22.04.2012. / 09:42

 

Jacques Attali

Zrna pijeska

"Sarkozy na odlasku propustio je uvjeriti veliku većinu francuske populacije da je nezamjenjiv i da će François Hollande nužno biti gori od njega. Na njega se više ne gleda kao na zaštitnika iako je cijelu kampanju zasnovao na tome. I u tom je smislu već izgubio.", kaže Jacques Attali, osvćući se na francuske izbore, čiji se prvi krug odvija danas

Sudeći prema anketama, koje se množe međusobno si pritom ne proturječeći mnogo, predsjednički izbori su gotovi: pobijedit će François Hollande. Što bi još moglo zanijekati ovu prognozu?

Prvo, rezultati prvog kruga mogli bi biti posve drugačiji od onoga što su ankete danas najavile. Posve je moguće da će Marine Le Pen ili Jean-Luc Mélenchon dobiti više glasova nego što su pokazala nedavna ispitivanja. U svakom slučaju, manje je vjerojatno da su ona toliko pogrešna da dovedu u pitanje ravnotežu moći koja se upravo oblikuje, tjedan dana prije prvog kruga, između ljevice i desnice, pretežući na stranu ljevice u većoj mjeri nego ikada, čak i više nego 1981.

Strategija desnice

Kada bi ova ravnoteža moći bila drugačija, kada ljevica ne bi dobila više od 44% glasova u prvom krugu, to bi bacilo veliku sjenu na rezultate anketa i sve što uslijedi učinilo suvišnim. Ako su, naprotiv, anketni rezultati odraz stvarnog stanja, pobjeda Françoisa Hollandea je izvjesna, osim ako se ravnoteža moći ne promijeni do 6. svibnja; je li to moguće?

Čini se da Nicolas Sarkozy u to vjeruje, a njegova vizija Francuske navodi ga da vjeruje kako je najbolji način za to ponavljanje stare strategije desnice na vlasti koja je tako često uspijevala: plašenje nepoznatim, predstavljanje sebe kao zaštitnika zemlje od onih koji bi mogli preispitivatistvari za koje smo vjerovali da su zauvijek riješene.

Zasad se čini da taj argument nije dovoljan: pod pretpostavkom da Francuzi misle da ih ovaj predsjednik na odlasku bolje štiti u vremenima krize, trebalo bi još mnogo kriza, daleko dubljih, da se preokrene ravnoteža moći. Ali kakvih kriza?

Preokretanje trenda

Produbljenje financijske krize? Napad Izraela na Iran? Prosvjedi koji izmiču kontroli i završavaju nasiljem između dvaju izbornih krugova, osobito 1. svibnja? Teško je povjerovati da nijedan od ovih scenarija, savršeno uvjerljivih, ne bi naveo dovoljan broj glasača da se odreknu svog glasa i povjeruju kako ne bi trebali promijeniti ekipu. Iako su ti događaji uistinu kataklizmički i kakve god bile njihove prednosti, predsjednik na odlasku propustio je uvjeriti veliku većinu francuske populacije da je nezamjenjiv i da će François Hollande nužno biti gori od njega. Na njega se više ne gleda kao na zaštitnika iako je cijelu kampanju zasnovao na tome. I u tom je smislu već izgubio.

Što bi drugo onda moglo preokrenuti sadašnje trendove? Kleveta koja ne bi mogla na vrijeme biti ozbiljno opovrgnuta? Teško, s kandidatom čistim poput Françoisa Hollandea.

Posljednja prilika za desnicu: tjedan bez značajnih promjena. Ako predsjednik na odlasku stvarno vjeruje u vrline vlastitog programa, trebao bi uistinu razmotriti ideju da bi jedino djelotvorno zrno pijeska bilo upravo kada bi sljedeći tjedan protekao u dubokoj tišini, poput zatišja prije oluje. Tada bi Francuzi mogli razmisliti i shvatiti to kao njegov stav da ne bi trebali dovoditi u pitanje politiku koja će, podupre li je on, početi izvlačiti zemlju iz krize.

Odabravši sve staviti na kartu straha, on otkriva svoju viziju Francuza: prema njemu, oni nisu racionalni i ne zanimaju ih planovi kandidata. Samo će činjenice pokazati je li u krivu.

Tekst je prenesen sa stranice Attali.com

Vezane vijesti

Intelektualni inkubator rasizma

Intelektualni inkubator rasizma

Francuski filozof Alain Badiou piše za Le Monde o odgovornosti lijevih intelektualaca u svjetlu neočekivanog uspjeha radikalne desničarke Marine Le… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika