nove opcije.

Žrtva američke neinteligencije

Na pitanje o situaciji u Siriji, Ali kaže da je ona postala pijun u rukama vehabijskih fundamentalista i iranskog režima. SAD su odustale od intervencije, vjerojatno na nagovor Izraela koji strahuje od uspona Muslimanskog bratstva na tom području. Vladajuća stranka propustila je priliku za pregovore s opozicijom i raspodjelu vlasti te može nastaviti vladati samo uz pomoć sve oštrije represije, što je neodrživo, a upletanje izvana moglo bi dovesti do građanskog rata i ponavljanja libijskog scenarija.

Iran je, prema Alijevu mišljenju, žrtva američke političke neinteligencije i popuštanja izraelskom lobiju. Iranski vođe poduprli su američke ratove u Afganistanu i Iraku, nadajući se da će zauzvrat moći sa SAD-om uspostaviti prijateljske odnose i suradnju. Međutim, planove im je pomutio Izrael, zaplašen mogućnošću da će Iran izraditi nuklearnu bombu. To je dovelo do neugodne situacije, no Ali vjeruje da će iranska težnja za postizanjem dogovora sa SAD-om pomoći njezinu razrješenju.

Novi život za ljevicu

O budućnosti ljevičarske ideologije Ali je kazao da joj je propast komunizma 90-ih godina nanijela ozbiljan udarac, ali su se u posljednjih desetak godina počeli razvijati novi pokreti, uglavnom u Južnoj Americi. I u drugim dijelovima svijeta ljudi su se počeli više aktivirati, uglavnom zahvaljujući Arapskom proljeću koje je promijenilo globalnu svijest o tome. Stoga ima razloga za optimizam glede opstanka i napretka ljevice u svijetu.

Ali se osvrnuo i na svoje prijašnje kritike pokreta Occupy, rekavši da je on bio koristan i važan kao sredstvo izražavanja nove generacije, ali nije doveo ni do kakvih istinskih pomaka. Pohvalno je izraziti svoje neslaganje sa sustavom, ali ne izgradi li se na tom temelju nešto trajnije i sadržajnije, sustav će vas ponovo pregaziti. Unatoč svojim simpatijama prema pokretu, Ali ne vjeruje da on može dovesti do ikakve radikalnije društvenopolitičke promjene.